недеља, 10. јун 2018.

SVESTAN UDAH

Ovo je jedan od onih trenutaka kada su reči suvišne da bi opisale osećanja koja su isplivavala iz dubine mog bića. Duboka zahvalnost, iskrena ljubav, iznenađenje zbog neočekivanih darova pokrenula je nesebična podrška i iskreni zagrljaji predivnih duša, žena koje su bile spremne da svoje unutrašnje bogatstvo podele samnom. Znam da sam o tim zagrljajima samo maštala ali verujući da negde zaista postoje. Doživljaj neverovatnog preobražaja u samo jednom danu bio je nesvakidašnji doživljaj. Verovala sam da postoji ta iskrena ljubav u ljudskim srcima, ovaj trenuutak je bio dokaz mojoj veri. Bile su to žene, ja bih rekla veliki ljudi sa velikim srcima, ljudi kao i ja koji veruju da ljubav je to od čega se zapravo živi, da ljubav je to što oživljava i isceljuje i krepi, da jedino je  ljubav ono što čini čitav Univerzum celim.
U samo jednom takvom trenutku može se doći do neslućenih spoznaja sebe i onoga što nosite u sebi. Razumela sam sebe i svoju dugovekovnu možda potragu za ljubavlju, moje potajno verovanje da je mi je neko treba dati, pogotovo verovanje da je mi je može svako darivati. Uporno sam je tražila od drugih ne znajući da mi je niko ne može i neće dati. Ne zato što je ljudi nemaju, već zato što je nisu osvestili u sebi. Postoji rečenica:" Niko vam ne može dati ono što nema u sebi". Zapravo svako ima ljubav koju nije osvestio u sebi, a ona je dovoljna da preobrazi i skine sve velove iluzija i zabluda koje nosimo unutar nas. Shvatila sam iznova da ja jesam ljubav i da je ako jesam samo trebam dati, samo trebam biti to što jesam. Ja sam je uporno očekivala a nisam razumela da je samo trebam dati bez očekivanja. Ono što sam dala neočekujući u ovom trenutku mi se vratilo umnoženo kroz druge.
Sve ono što nosite u sebi vi to i dajete drugima, to vam se i mnogostruko i vraća, šta god to bilo. Zato osvestite ono šta zapravo jeste i to dajte sebi i svima, onda ćete shvatiti ko zapravo jeste i gde je ključ koji otvara vrata radosti i sreće.
Drage moje divne duše, hvala vam na iskrenim zagrljajima, probudile su iznova moju suštinu. Bile ste odraz moje čiste duše i izvora koji nosim u sebi. Hvala vam na tome.
Samo jedan svestan udah bio je dovoljan da zablista osmeh na mom licu. Sad mogu disati punim plućima i uskladiti se sa tokovima moje duše .

среда, 6. јун 2018.

