среда, 16. август 2017.

U TVOJIM OČIMA




Dirnuta jednim današnjim događajem i nadahnuta njime ovo vam pišem.
U prolazu, na jednoj autobuskoj stanici, sredoh baku koja prodaje par sitnica, skupila je po koje jaje, par starih patika i žensku torbu. U jednom trenutku pogledi su nam se sreli, ona reče: “Kupi nešto!”
Nakon par koraka okrenula sam se, dala joj novčanicu ne rekavši ni reči. Razumele smo se pogledima. Prišla mi je, radosna, jer to nije mogla da sakrije, a želela je nešto da kaže. Pomešanih osećanja zbunjenosti i sreće reče: "A čija si ti?" Rekoh radosno: "Božija bako, kao i ti, božija."
Osetila sam da joj glas podrhtava, stiskala mi je ruku, htela je izgovoriti ali nije mogla reći, nije ni trebalo.
Slika je govorila milion reči, sva večnost se slila u jednom trenu, napunivši i moje i njeno srce neslućenom ljubavlju.
Trajalo je par minuta, u našim plavim očima ogledalo se nebo, svi anđeoski svodovi i čitav Univerzum.
Ona je u meni videla Izvor sve ljubavi, i ja u njenim videh isto.
Dok vam ovo pišem, još uvek vidim njene oči prepune suza, neiskazane radosti, nedorečene zahvalnosti, pitanja bez odgovora, dodir večnosti u jednom dahu.
Pokušaću da napišem neiskazano. Hvala ti što si bila tu da vidim sebe u tvojim očima, da osetim kako prožima istinska ljubav. Hvala ti, što u tom trenutku poželeh i tebi i sebi darovati sve što imam, ne žaleći ni za čim. Beskrajno zahvalna što to mogu učiniti bez žalosti i vezanosti. Hvala ti što osetih sopstvenu slobodu, blagoslovena si.
Čula sam da je jedino tvoje samo ono što daš od srca.
Zato kad imaš ljubav, sreću i radost deli je nesebično, jer to što daš, vratiće ti se mnogostruko. Tako si sebi si dao i umnožio kroz druge.
I kad naizgled nemate šta dati, verujte da ste bogati, jer samo jedan osmeh može isceliti vaše i srce onoga kome ste podarili.
Pa recite onda - da li ste bogati ili siromašni? U tvojim očima samo je ono u šta veruješ da si. Kada neka slična situacija pokaže tvoj odraz, pogledaj slobodno i znaćeš ko si.


субота, 12. август 2017.

RAZGOVORI S BOGOM

Ti sam stvaraš svoja pravila. Ti postavljaš vodilje. Ljubav je sve. Kad se dvoumiš, brineš i bojiš, trebao bi se pitati: " Šta bi ljubav sad učinila "?
Živeti život bez očekivanja, bez potrebe za određenim rezultatima, to je Sloboda. Ti se neprestano izgrađuješ. U svakom trenutku, ti odlučuješ, ko si i šta si. Ti odlučuješ kroz odluke koje donosiš.
Briga je aktivnost uma, koja ne razume svoju povezanost samnom.
Odgovori šta bi ljubav uradila sad, i ja ću biti tu i u svakom slučaju. Patnja nije vezana za događaje već za ljudsku reakciju na njih.
Ne možeš dobiti sve što želiš. Tvoj zahtev je nerealan, a kažeš da samo želiš da stvari pridonesu tvom iskustvu kojem težiš u stvarnosti.
Da li si me beskrajno molio, otkrij me, objasni me, govorim ti tako jednostavno, ovde sam. Vreme je da otkriješ svoje Božije mesto i trebaš puno razmišljati, a iz mirnog uma sjajne ideje teku, ideje koje bi mogle biti rešenje najvećih problema koje zamišljaš da imaš.
Na pitanje Nila Volša: " Šta ti zapravo hoćeš od mene "? Bog odgovara: " Samo da budeš srećan, ali ti misliš da si mi podređen, a zapravo smo jedno, bez razdvajanja. Ja želim tebi, što ti sebi želiš, ništa više, ništa manje. Nisam opterećen tvojim uspehom, samo ti jesi. Nemoj se brinuti kako preživeti, istinski majstori su oni koji odabiru život a ne preživljavanje. Idi napred. Radi ono što voliš i ništa drugo, imaš jako malo vremena. Kako možeš pomisliti na traćenje vremena kako bi preživeo radeći nešto što ne voliš. To je umiranje. Ako želiš stvarati sigurnost za sebe, stvori je za nekog drugog ".
Ne osećaj se napušteno, jer ja sam uvek uz tebe. Neću te napustiti. Ne mogu te napustiti, jer ti si moja kreacija i moj proizvod. Moja kćer, moj sin, moja svrha, i ja sam.
S toga računaj na mene, gde god i kad kod se razdvojiš od mira, što sam ja. Biću tu.

