среда, 22. фебруар 2017.

TI ZNAŠ

Slušam kako govoriš o Svemiru
i o tome kako znaš gde zvezde spavaju,
kako žive i nestaju.
Slušam kako govoriš o Bogu
i kako znaš ko je On,
kako planete stvara,
kako se u dahu širi i skuplja,
pa možda u tom stvaranju ponekad i zaluta.
Slušam kako govoriš o silama
koje drže čitav Univerzum celim,
i kako znaš da ni iz čega sve postaje.
A o silama koje nas cepkaju na deliće,
ne govoriš.
I ne želiš da čuješ,
kad moj glas pričajući o tome zatreperi.
Pričaš sa sobom kao sa Bogom
i kažeš kako sve znaš.
Dok u mene gledaš, govoriš
da samnom pričati se ne može,
da te gušim i pritiskam,
da te moje misli i reči progone
i da su moja dela za tebe glupa.
O ličnim stavovima i odlukama
ne govorim više,
za tebe ih nemam i neću ih steći,
ako ih nekad i pomenem,
znam da će jaz izmedju nas biti još veći.
Kako znaš toliko,
a ne osećaš
kako te zapravo želim dotaći
svojom nutrinom i čistotom.
Evo pitam i Univerzum,
kako se može toliko znati
a ne spoznati
nešto tako veliko i veličanstveno
kao što je ljubav u nečijem oku?
Slušam kako govoriš o savršenstvu
i kako znaš da je to tvoj jedini cilj
i ono čemu stremiš.
Kako da govorim sa Tobom
kao sa Bogom
kad me ne prihvataš onakvu kakvu me vidiš?


понедељак, 13. фебруар 2017.

SLOBODNA SI

Da osećaš i da se se sećaš
i potpuno si bezbedna u tome,
odjeknule su reči čitavim bićem
i bile su ključ tvog srca.
Slobodna si da pogledaš prošlosti u lice
i onome što te odavno plaši i vreba.
Davno je neko rekao da si za sve kriva,
da ne vrediš, da ne možeš i da se uzalud trudiš.
Poverovala si u sve to, dušo draga
i sasekla sebi krila.
Davno je neko uperio prst
i osudio te za sva dela tvoja,
gorela si na lomači, nevino osuđena.
Davno je neko skovao plan,
da sakrije tvoju sopstvenu lepotu od tebe,
da poveruješ da si ružna i ništavna
i da se stidiš svog odraza i postojanja.
Poverovala si, a nije bila istina.
Ogorčena i ranjena, zatvorila si srce za ovaj svet.
Otrovana besom i gnevom digla si zidove,
što više i deblje da te svet ne dodiruje.
Od beskrajne tuge i bola život je prestao da teče.
Avaj! Toliko je bolelo da nisi mogla podneti.
Bol nije bio zbog zidova i rana
ni zbog tame što je prekrila tvoj svet.
Bolelo je što si dozvolila da poveruješ u ono
što neko misli o tebi.
Bolelo je što si dozvolila da samu sebe zarobiš.
Bolelo te što si verovala u laž o sebi.
Ali slobodna si da osećaš i da se sećaš
i potpuno si bezbedna u tome.
Slobodna si da prošlosti pogledaš u lice
i pogledaš u onoga ko je govorio laži o tebi.
Dovoljno je da oprostiš i njemu i sebi i da se oslobodiš.
Jer istinu ništa ne može zaseniti.
Slobodna si, jer sada veruješ sebi
i ne haješ puno za nečije reči.
Slobodna si da zapamtiš i sačuvaš istinu o sebi.
Slobodna si da voliš, da postojiš i
da se raduješ svojoj slobodi.
Slobodna si da osećaš i da se sećaš i
potpuno si bezbedna u tome.


недеља, 5. фебруар 2017.

JA JESAM LJUBAV

Kad umirim svoje misli,
čujem Tišinu kako govori.
Kad utišam buku u svom umu,
osetim svu toplinu i nežnost Duše.
Kad ne razmišljam,
vidim nepreglednu, nesputanu i nenarušenu
veličanstvenost svog Bića.
Kad se prepustim,
na trenutak mi zatreperi pramičak kose,
tad znam da me Ljubav miluje.
Kad uronim duboko u sebe,
ugledam najdivniji cvet,
čiji miris okuplja mnoge,
koji bi da upiju svu blagodet Postojanja.
Do sada sam lutala, tragala,plakala,
čistila, rasuđivala, slagala i preslagala,
opraštala i zahvaljivala, svega je tu bilo do sada.
Od danas znam KO SAM JA,
i svemu ostalom je kraj.
Ono što Ja Jesam, dalje zna kako i kuda.
Ono što Ja Jesam, došlo je samo da Voli,
da se Igra i Postoji.
Oduvek je bilo Slobodno,
da bude ono što Jeste.
Hvala što postojim i što mogu samo da volim!