уторак, 11. децембар 2018.

NENADANO

Ušetao  si nenadano  odajama mojim
i u skladu sasvim sa imenom tvojim.
Bejah očajna, izgubljena, sama,
kraj puta uplakana, bez snage i moći.
Ledena, u strahu, utrnula, bolna,
pitala sam samo kada će proći.
Činilo se neobičnim, nenadano sasvim
taj bljesak svetla u beskrajnoj noći.
Verovah odveć da slučajnost nije
svetlosni prah u talasastoj kosi.
Nebeska je ruka puteve krojila
i sve naše stope na njima izbrojila.
Nenadano, ljudskim, uvek se čini,
dok ne spoznamo mudrost ljubavi 
koja bdi u tišini.







Нема коментара:

Постави коментар