                                                         Hvala                 Nil Volš

TVRDOGLAVOST

Tvrdoglavost je karakterna osobina pojedinih ljudi, koju karakteriše upornost bez pravog cilja. Cilj radi kojeg tvrdoglav čovek savlađuje ponekad ogromne prepreke ne opravdava objektivno njegove postupke. Njega samog taj cilj malo interesuje, on želi da postigne svoje, uprkos svim argumentima i okolnostima jer odbacuje drugačiji pogled na određenu životnu situaciju, što na kraju njegovo ponašanje čini ružnim i glupim. Tvrdoglavost podržava glupost, a odbija evoluciju i sazrevanje.
Često u osnovi takvog ponašanja, tvrdoglavog čoveka, leži skriveni motiv:" Tako mi se hoće", što je rezultat vaspitanja i navike da radi kako mu se hoće.
U zavisnosti od ogrezlosti u tvrdoglavosti, počinje da se stvara patnja, kao zaštita duše od daljeg stradanja. Patnja sama po sebi ima moć da utiče na promenu ponašanja, ona je prirodni mehanizam koji tvrdoglavost preobražava u poslušnost i vraća čoveka zdravom razumu, rasuđivanju i svesnosti.
Ogrezlost u tvrdoglavosti često vodi fanatizmu kao njegovom najvišem destruktivnom nivou, najvećem stadijumu upornog branjenja gluposti i neznanja.
Takvi ljudi zaista puno pate i stradaju ali i svojim delovanjem nanose ogromnu štetu sebi, drugim ljudima i okolini. Nisu spremni da se promene jer slepo i tvrdoglavo brane svoje nerealne ciljeve.
Od tvrdoglavosti nije teško napraviti upornog čoveka koji ispred sebe ima pravi cilj.


четвртак, 10. август 2017.

VEZANOST- GDE SMO SE TO IZGUBILI

Dok sam sa puno pažnje i ljubavi pripremala omiljena jela, duša se gostila rasterećivanjem od određenih navika i programiranosti, kao što je vezivanje i iluzije o zaljubljivanju ili lažnoj ljubavi koja je deo naše svakodnevice.
Čitav život provodimo voleći nekog, nešto, razne stvari, muziku, decu, kućne ljubimce, svoja dela. Najčešće, volimo sve što nam postane drago i dostupno čulima. Čak se zaljubljujemo u svoje zamišljeno Ja koje želimo postići, oblikovano u mašti našim mislima i umom; to Ja često i ne dosegnemo ali potajno čeznemo za njim.
Sve što radimo, mislimo, govorimo, sva naša kretanja moguća su i odvijaju se na račun naše duše. Ona daje svemu smisao.
Da bi nešto bilo živo i dobilo smisao u ovome svetu, mora početi od misli, ideje, nečeg suptilnijeg, nevidljivog. Da bi se misao ili ideja mogle materijalizovati, potrebna je energija koja ih ispunjava i oživljava, a to je uvek na račun duše. Bezbroj je misli koje se roje i čekaju svoj trenutak, jedino čovek u svom nadahnuću oživljava one koje prihvati u svom umu.
Tako se mi od prvog pa do poslednjeg daha, kako to inače umemo da kažemo, jednostavno potrošimo.
Potrošimo energiju duše sa kojom smo došli na razna iskustva, kreacije, odnose, dok uglavnom stvaramo kroz misli i ideje koje nam svakodnevno dolaze.
Problem za našu dušu je onaj trenutak kada se previše vežemo za sadržaj života, ne shvatajući da smo mi svemu dali život, a onda se vezanošću zarobili jer smo prosto previše zavoleli svoju kreaciju.
Naša duša se potrošila i tako postala vezana za svaki oblik koji je stvorila. Tada se odvojila od Izvora, od svoje Istine da je ona, i samo ona, Duša, jedino stvarna, jedino zaista živa, jedinstveno kreativna, apsolutni izvor ljubavi, sve radosti i lepote. Ona je Stvarnost i Istina, sve drugo je samo kreacija.
Gde smo se to izgubili?
Baš na onom mestu gde smo se i vezali, odatle smo krenuli putem od istine i izgubili se. Valja nam se vratiti. Pa, srećan nam put ka sebi!
Ostavimo sve kreacije i čitav svet, odvežimo se od lažnog sveta koji smo stvorili vezanošću i sa njim se identifikovali. On ionako ne bi postojao da nije bilo nas.
Oslobodimo naše duše da mogu živeti ono što jesu, da budu potpune, celovite, slobodno stvarajući ovde i bilo gde, nevezane.

