среда, 24. мај 2017.

GLAS DUŠE

Danas sam obukla suknju, doterala misli i uskladila srce sa dušom, ne znajući da će ovo biti tako značajan dan za mene.
Spoznaja moje prave prirode, podstakla je tokove ka sećanju Ko Sam.
Žena koja živi na rubu sveta i vremena. Ona koja je tu svima koji su izgubili put ka sebi, kojima treba učenje i onima koji lutaju.
Majka , prijateljica, sestra, božica, stvarateljica, žena mudrosti. Ona koja je sve vreme težila svojoj pravoj prirodi i uvek želela živeti prirodnim životom.
Ona koja donosi svetlost i svest, žena koja živi oduvek.
Shvatam konačno da je izvor sve patnje, ustvari, odsecanje od temeljnog izvora, od svoje suštinske prirode. Hvala.

среда, 3. мај 2017.

TRENUTAK ODUSTAJANJA

Izgubljena sam i zbunjena, ne mogu da se orijentišem. Pronaći balans, povezati se sa svojom suštinom i dozvoliti da me duša vodi, to su moji svakodnevni koraci. Iznova činim taj korak s pogledom napred, svaki dan, svaki trenutak. Ponekad sam tako umorna i tužna.
Ne uspevam da održim korak i gubim iz vida put. Opet ustajem i krećem, odvažnije i sa većom hrabrošću, verujući da će ovog puta biti drugačije, da neću pasti. Ali, avaj, ponovo sam dole. Ne znam šta još da učinim. Ćutim, zagledana u bolne rane i nevoljne kretnje. Posmatram da bih videla, osluškujem da bih čula i koračam da bih hodala. Tako već dugo, stalno iz početka.
Ustajem i održavam korak jer sam sebi obećala da neću odustati. Dopuštam da mudrost koja ja jesam usavrši lepotu mojih koraka.