Ono
što nam često donosi patnju su nekontrolisane i
prisilne misli. Nesvesni njihovog kreativnog potencijala,
stvaraćemo sve više patnje prihvatanjem i realizovanjem istih.
Skoro uvek sledimo njihov tok, manifestujemo upravo ono što nam od
njih dolazi kao predlog. Po prirodi su destruktivne, izviru iz
straha, ljubomore, brige, ljutnje, neznanja i naše podsvesti.
Kontrolišu nas i određuju pravac kretanja,
jer bivamo vođeni njima, a ne našom dušom.
Takve misli nam donose patnju, teška
iskustva ali i velike lekcije. Iz ličnog iskustva, vođena
takvim mislima, pristajala sam na raznorazne predloge koji su čak
bili i pogubni za mene. Često sam se posle takvih iskustava pitala,
šta me je uopšte spasavalo. Tek nakon
prolaska kroz patnju bivala sam svesna onoga na šta sam prethodno
pristajala i to bez ikakve provere i rasuđivanja. Podložna i u
neznanju, sa mnom se moglo lako manipulisati. Zakon privlačenja važi
i u njihovom slučaju, stalno će vam se vraćati iste ili slične
situacije, ako ništa niste naučili iz njih. U mom slučaju je bilo
tako. Teške i nekotrolisane misli nadolazile su mi
često, zbunjivale me, sejale nemir i stah. Prepoznavala sam ih ali
nisam mogla da zaustavim njihov tok. Govorila sam da mi je u glavi
kao u košnici, zujale su i proizvodile nepodnošljivu buku.
Oslobađala sam ih se tako što bih na kratko
protresala glavu. Tada nisam znala drugačije. U jednom trenutku,
koji je praćen intenzivnom patnjom, shvatila sam
da sve to kroz šta prolazim mora imati neki smisao. To je bio govor
moje duše. Sve ima svoju svrhu i smisao. Stajala sam svesno na
vratima svog uma i trudila se da ne dozvolim takvim mislima da uđu
u moju glavu, srce, telo, u moje biće. Stražarila sam danju i noću,
vežbala i pratila tokove misli i odakle dolaze. One koje su nosile
strah i destrukciju odbijala sam, a one
ispunjene podrškom i ljubavlju sam prihvatala. Naglasiću da to
nisam mogla odmah da primenim u svakom naletu, ali sam vežbala
neprestano na pažnji. Takve misli kad prodru u vaš sistem imaju
tendenciju da opstanu na račun vaše energije koju im dajete samim
prihvatanjem i poistovećivanjem sa njima. One žive na račun naše
duše. Zato je jako važno prvo zaustaviti
ulazak nekontrolisanih misli, uključiti
pažnju, a onda vremenom dolazi do smanjenja
intenziteta i većih razmaka između njihovog
destruktivnog delovanja. Vežbajući stražu razvijate rasuđivanje
i vaša nadčula, tako da će vaš alarm za nekontrolisane misli uvek
raditi, bez obzira gde ste i šta radite.
Od
nekontrolisanih misli prošlo je puno vremena i vežbanja. Sada su
moje misli prilično kontrolisane i čiste, um je postao poslušan i
služi višoj svrsi. Naučila sam veliku lekciju o ljubavi prema
sebi. Poštujem i neizmerno volim sebe , tako da ne dozvoljavam
neznancima da upadaju kad hoće i uzimaju šta
im se prohte. Održavam svoj dom čistim. Moja duša može nesmetano
da uživa u svom hramu, mestu punom ljubavi i mira.
