U
jednom periodu svoje mladosti, često sam
razmišljala o tome kako smo sad ovde na Zemlji, živimo život
i onda nas nema više, i nikada više nismo
isti. Ponavljajući u sebi nikada, nikada, nikada više, budila se u
meni strahovita jeza. O Bogu nisam razmišljala, samo sam verovala da
postoji nekakva sila u kosmosu. Ta "sila" me je najzad
i probudila. Iskustvo budjenja bilo je
dramatično, protkano različitim emocijama, od straha do ljubavi.
Dugo sam razmišljala i pitala se, priznajem još uvek tražim
odgovor, zašto je moralo baš tako biti?
Zašto sam probudjena tako dramatično? Trenutku budjenja je
prethodio dvomesečni razgovor sa anđelom
čuvarom ili samim
Bogom. Svakodnevno ćaskanje, kroz razna pitanja i odgovore, dovelo
me je do neverovatnih spoznaja, o tome kakav
je moj životni put, kakvi su odabiri koje sam činila na nivou svih
odnosa: poslovnih, emotivnih, egzistencijalnih i duhovnih. Oni ili
on su postavljali pitanja a ja sam odgovarala, najiskrenije.
Sve je vođeno upravo
tako da shvatim gde grešim i kojim putem treba da
nastavim.
Trenutak
u kome se iznenada budim i sve shvatam i
razumem je neopisiv. Preplašena je malo reći. Bila
sam sledjena od straha, uronjena u svoj bol
bez dna. Izgovarala sam najtananije molitve, koje do tada nikada
nisam čula, ali sam ih izgovarala kao da ih znam oduvek. Moje srce
pevalo je molitve pokajanja, zahvalnosti i
obećanja. Znala sam da stojim ispred te "Sile"
kojom sam nazivala Boga, jednostavno sam znala. Prolivajući
sve suze ovog sveta, grcajući, odgovarala sam: da znam gde grešim,
da se kajem zbog svega, da čujem šta mi žele
reći i da obećavam da ću ići Božanskim Putem.
Čitav život, i svi životi, ako ih je bilo i koliko ih je bilo,
slili su se u jedinstven trenutak spoznaje. Strah, Ljubav
i Obećanje. Još uvek osećam taj iskonski
dodir krajnosti u meni.
Odabrala sam Ljubav i krenula Božanskim Putem, rušeći sve ono što je do tada činilo moj život, baš sve. Razgovori su prestali, nakon čega je nestalo i par kilograma, valjda sam ih isplakala. Smanjila sam korišćenje cigareta, ali mi je bilo jako teško da nastavim da radim. Ipak vremenom mi je bilo lakše, ali ne u potpunosti. Promenila sam se, iznutra, i više ništa nije bilo isto. Čekala sam nova uputstva, jer posle takvog iskustva nisam mogla pričati sa ljudima ili sam to činila oprezno i samo sa odabranima. Nakon nekoliko meseci upoznajem sadašnjeg emotivnog partnera, čoveka koji mi pomaže da postepeno razumem značenje Božanskog Puta koji sam odabrala.
Zanimljivo je to što sam na prvom našem sastanku znala da će on biti moj budući muž, ali mu dugo to nisam priznala. Posle tog susreta krenule su ubrzo dublje spoznaje, vizije, u kojima sam mogla videti anđele, energije svetla i tame, razne procese, kod sebe i drugih. Put ka sebi je podrazumevao određene korake. Donela sam odluke u skladu sa obećanjem: selim se iz mesta u kome živim, prekidam sa ranijim poslom i emotivnim vezama, čak na neko vreme ostavljam decu bivšem mužu na staranje dok završe školu. Nakon razvoda podelila sam sve što sam stekla od stvari sa sestrom, decom i budućim partnerom i započela sam novi život u Beogradu. Roditelji nisu imali razumevanja za moje postupke tako da na neko vreme i sa njima prekidam odnos. Vodio me je osećaj obećanja i uvid da najviše dugujem sebi, da sam sebi prioritet i da me niko i ništa ne sme zaustaviti na tom putu. Istina me je oslobodila i povela na divno putovanje, prema sebi, prema izvoru ljubavi.
