Osećam
prisustvo u povetarcu,
okupan
suncem provlači prste i
nežno
mi miluje kosu.
Na
licu zračak sunca ispisuje
neprolaznu
priču o spajanju dvaju svetova.
Taj
dodir svedok je svetu o
njegovoj
prolaznosti i
večnom
otisku ljubavi u njemu.
Dodirujem
nebo zenicama i
uranjam
u beskrajno plavetnilo.
U
oku je odraz sveprisutnog i
istinskog
izvora,
odraz
ljubavi u srcu utisnut.
Kroz
šapat tako, vetrić i ja,
od
jutra do mraka, kao vesnici ljubavi,
kroz
velove prolaznosti,
otkrivamo
svetu ono stvarno u njemu.
Нема коментара:
Постави коментар