Uzdasima korake brojim
do malenog doma satkanog od snova.
Tu, u snu, ja živim,
na bedemima vetra u žamoru reči.
Prosejavam prazninu
tek minulog dana,
tražeći grumen nasušne soli.
Na srcu tuga gnezdo je svila,
po oknu dahom prizore stvara i
nestvarne, bojažljive slutnje u noći.
Gde da snevam snove lake, meke, plodne,
gde da svijem sebi dom.
Gde da misli svoje gnezdim, snove pletem,
sanak srećni o ljubavi, porodici.
Na kom vrelu da napojim otrgnutu dušu moju,
od života, od izvora, od svog doma.
U kolevci sanak čuvam,
bdijem nad njim danju noću
Nikom ne dam da ga otme i odnese u samoću.
do malenog doma satkanog od snova.
Tu, u snu, ja živim,
na bedemima vetra u žamoru reči.
Prosejavam prazninu
tek minulog dana,
tražeći grumen nasušne soli.
Na srcu tuga gnezdo je svila,
po oknu dahom prizore stvara i
nestvarne, bojažljive slutnje u noći.
Gde da snevam snove lake, meke, plodne,
gde da svijem sebi dom.
Gde da misli svoje gnezdim, snove pletem,
sanak srećni o ljubavi, porodici.
Na kom vrelu da napojim otrgnutu dušu moju,
od života, od izvora, od svog doma.
U kolevci sanak čuvam,
bdijem nad njim danju noću
Nikom ne dam da ga otme i odnese u samoću.
Нема коментара:
Постави коментар