Posmatrajući
lični duhovni rast i sve što čini taj put ka upoznavanju sebe,
uočavam velike promene i skokove u svesti, samim tim i bogatstvo
uvida i spoznaja o našoj pravoj prirodi i zakonitostima kojima
podležemo. Taj predivni i dublji odnos koji sam uspostavila sa
sobom iznedrio je čak i meni neslućene i neočekivane darove,
bisere moje duše.
Jedan
od njih je lični uvid o zakonu slobodne volje i zakonu davanja i
primanja.
Čovek
je baš takav kakav jeste zaista jedinstven u božanskoj kreaciji i
jedini kome je data slobodna volja, odnosno jedini koji ima
mogućnost da u slobodnoj volji bira u čitavom Univerzumu (ne
raspravljam o tome da li je zaista tako i da li neko utiče na
izbore). Govorim o fenomenu slobodne volje iz perspektive čoveka,
uviđam da je to dar božanske mudrosti koji ima dva lica.
Ovim
darom čoveku je zapravo data neverovatna moć, iako se tako ne
čini. Posebno se ogleda u situacijama buđenja i patnje kada
sagledava svoj život, suočava sa lažnim uverenjima, vrednostima i
navikama. Zamenom ili odabirom istinskih duhovnih vrednosti, moćan
je da preobrazi staro i sagradi nove temelje, ostavljajući svojim
životom zalog svojim pokolenjima i svima koji će se hraniti tim
iskustvom.
Činom
dolaska na planetu Zemlju, ulaskom u telo (materijalni oblik) čini
da čovek, to božansko u njemu postane jako ograničeno čulima,
emocijama, zaboravom svoje prave prirode, što dovodi do
identifikacije sa telom i svetom koji ga okružuje te se tako
stvara iluzija o stvarnosti prirode ovog sveta.
Nastaje
puno toga što ga odvaja i prekida nit sa Izvorom svog pravog
postojanja. Stid, strah, krivica, osećaj manje vrednosti, ljutnja i
bes su samo neke od posledica odvojenosti od suštine.
Zakon
slobodne volje nastupa tako što čovek u takvom stanju, odvojen i
ograničen, zasigurno greši u svojim odabirima, rekli bismo da je
to logično, što i jeste na neki način. Njegova greška je ujedno
put i ključ za povratak kući. Kako?
Svaki
odabir u stanju odvojenosti postaje pogrešan izbor, što pokazuje
patnja u kojoj se čovek nađe. Patnja je pokazatelj naših loših
izbora: patimo jer mislimo da smo kažnjeni,
prokleti, pa živimo u strahu, intenzivno
patimo, i postajemo bolesni psihički,
fizički, duševno. Što smo udaljeniji u svojim razmišljanjima,
ponašanjima i uverenjima od suštine, patnja je sve
veća i intenzivnija. Ovo je jedno lice zakona slobodne
volje.
Sa
druge strane postaje dar tako što čoveka upravo ta patnja kroz
koju prolazi polako budi, ne dozvoljava mu da dugo ostane u
snu, uljuljkan u iluziji, poistovećen sa lažnim osećajem o
stvarnom svetu i svojoj prirodi.
Iz
te patnje postaje budan, oprezan, spreman da posumnja, da
rasuđuje i menja sve što ga je zarobilo, zavelo i odvojilo
od suštine i istine. Osluškujući svaki titraj srca i duše biva
otvoreniji za iskustvo istine o sebi, a samim tim dolazi
do spremnosti da sada, kad shvata,
bira bolje, razumnije, svesnije i budno pazi da ponovo ne zapadne u
san i zaborav.
Ovaj
ukratko opisan put je u mom shvatanju, i sličnom prolasku od
zaborava do sećanja ko sam, neopisiv je
dar, kroz koji samo čovek može da prođe.