среда, 9. август 2017.

RACIONALIZAM

Sagledavanje života bez ikakvog emotivnog reagovanja, delovanje u skladu sa najvišim univerzalnim zakonima do potpunog prihvatanja svega takvog kako jeste, uz maksimalno usklađivanje mogućih resursa.
Na primer, u slučaju smrti, čovek racionalno posmatra, razume ritam života, prihvata smrt kao univerzalno kretanje materije, tako nepristrasan dobija snagu, uvide, rešenja i u potpunosti pomaže tom duhu i telu.
Ostaje u miru i saosećanju, sagledava najbolja rešenja i dela u tom pravcu.
Tako sve u njemu odiše skladom koji prenosi na sve oko sebe i sve se usklađuje sa najvišim kosmičkim redom.

TIRANIN U MENI


Ko mi krade misli radosne?
Ko dolazi u sate sitne i
tera san najlepši?
Ko ostavlja miris truležni?

Od koga to, srce moje, strepiš?
Kome nežne ruke pružaš i
puno stida pogled spuštaš?
Kome ti to slepo veruješ?

Ko si ti, zlikovče neznani,
u čije ime dolaziš i
nevine pohodiš?

Kradeš od moje lepote,
živiš od moje čistote,
lopov si i ubica od prvog dana.
Tiranin ti je ime i
u mojoj psihi spavaš.


петак, 28. јул 2017.