MAŠA

Ne bih zelela da milu Masu identifikujem sa bolescu, njeno se telo bori i cisti nakupljene informaciju iz duha, uzroci su za sada neobjasnjivi. Ono sto sigurno znam je da Masa,njena dusa ima veliku poruku za sve nas. Ona je tu da nas probudi i osvesti njenim stanjem. Koliko je jos potrebno da se ovakvih stvari dogodi da bismo kao ljudi kolektivno ili pojedinacno shvatili gde gresimo i kojim putem trebamo ici. Ovako mali ljudi a velike duse govore svojim jednostavnim izvornim jezikom, ali ga mi ne cujemo jer smo opsednuti spoljnim stvarima i bogatsvom a ne onim unutrasnjim bogatstvom. Masa je moja komsinica i prolazeci njenom ulicom gledala sam njene drugare i svu decu sa kojom je odrastala kako su skupljali novac za njeno lecenje. Slusala sam ih kako medjusobno razgovaraju o tome kako da nadju resenje i nacin da skupe sto vise novca. Razgovarajuci sa njima zajedno smo dolazili do tako jednostavnih pitanja, kao, zasto je to toliko skupo i zasto, kako oni kazu,ako mi mozemo da se organizujemo i pomognemo zasto se i ti ljudi u bolnici ne organizuju pa da jednostavno urade sve sto treba ne uslovljavajuci nikoga novcem. Deca se pitaju i cudom cude kako mi za ljubav ne znamo. Deca su izvor ljubavi i bezrezervne podrske ali ne razumeju kako je iz nas to nestalo. Rekli su mi kako se svaki dan mole i kako sve zele da urade, ali nije u njihovoj moci da je izlece, jer kazu to isto trebaju i doktori da urade. Da ne traze vec da samo ucine i daju od sebe ono sto imaju a to je ljubav a ne uslovljavanje. Masi nisu potrebni lekovi mnogi, potrebna joj je ljubav i nega, jer bubrezi njeni nose strahove koji su blokirali njihov rad. Mozda je to strah za sebe, za sve nas, da li cemo i kako prepoznati istinske vrednosti u nama samima i dozvoliti da samo to iz nas tece. Prvo ka sebi a onda i prema drugima. Deca su nam veliki ucitelji ali mi njih ne priznajemo kao takve. Cudesno je da uvek cekamo da se ovako nesto desi pa da to u nama probudi vrelo dobrote, ljubavi i ciste svesti. Draga Maso, ja znam da si veliki borac, saljem ti zahvalnost i molitvu mog srca da istrajes i da uz pomoc tvojih andjela cuvara i milog Boga prevazidjes stanje u kome si sada. Ljubim te, vidimo se uskoro u tvojoj ulici da se ispricamo i da me naucis kako da se vise igram i kako da cisto, iskreno i srcem volim. Zao mi je, oprosti molim te, hvala ti i volim te.

понедељак, 4. јун 2018.

SLOBODNO PITAJ

Slobodno me pitaj
ne zaustavljaj reči
ni reku koja želi poteći.
Jer reka je samo izvor
koja bujicu nosi
i sa dna uma
mulj kovitla i odnosi.
U redu je sasvim
slobodno pitaj,
ne zaustavljaj tok i
ono što želiš reći.
Talasi će odneti sve što je na dnu
pa će tako čiste misli
mojim umom poteći.
I kada ti kažem
da sam sklupčana u krevetu
da na tebe mislim,
baš ovako izgleda taj tok misli.
Taj svet u meni
više nije isti bez tebe,
bez mene,
bez nas.
I ne znam kako uopšte i može biti
jer naše duše poznaju samo
kako se živi i diše
onda kada se nađu
oni koji su isti.
Možda je dobro da
me često pitaš
jer budiš tokove
potisnutih misli.
A prilegla sam samo da
odmorim malo
i stišam se u samoći i nutrini.
Eto, tako to biva
kada me pitaš da li sam živa.
Slobodno pitaj ali onda
ne zaustavljaj reči
ni reku koja baš tad želi poteći.

VAZDUH KOJI DIŠEM

Čini mi se da činim sve težim,
pokušavajući da prihvatim
za mene neprihvatljivu činjenicu,
da nas više nema i da pod istim krovom
više nećemo biti.

Uvek mi se pojavi trenutak
onaj kada smo se sreli.
Da me podseti kako sam lako zbog tebe,
zbog nas, ostavila sve i svakog.
Kako sam lako odbacila pređašnji život,
odrekla se svega do tada i
krenula u novo, u neizvesno
u potrazi za Bogom sa tobom.

Postao si mi sve, jer drugo sve nisam imala više,
opipljiv za ono u šta sam verovala,
deo Boga za kim čeznem, izvajan tobom.
Koliko je čovek izgubljen i potopljen
u ovozemaljskom bolu,
kada u trenu može tako opčinjen biti.
Za mene si bio ne slamka spasa
već poslednji udah
koji sam morala udahnuti
da bih nastavila dalje disati i živeti.