Nakon selidbe počinju čišćenja na svim nivoima redom od starih ugovora, uverenja, navika i vrednosti. Ono što mi je pomagalo, što me čuvalo, davalo snage i održavalo u životu bila je Vera i Obećanje. Dala sam reč sebi i Bogu, a to nisam mogla pogaziti. Neizrecivu pomoć dobila sam i od supruga. Neizmerno sam mu zahvalna na svemu. Zahvalna na svakoj reči koju je ponovio bezbroj puta dok se nije primila u mom srcu kao seme koje treba da donese obilje raznovrsnih plodova. Hvala mu na svakom savetu i putokazu. Hvala na upaljenom svetlu, na čestom buđenju, upornosti, strpljenju i bezuslovnoj ljubavi koju mi je dao. Bilo je uspona i padova, bolova u telu i grčeva, zbunjenosti i jasnih uvida, ćutanja i dugih govora, plakanja i smeha, bilo je svega.
Odabrala sam Ljubav i krenula Božanskim Putem, rušeći sve ono što je do tada činilo moj život, baš sve. Razgovori su prestali, nakon čega je nestalo i par kilograma, valjda sam ih isplakala. Smanjila sam korišćenje cigareta, ali mi je bilo jako teško da nastavim da radim. Ipak vremenom mi je bilo lakše, ali ne u potpunosti. Promenila sam se, iznutra, i više ništa nije bilo isto. Čekala sam nova uputstva, jer posle takvog iskustva nisam mogla pričati sa ljudima ili sam to činila oprezno i samo sa odabranima. Nakon nekoliko meseci upoznajem sadašnjeg emotivnog partnera, čoveka koji mi pomaže da postepeno razumem značenje Božanskog Puta koji sam odabrala.
Zanimljivo je to što sam na prvom našem sastanku znala da će on biti moj budući muž, ali mu dugo to nisam priznala. Posle tog susreta krenule su ubrzo dublje spoznaje, vizije, u kojima sam mogla videti anđele, energije svetla i tame, razne procese, kod sebe i drugih. Put ka sebi je podrazumevao određene korake. Donela sam odluke u skladu sa obećanjem: selim se iz mesta u kome živim, prekidam sa ranijim poslom i emotivnim vezama, čak na neko vreme ostavljam decu bivšem mužu na staranje dok završe školu. Nakon razvoda podelila sam sve što sam stekla od stvari sa sestrom, decom i budućim partnerom i započela sam novi život u Beogradu. Roditelji nisu imali razumevanja za moje postupke tako da na neko vreme i sa njima prekidam odnos. Vodio me je osećaj obećanja i uvid da najviše dugujem sebi, da sam sebi prioritet i da me niko i ništa ne sme zaustaviti na tom putu. Istina me je oslobodila i povela na divno putovanje, prema sebi, prema izvoru ljubavi.
Nakon selidbe počinju čišćenja na svim nivoima redom od starih ugovora, uverenja, navika i vrednosti. Ono što mi je pomagalo, što me čuvalo, davalo snage i održavalo u životu bila je Vera i Obećanje. Dala sam reč sebi i Bogu, a to nisam mogla pogaziti. Neizrecivu pomoć dobila sam i od supruga. Neizmerno sam mu zahvalna na svemu. Zahvalna na svakoj reči koju je ponovio bezbroj puta dok se nije primila u mom srcu kao seme koje treba da donese obilje raznovrsnih plodova. Hvala mu na svakom savetu i putokazu. Hvala na upaljenom svetlu, na čestom buđenju, upornosti, strpljenju i bezuslovnoj ljubavi koju mi je dao. Bilo je uspona i padova, bolova u telu i grčeva, zbunjenosti i jasnih uvida, ćutanja i dugih govora, plakanja i smeha, bilo je svega.
Osećaj
lakoće koji je bio prisutan bio je rezultat
odluke da krenem bez prošlosti u novi život. Ona je bila tu, u
meni, prisutna na jedan drugačiji
način, a to je kao najbolji učitelj.