ČOVEK I SLOBODNA VOLJA




Posmatrajući lični duhovni rast i sve što čini taj put ka upoznavanju sebe, uočavam velike promene i skokove u svesti, samim tim i bogatstvo uvida i spoznaja o našoj pravoj prirodi i zakonitostima kojima podležemo. Taj predivni i dublji odnos koji sam uspostavila sa sobom iznedrio je čak i meni neslućene i neočekivane darove, bisere moje duše.
Jedan od njih je lični uvid o zakonu slobodne volje i zakonu davanja i primanja.
Čovek je baš takav kakav jeste zaista jedinstven u božanskoj kreaciji i jedini kome je data slobodna volja, odnosno jedini koji ima mogućnost da u slobodnoj volji bira u čitavom Univerzumu (ne raspravljam o tome da li je zaista tako i da li neko utiče na izbore). Govorim o fenomenu slobodne volje iz perspektive čoveka, uviđam da je to dar božanske mudrosti koji ima dva lica.
Ovim darom čoveku je zapravo data neverovatna moć, iako se tako ne čini. Posebno se ogleda u situacijama buđenja i patnje kada sagledava svoj život, suočava sa lažnim uverenjima, vrednostima i navikama. Zamenom ili odabirom istinskih duhovnih vrednosti, moćan je da preobrazi staro i sagradi nove temelje, ostavljajući svojim životom zalog svojim pokolenjima i svima koji će se hraniti tim iskustvom.
Činom dolaska na planetu Zemlju, ulaskom u telo (materijalni oblik) čini da čovek, to božansko u njemu postane jako ograničeno čulima, emocijama, zaboravom svoje prave prirode, što dovodi do identifikacije sa telom i svetom koji ga okružuje te se tako stvara iluzija o stvarnosti prirode ovog sveta.
Nastaje puno toga što ga odvaja i prekida nit sa Izvorom svog pravog postojanja. Stid, strah, krivica, osećaj manje vrednosti, ljutnja i bes su samo neke od posledica odvojenosti od suštine.
Zakon slobodne volje nastupa tako što čovek u takvom stanju, odvojen i ograničen, zasigurno greši u svojim odabirima, rekli bismo da je to logično, što i jeste na neki način. Njegova greška je ujedno put i ključ za povratak kući. Kako?
Svaki odabir u stanju odvojenosti postaje pogrešan izbor, što pokazuje patnja u kojoj se čovek nađe. Patnja je pokazatelj naših loših izbora: patimo jer mislimo da smo kažnjeni, prokleti, pa živimo u strahu, intenzivno patimo, i postajemo bolesni psihički, fizički, duševno. Što smo udaljeniji u svojim razmišljanjima, ponašanjima i uverenjima od suštine, patnja je sve veća i intenzivnija. Ovo je jedno lice zakona slobodne volje.
Sa druge strane postaje dar tako što čoveka upravo ta patnja kroz koju prolazi polako budi, ne dozvoljava mu da dugo ostane u snu, uljuljkan u iluziji, poistovećen sa lažnim osećajem o stvarnom svetu i svojoj prirodi.
Iz te patnje postaje budan, oprezan, spreman da posumnja, da rasuđuje i menja sve što ga je zarobilo, zavelo i odvojilo od suštine i istine. Osluškujući svaki titraj srca i duše biva otvoreniji za iskustvo istine o sebi, a samim tim dolazi do spremnosti da sada, kad shvata, bira bolje, razumnije, svesnije i budno pazi da ponovo ne zapadne u san i zaborav.
Ovaj ukratko opisan put je u mom shvatanju, i sličnom prolasku od zaborava do sećanja ko sam, neopisiv je dar, kroz koji samo čovek može da prođe.
S obzirom da je samo čoveku data slobodna volja, svi su (zaključujem) u Univerzumu okrenuti i usmereni ka njemu, jer puno toga zavisi od njegovog odabira. Zato su svi proroci i ostala nadahnuta bića (Hrist, Buda, Muhamed i ostali) usmerena pomoć, kako bi čovek mogao da u svojoj volji odlučuje i bira više duhovne vrednosti, jer od tog odabira zavisi lično i univerzalno stanje.
Zakon slobodne volje je božanski zakon, stoga bi trebalo da ga svi poštuju. Univerzalni zakoni su tako uređeni da služe kao filter, kroz koji ništa osim onoga što je čisto i bezuslovno ne može proći.
Vratimo se na zakon slobodne volje: svi ga poštuju, podležu njemu i čekaju konačnu odluku koja je u čovekovom izboru. Kada čovek u svojoj volji odabere određene vrednosti, on kroji stvarnost ne samo za sebe, jer da je tako onda i ne bi bilo od tolikog značaja šta će čovek odabrati. Ovako, kako su sve oči uprte u čovekov izbor, to govori puno o neizmernoj važnosti i moći njegovog pravog odabira.
Po mom mišljenju, čovek je od vitalne važnosti za čitav Univerzum, jer se od njega očekuje da izgradi Novi svet, Novu Zemlju za sebe, tako je on samim tim kod kuće.
Dugo već postavljam pitanje - zašto sve zavisi od čoveka? Očigledno je da se sve nekako vrti oko njega, sve mu je u službi, sve je organizovano i usmereno ka njemu.
Razumela sam to na ovaj način.
Sve je podređeno čoveku, bilo da on bira pogrešno ili ne, to je put koji ga vodi ka osvešćivanju i otkrivanju ko je on zaista i koja je njegova božanska namera. Ukoliko je sve to teže, kao što se i primećuje, utoliko je moćnije kad čovek shvati čitavu stvar, donese odluku, menja se i bira božanske vrednosti. Odluka koja biva doneta u takvim uslovima i okolnostima, prolaz je i zakon koji omogućava da postane izvor sveprisutnosti ovde na planeti. Čovek tako širi ljubav, istinu, svetlost i mir.
Nakon ovoga, zaključujem da čovek ima Apsolutnu Vrednost i sve što je ovde mu služi, jer zajedno učestvuju u konačnom izvršenju misije.
Odluka je na čoveku i njemu je data svojim postojanjem.
Čovek je podjednako vredan i kad greši i kad ne greši, jer je to put. Proizvodi grešaka mu pomažu da prepozna sopstvene izbore i da u moru mogućnosti krene da bira razumnije i bolje jer na osnovu iskustava shvata kakav je doprinos njegovih odabira.
Usklađivanjem sa Univerzalnim zakonima počinje da donosi svetlost kao informaciju svojim postojanjem i onim što zaista jeste, a uzemljenjem ukorenjuje to znanje kroz sopstveni život.
Čovek dolazi u svet laži i iluzije jer je ovo svet tame (odsustvo svetlosti). On donosi iskru svetlosti kroz evolucioni put spoznaje sopstvene prirode, da bi je ukorenio i osvetlio tamnu stranu Univerzuma.