A sad mi kažeš kako vazduha u
mojim plućima ne treba biti,
jer te moram iz sebe istisnuti.

Hej, čoveče!
Samo srodni dišu tako,
jednim dahom božijim.
I ne mogu te iz sebe izvući,
jer disati moram,
dok god ljubav želi disati i ovom telu biti.

недеља, 3. јун 2018.

MEDITACIJA

Najčešće meditiram ujutru, dok sam još u krevetu, pre svih obaveza. Obratim se Izvoru sveg postojanja i zahvalim na svemu, obično na onome što osetim da mi je u srcu kao dar i blagoslov. Oprostim i ja i zatražim oproštaj za sve što što nije bila čista ljubav u onome što mislimo, govorimo i činimo, tako pročistim i um i srce od opterćujućih naslaga nečistoće. Jednostavno sve predam bezuslovnoj ljubavi i potom postavim par pitanja na koja bih da dobijem odgovor. Onda se umirim polako puštajući da se um isprazni od svih misli. Protrljam dlanove i položim ih na delove tela u kojima osećam bol ili nelagodu i pustim da energija nesmetano teče. Nekada imam potrebu da se dodatno pročistim disanjem, tako što dišem kroz deo tela koji treba isceljenje i svežu energiju. Takođe svojim rukama pređem preko stomaka, opipavajući dublje nakupnine niskih vibracija, potom blagim pritiscima izmasiram i izdreniram svaki taj deo, sve dok se stomak potpuno ne opusti. Potom duboko udahnem i izdahnem više puta, sve dok ne nastupi pravi mir. Ostanem u tom miru onoliko koliko mi prija i koliko je potrebno, najčešće sve dok ne osetim veliko olakšanje i dovoljan priliv čiste isceljujuće energije. U tom procesu se može desiti da imam potrebu polagati dlanove na različite delove tela, počev od glave pa do nogu, postavljajući ih i držeći onoliko dok energija teče, tako osvežim i čitavo telo. Kada završim, polako se pridignem do ivice kreveta i sklopim ruke u predelu srcu sa namerom da pošaljem zahvalnost na tome što znam ko sam, što znam kuda, sa kim i kako. Zahvalim se na pomoći, podršci, vođstvu i zaštiti i tako sve dok u srcu ima zahvalnosti za sve blagoslove. Odgovore na pitanja dobijem odmah i u nekom posebnom trenutku.
Za mene je ovo svojevrsna meditacija koja me lično ispunjava i pomaže da uvek budem u sadašnjem trenutku, da se saberem, centriram, jačam i čuvam svoju unutrašnju snagu. I uvek kada osetim da mi um luta ja se obratim božanskom u sebi , zapravo se uvek okrenem ka sebi i usredsredim se na sadašnji trenutak. Kada je um miran onda uživam u svakom trenutku mira i ljubavi koji osetim. Osim ove praktikujem i aktivnu meditaciju, nazvala sam je takvom jer je koristim i dok hodam, radim i obavljam sve aktivnosti. Pomaže mi jer sam uvek tu sa sobom, pratim dešavanja u sebi, tok misli i emocija, svoje reakcije, potom osluškujem i posmatram sve što je prisutno oko mene. Uglavnom posmatrajući rasuđujem, analiziram, prikupljam uvide i nove poglede koji se javljaju pri takvoj meditaciji. Rekla bih da sam budna većinu vremena. Onda kada nisam život me uvek pozove i opomene. Uvek me vrati da budem sa sobom i u toku meditirajući zajedno sa njim.

VREME JE

Vreme je da upoznaš sebe i spoznaš ko si ti.
Vreme je da budeš bolji prema sebi.
Vreme je da prihvatiš sebe, oprostiš sebi i isceliš se.
Vreme je da zagrliš sebe i budeš iskren pred sobom.
Vreme je da na pravi način zavoliš sbe.
Krajnje je vreme da poštuješ sebe i
nagradiš sebe istinom o sebi.