Tako
krhka ume biti naša vera i tako snažna ona ume biti u nama. Za nju
se i zbog nje dešavaju sva zla ali i sva svetska čuda. U njeno se
ime lome mnoga koplja, gube se glave i vode ratovi. I sve kreće od
one naše malene vere u nama samima, zbog koje gledamo, kreiramo i
doživljamo svet na raznolike načine. Ona nas podstiče ili na
svađu, mržnju i bes ili nas vodi putem ljubavi i slobode. Od semena
njenog u nama zavisi koje ćemo plodove brati, da li ćemo jesti
gorke plodove ili one slasne svetlošću i ljubavlju negovane.
Od malene vere koja može biti i veličine zrna bibera mogu se planine pomerati, mir i blagostanje širiti ali se može i protiv nas okrenuti, onda kada ne proveravamo kakvo je u nama zrno vere posejano. Ona vera koja nosi ono zlo seme, svejedno koliko je krhka ili snažna, može pokrenuti ljudske mase svetskih razmera i načiniti da se zbog nje, braneći je, fanatično umire.
Svejedno je da li je ona u nama nežna, plašljiva ili čvrsta u svom postojanju, ona nije ono što smo zapravo želeli da postignemo. Zato je ona u svojoj postojanosti labilna i promenljiva, jer nam nije sama po sebi cilj već samo putokaz, smernica i alat. Vera je tu samo da bi nam pokazala kolebljivost njenu i povela nas ka onom važnijem, a to je ka Poverenju.
U večnosti smo zastali, jer smo se predali njenoj zanosnoj moći, nismo još uvek razumeli to suštinsko što nosi.
Vera, bilo da je ona krhka u nama ili snažna poput britkog mača, bilo da je ona popločana dobrim namerama ili je najlepši opojni cvet, bilo da je skovana od čelika samo ili plaha kao srna u snegu. Bez obzira da li nosi seme zla ili dobra ona je tu da nas izvaja, da u nama i među nama poploča put poverenja i dovede do potpune predaje sebi, onom božanskom u sebi. Bez nje, kakva god ona bila, ne bismo mogli, sa njom zasigurno nalazimo put.
Zbog toga vera nije sama po sebi cilj. Iako smo zbog nje stradali, ona nije zbog toga tu. Nije ni tu da bismo bili slepi i potpuno se njoj predali. Iako smo očarani njenom lepotom, ona nije tu da bi nas opila i omamila. Ona je tu da bi nas probudila i osnažila. Ona je tu samo kao vodilja i graditelj našeg poverenja, onog najvažnijeg, u sebe samog. Zato sa njom nije baš lako, krhka je ona, nestalna i promenljiva. To je zapravo i njen cilj da nas vodi, a ne da nas zadržava.
Stoga kada se pojavi i ponudi vođstvo i put, znajte da ona koristi sve puteve, a vi birate koji je za vas najbolji. Stavite je odmah na proveru, onoliko koliko se može. Osetite koje vam plodove nudi. Tek onda slobodno sa njom pođite, gradeći zajedno poverenje do potpune predaje i slobode.
Od malene vere koja može biti i veličine zrna bibera mogu se planine pomerati, mir i blagostanje širiti ali se može i protiv nas okrenuti, onda kada ne proveravamo kakvo je u nama zrno vere posejano. Ona vera koja nosi ono zlo seme, svejedno koliko je krhka ili snažna, može pokrenuti ljudske mase svetskih razmera i načiniti da se zbog nje, braneći je, fanatično umire.
Svejedno je da li je ona u nama nežna, plašljiva ili čvrsta u svom postojanju, ona nije ono što smo zapravo želeli da postignemo. Zato je ona u svojoj postojanosti labilna i promenljiva, jer nam nije sama po sebi cilj već samo putokaz, smernica i alat. Vera je tu samo da bi nam pokazala kolebljivost njenu i povela nas ka onom važnijem, a to je ka Poverenju.
U večnosti smo zastali, jer smo se predali njenoj zanosnoj moći, nismo još uvek razumeli to suštinsko što nosi.
Vera, bilo da je ona krhka u nama ili snažna poput britkog mača, bilo da je ona popločana dobrim namerama ili je najlepši opojni cvet, bilo da je skovana od čelika samo ili plaha kao srna u snegu. Bez obzira da li nosi seme zla ili dobra ona je tu da nas izvaja, da u nama i među nama poploča put poverenja i dovede do potpune predaje sebi, onom božanskom u sebi. Bez nje, kakva god ona bila, ne bismo mogli, sa njom zasigurno nalazimo put.
Zbog toga vera nije sama po sebi cilj. Iako smo zbog nje stradali, ona nije zbog toga tu. Nije ni tu da bismo bili slepi i potpuno se njoj predali. Iako smo očarani njenom lepotom, ona nije tu da bi nas opila i omamila. Ona je tu da bi nas probudila i osnažila. Ona je tu samo kao vodilja i graditelj našeg poverenja, onog najvažnijeg, u sebe samog. Zato sa njom nije baš lako, krhka je ona, nestalna i promenljiva. To je zapravo i njen cilj da nas vodi, a ne da nas zadržava.
Stoga kada se pojavi i ponudi vođstvo i put, znajte da ona koristi sve puteve, a vi birate koji je za vas najbolji. Stavite je odmah na proveru, onoliko koliko se može. Osetite koje vam plodove nudi. Tek onda slobodno sa njom pođite, gradeći zajedno poverenje do potpune predaje i slobode.
Нема коментара:
Постави коментар