Naslušala
sam se o pravima građana, a nigde ne vidim da se ta prava u
potpunosti primenjuju ili ostvaruju. Svi nas kao štite i čuvaju a
nezaštićenih, siromašnih i ostavljenih na svakom koraku. Sve misli
o ljubavi i navodnoj brizi o građanima ostaju samo filozofija umova
bez praktične primene. Nažalost, istina je da smo prepušteni sami
sebi, bez zaštite, nege i ljubavi. To malo pažnje koju dobijemo od
nama dragih ljudi, premalo je za svu patnju koja nam se nanosi
svakodnevno.
Danas u čekaonici u jednoj ovdašnjoj bolnici, našla sam se vođena dušom. Osetila sam da sam na pravom mestu u pravo vreme, rekla bih i pravim razlogom koji sada polako otkrivam, a drugi nemili razlog je nesrećni slučaj koji se dogodio mom unuku, kao posledica porođaja. Prebacili su ga pre nekoliko dana iz porodilišta na operaciju glave, jer mu je napukla kost pri porođaju. Da li je to posledica guranja ili je nekom ispao iz ruku, ne bih da raspravljam o tome, nisam ovde zbog toga. Ovde sam zbog apela na sve ljude, na one koji su na odgovornim mestima i koji su na manje odgovornim, svejedno, svako je odgovoran za sebe i svoje postupke.
Danas u čekaonici u jednoj ovdašnjoj bolnici, našla sam se vođena dušom. Osetila sam da sam na pravom mestu u pravo vreme, rekla bih i pravim razlogom koji sada polako otkrivam, a drugi nemili razlog je nesrećni slučaj koji se dogodio mom unuku, kao posledica porođaja. Prebacili su ga pre nekoliko dana iz porodilišta na operaciju glave, jer mu je napukla kost pri porođaju. Da li je to posledica guranja ili je nekom ispao iz ruku, ne bih da raspravljam o tome, nisam ovde zbog toga. Ovde sam zbog apela na sve ljude, na one koji su na odgovornim mestima i koji su na manje odgovornim, svejedno, svako je odgovoran za sebe i svoje postupke.
Zastanite
na čas pred sobom i pred onim što vam je život u datom trenutku
doneo kao zadatak, pogledajte u to, i prvo postavite pitanje: šta
to život od vas traži u tom trenutku? Budite budni, pribrani,
svejedno koje titule nosite, pitajte se kakav je doprinos koji ćete
biti baš tada, baš u tom trenutku, jer nečiji život može
zavisiti upravo od vaše odluke koju donesete. Znam da možda mnogo
tražim, ali zar nije i naš život nekada bio upravo u takvim rukama
od kojih smo očekivali baš to: ljubav, pribranost, brigu, pažnju i
iskren međuljudski odnos, šta god to značilo.
Svakom od nas život je bio u rukama nekog ko je bio odgovoran da donese odluku koja je direktno uticala na nas. Njegova odluka je bila odlučujuća za ono što ste sad, bez obzira da li je to bila misao, odluka, reč, pokret, delo, namera ili vaša stručnost i znanje.
U toj čekaonici danas još jedna žena je sedela plačući za svojim detetom, upravo izašla iz bolnice, u stanju krajnje depresije, a znamo svi kako se žena oseća nakon porođaja, u vapaju da joj samo kažu kako je njenom detetu. Nije dobila odgovor, tako kaže. Sedela je i plakala govoreći da gubi mleko, da ne zna ni gde će ni šta će. Prišla sam joj, naravno, jer sam osetila potpunu odgovornost, da sam tu zbog nje, rekavši joj da prvo mora da se smiri, da sačuva sebe i dala joj savet na koji način to može učiniti. Potrebna je detetu zdrava i puna ljubavi, a ne sa svim tim teretom koji nosi u sebi. Prihvatila je savete i smirila se. Bilo joj je potrebno samo malo, a to malo od odgovornih na tom mestu nije dobila. A ko će joj onda to dati? Ko će našoj deci, koja su mlada, stvaraju i rađaju novi život, da pomogne a da to nije na takav neodgovoran način.
Zašto uvek biramo da vičemo, okrivljujemo, ljutimo se, odbacujemo, zlostavljamo, nemarni, bez podrške i razumevanja, ogorčeni držimo druge u strahu, zašto?
PROBUDIMO SE! Ima mnogo boljih i razumnijih izbora od ovih, ovo su samo primitivni načini, ovo nije delo čoveka koji voli i brine se o sebi i o drugima.
Danas je moje srce probuđeno i želi slobodno da govori. Odgovorno, budno, pribrano sa puno razumevanja i ljubavi, poslušajte ove reči, govorim vam iz duše.
Ne dozvolimo da se u nama ugasi plamen ljubavi i ljudskosti, pomozimo svima pa možemo zajedno da rastemo i radujemo se svakom novom danu. Poštujmo svaki život. Budimo sunce kome će se radovati svako ljudsko biće.
Svakom od nas život je bio u rukama nekog ko je bio odgovoran da donese odluku koja je direktno uticala na nas. Njegova odluka je bila odlučujuća za ono što ste sad, bez obzira da li je to bila misao, odluka, reč, pokret, delo, namera ili vaša stručnost i znanje.
U toj čekaonici danas još jedna žena je sedela plačući za svojim detetom, upravo izašla iz bolnice, u stanju krajnje depresije, a znamo svi kako se žena oseća nakon porođaja, u vapaju da joj samo kažu kako je njenom detetu. Nije dobila odgovor, tako kaže. Sedela je i plakala govoreći da gubi mleko, da ne zna ni gde će ni šta će. Prišla sam joj, naravno, jer sam osetila potpunu odgovornost, da sam tu zbog nje, rekavši joj da prvo mora da se smiri, da sačuva sebe i dala joj savet na koji način to može učiniti. Potrebna je detetu zdrava i puna ljubavi, a ne sa svim tim teretom koji nosi u sebi. Prihvatila je savete i smirila se. Bilo joj je potrebno samo malo, a to malo od odgovornih na tom mestu nije dobila. A ko će joj onda to dati? Ko će našoj deci, koja su mlada, stvaraju i rađaju novi život, da pomogne a da to nije na takav neodgovoran način.
Zašto uvek biramo da vičemo, okrivljujemo, ljutimo se, odbacujemo, zlostavljamo, nemarni, bez podrške i razumevanja, ogorčeni držimo druge u strahu, zašto?
PROBUDIMO SE! Ima mnogo boljih i razumnijih izbora od ovih, ovo su samo primitivni načini, ovo nije delo čoveka koji voli i brine se o sebi i o drugima.
Danas je moje srce probuđeno i želi slobodno da govori. Odgovorno, budno, pribrano sa puno razumevanja i ljubavi, poslušajte ove reči, govorim vam iz duše.
Ne dozvolimo da se u nama ugasi plamen ljubavi i ljudskosti, pomozimo svima pa možemo zajedno da rastemo i radujemo se svakom novom danu. Poštujmo svaki život. Budimo sunce kome će se radovati svako ljudsko biće.
Нема коментара:
Постави коментар