S
obzirom da je samo čoveku data
slobodna volja, svi su (zaključujem) u Univerzumu okrenuti i
usmereni ka njemu, jer puno toga zavisi od njegovog odabira. Zato su
svi proroci i ostala nadahnuta bića (Hrist, Buda, Muhamed i ostali)
usmerena pomoć, kako bi čovek mogao da u svojoj volji odlučuje i
bira više duhovne vrednosti, jer od tog odabira zavisi
lično i univerzalno stanje.
Zakon
slobodne volje je božanski zakon, stoga bi trebalo da ga svi
poštuju. Univerzalni zakoni su tako uređeni
da služe kao filter, kroz koji ništa osim onoga što je čisto i
bezuslovno ne može proći.
Vratimo
se na zakon slobodne volje: svi ga poštuju, podležu njemu i čekaju
konačnu odluku koja je u čovekovom izboru. Kada čovek u svojoj
volji odabere određene
vrednosti, on kroji stvarnost ne samo za sebe, jer da je tako onda i
ne bi bilo od tolikog značaja šta će čovek odabrati. Ovako, kako
su sve oči uprte u čovekov izbor, to
govori puno o neizmernoj važnosti i moći njegovog pravog odabira.
Po
mom mišljenju, čovek je od vitalne važnosti za čitav Univerzum,
jer se od njega očekuje da izgradi Novi svet, Novu Zemlju za sebe,
tako je on samim tim kod kuće.
Dugo
već postavljam pitanje - zašto sve zavisi
od čoveka? Očigledno je da se sve nekako vrti oko njega, sve mu je
u službi, sve je organizovano i usmereno ka njemu.
Razumela
sam to na ovaj način.
Sve je podređeno čoveku, bilo da on bira pogrešno ili ne, to je put koji ga vodi ka osvešćivanju i otkrivanju ko je on zaista i koja je njegova božanska namera. Ukoliko je sve to teže, kao što se i primećuje, utoliko je moćnije kad čovek shvati čitavu stvar, donese odluku, menja se i bira božanske vrednosti. Odluka koja biva doneta u takvim uslovima i okolnostima, prolaz je i zakon koji omogućava da postane izvor sveprisutnosti ovde na planeti. Čovek tako širi ljubav, istinu, svetlost i mir.
Sve je podređeno čoveku, bilo da on bira pogrešno ili ne, to je put koji ga vodi ka osvešćivanju i otkrivanju ko je on zaista i koja je njegova božanska namera. Ukoliko je sve to teže, kao što se i primećuje, utoliko je moćnije kad čovek shvati čitavu stvar, donese odluku, menja se i bira božanske vrednosti. Odluka koja biva doneta u takvim uslovima i okolnostima, prolaz je i zakon koji omogućava da postane izvor sveprisutnosti ovde na planeti. Čovek tako širi ljubav, istinu, svetlost i mir.
Nakon
ovoga, zaključujem da čovek ima Apsolutnu Vrednost
i sve što je ovde mu služi, jer zajedno učestvuju
u konačnom izvršenju misije.
Odluka
je na čoveku i njemu je data svojim
postojanjem.
Čovek
je podjednako vredan i kad greši i kad ne greši,
jer je to put. Proizvodi grešaka mu pomažu da prepozna sopstvene
izbore i da u moru mogućnosti krene da bira razumnije i bolje jer
na osnovu iskustava shvata kakav je doprinos njegovih odabira.
Usklađivanjem
sa Univerzalnim zakonima počinje da donosi svetlost kao informaciju
svojim postojanjem i onim što zaista jeste,
a uzemljenjem ukorenjuje to znanje kroz sopstveni život.
Čovek
dolazi u svet laži i iluzije jer je ovo svet tame (odsustvo
svetlosti). On donosi iskru svetlosti kroz evolucioni put spoznaje
sopstvene prirode, da bi je ukorenio i osvetlio tamnu stranu
Univerzuma.
Нема коментара:
Постави коментар