понедељак, 14. март 2016.

PUT OČAJNE DOMAĆICE-Treći deo

Uviđajući greške i menjajući stare obrasce ili navike, počeo je da se razvija izuzetan dar za kojim sam žudela, a nisam ni znala da postoji, dar koji je neophodan svima nama - dar Rasuđivanja. Često sam govorila suprugu da je on rođen sa tim i da je to zaista najdragoceniji dar i alat. Godinama unazad, ima ih već osam, zajedno smo učili da rasuđujemo, apsolutno o svemu, pre bih rekla da me je učio kao se rasuđuje. Važnost analitičkog rasuđivanja, a ne osuđivanja, ne mogu dovoljno naglasiti. Vežbali smo rasuđivanje u svakoj aktivnosti, dok smo čitali, razmišljali, radili, pravili planove, slušali druge, gledali emisije, filmove, vesti. Apsolutno u svakoj situaciji i o svakoj situaciji smo rasuđivali. Na taj način su se pojavljivale raznovrsne mogućnosti drugačijeg pogleda na probleme i moguća rešenja. Shvatili smo da je često dovoljno da promenimo pogled na situaciju ili stanje i da nam odmah bude lakše ili bolje, čak i fizički.
Na taj način sam se najlakše oslobađala laži, iluzija o sebi, svetu ali i programa lakovernosti. Na ovom putu je uvek puno izazova, iskušenja ali i darova, i sve to nam pomaže da bismo duhovno, emotivno i spiritualno porasli. Naš zajednički život doneo nam je jedan takođe značajan izazov, a to je briga o zajedničkoj porodici , sad već uvećanoj, bilo nas je sedmoro. Stanovali smo u zakupljenim stanovima, sa malo prihoda, decom različitog uzrasta i suprugovom majkom. Trebalo je uskladiti jako puno različitih potreba, ličnosti, želja, obaveza, a pritom ostati u miru i ljubavi. Bilo je teško ali smo sve lakše podnosili jer smo bili zajedno. Gledali smo u istom pravcu puta kojim idemo i imali veru u ono što radimo. Nismo odustajali.
Tako sam iscelila razna stanja i bolesti, a on je već pre toga iscelio svoju tešku bolest jer je ranije krenuo duhovnim putem. Bili smo, naravno i sada jesmo, doktori sami sebi. Vraćajući se prirodnim elementima, kiseoniku, čistoj vodi, ishrani bez mesa i našem božanskom vođstvu, jačali smo imunitet koji je čistio sve što je bilo zatrovano i održavao nas zdravim na svim nivoima. Da bismo uspostavili zdravu ravnotežu, usmerili smo pažnju na povratak Univerzalnim zakonima, duhovnim, istinskim vrednostima i polako postajali dvoje koji praktikuju svoju pozitivnu priču, koja je postala dominatna vibracija unutar nas. Verovali smo, a sada znamo, da je to za nas bio pravi put. Naši životi su primer onoga u šta verujemo, dokaz smo sebi kako se može povratiti i postići stanje čistote duha i tela, blagostanja, mira i potpune ljubavi i prihvatanja.
Ovde sam sa jedinim i iskrenim razlogom da sve ovo podelim sa vama, onako kako sam to doživela i sa željom da pomognem svima koji ovo mogu da čuju i osete kao istinu. Tu sam iz ljubavi i potrebe da svojim primerom pokažem da se može vratiti iz stanja gubitka sebe, gubitka onog božanskog u sebi, stanja kad zaboravimo ko smo, potopljeni lažima, bolom i lažnim uverenjima, pa sve do izvornog, prirodnog stanja čiste svesti i zdravog duha i tela.
Iskustvo gubitka i ponovnog vraćanja sebi je neponovljivo, izuzetno i po svemu jedinstveno i značajno. Ostavlja upečatljiv trag i jasan put onima koji ga iskreno traže.
Stoga osećam neizrecivu radost što mi je pružena prilika da budem taj put i putokaz, svetlo koje će pomoći mnogima da vide put ka sebi, ka slobodi, ka apsolutnoj vrednosti koja mi kao ljudi jesmo. Jer mi jesmo ono što je istinito i stvarno, mi jesmo život sam. Ono što je neistinito to i ne postoji. U tome leži Mir Božji.


2 коментара:

  1. Bravo Gordana. Svetu su potrebne ove javne i istinite ispovesti.
    Vreme je da u javnosti budemo isti kao i u privatnom životu. Uvek iskreni i svoji.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala Zoki,slažem se i meni je nekako lakše od kad je to u meni pronašlo put pisane reči.

      Избриши