петак, 8. септембар 2017.

ŽIVOT U NAMA NE MIRUJE




Čovekov potencijal je neiscrpan, a problem je u tome što ga je teško u potpunosti iskoristiti onako kako mu je bogom dan. Uslovi u kojima savremeni čovek živi su nemilosrdni i vrlo izazovni. On se zaista trudi da održi taj život ali je najčešće nesvestan da postoje razni uticaji i ometajući faktori koji ljudsko delanje iskorišćavaju, manipulišući njime tako da se sva energija koristi kao gorivo za nesvesne radnje i pogrešne ciljeve.
Čovek je i pored svih loših uticaja od apsolutne vrednosti i to pokazuju konkretne činjenice, a to su sve one situacije sa kojima se čovek suočava u svom životu a ipak uspe da opstane, reši i nastavi dalje. Ustvari životni potencijal u njemu ne posustaje pred nametnutim preprekama.
Ako sagledam sebe i svoj život, ne mogu ni nabrojati sve zamke, zadatke, probleme i izazove kreirane da ih rešim. Pratile su me pozitivne i negativne promene: razne promene ličnosti,nova i ponovljena iskustva, promene životne sredine i životne filozofije. Nabrojaću još i sve životne krize i adaptacije na novonastale promene. Toliko je mnogo potrebno uloženog rada, razmišljanja i energije da bi se živelo.
I tako posmatrajući samo jedan delić sveprisutnosti, a to je moja skromna kockica u celom mozaiku, mogu reći da je svaki korak, bio on u znanju ili neznanju, u gluposti ili mudrosti, bio od apsolutne važnosti za čitav Univerzum a i za ovaj svet.
Čovek se rodi, bude dete, potom adolescent,proživi svoju maldost a potom ostari, prođe sva iskustva koja je odabrao i koja nije, u jednom trenutku stvori i porodicu ili živi sam, pritom stalno uči, radi i zarađuje za sebe svoj dom. Čovek može biti seljak, pekar, vojnik ili profesor, može voditi ljubav ili rat i može beskrajno voleti ili mrzeti i šta sve još.
Biti Ti na ovoj planeti i napraviti onaj mali korak u svesti o sebi, o svom potencijalu, i šta sve možeš s tim, najvrednija je istina. Videti seme ljubavi u sebi u tako surovim uslovima i okolnostima apsolutni je dar.
Ljubav je neiscrpni potencijal u kretanju, ona je živa, goruća i pokretačka energija u svakom od nas. Način na koji ćemo je usmeriti i da li će to biti na korist nama i svetu oko nas od velike je važnosti.
Zato birajmo svesno, mudro i sa dušom, neka nam ljubav bude temelj na kome gradimo. Život u nama nikad ne miruje, on uvek teži jedinstvu sa drugim bićima i Bogom.


недеља, 3. септембар 2017.

ISTINA MOJE ZAROBLJENE DUŠE

Sve se uglavnom odigralo nakon jednog razgovora koji je pokrenuo lavinu emocija i suza. Nešto malo uvida usmerenih na donošenje pogrešnih odluka otvorilo je rane i pukotine na srcu i prošlost je prokuljala van. Toliko silno, bez milosti, kao pod bičem svetlosti koja izgoni ono najcrnje iz vas.
Počele su da se nižu slike iz prošlosti, senke mojih dana provedenih u malom rudarskom gradiću, sa čovekom kome sam dozvolila da me prevari i kupi, da stavi svoju ruku na moj život, na moju dušu, na moj tok, na nabujalu reku koja je suvoj zemlji donosila vode nasušne. Zaustavio je let, potamneo je sunce mog neba i zavio u crno sve dane i godine.
U jednom trenutku jedva izustih, jer sam pokušavala da objasnim šta osećam i vidim, da razumem šta je u meni budilo neobjašnjiv strah. Snažni utisak preživljene traume o zarobljenosti moje duše budio je još jači strah da se to ne ponovi. Pročitala sam jednu mudru poruku koja kaže, kada je neko spreman da proda svoju dušu, uvek se nađe ko će da je kupi.
Tada to nisam znala, ali se sećam da sam iz samo sebi poznatih razloga pristala na takav odnos ne znajući da prodajem nešto najdragocenije.
Razlog za takvu nagodbu bio je strah za egzistenciju; bila sam samohrani roditelj sa dvoje dece. Naivno i lakoverno poverovala sam u namere i priče čoveka, delovale su zaista čiste i bogom dane, ne zlonamerne.
Laž koju sam kupila, skupo sam platila. Svakim danom u toj laži sam dublje tonula i sve više bivala njenim robom. Mreža je bila bačena, a lovina je bila duša moja.
Gušila me je istina i spoznaja o mojoj lakovernosti, suze koje su navirale bile su suze slobode i radosti zbog naučene lekcije. Pomagale su da se oslobodim tereta neznanja i nudile blagoslov za put na kom će me pratiti istina.
Ovo je istina moje zarobljene duše koja, iako je slobodna, ne oseća slobodu sasvim. Potrebno je još dosta vremena da razumem i naučim kako da postanem mudra i oslobođena straha da će se to ponoviti.
Nakon ove spoznaje shvatila sam i sledeće: da je od velike važnosti da ne dozvolimo da neko upravlja našim životom i da ne damo našu moć drugima, bez obzira kakve su okolnosti. One mogu biti teške i nerešive ali to je samo iluzija zbog koje mi žene sebe stavimo u poziciju u kojoj sam bila i ja - da ne možemo, da smo same, nesposobne ili nemoćne. Sve same laži!
Nije istina da ne možemo, možda nam treba neki savet ili podrška ali nikako ne smemo da dozvolimo da stavimo na kocku ono najvažnije što imamo, našu svetlost, našu ljubav, našu dušu. To nije na prodaju, nikada i ni za šta. Ne postoji situacija ni razlog zbog čega bismo to radile. Čini mi se, ne mogu vam ovo dovoljno naglasiti.
Vi ste nešto najdragocenije i zato s potpunim poštovanjem gledajte na sebe, budite nežni prema sebi, razumni, ne dozvolite da vas neko laže i nudi čitav svet za nešto što je najvrednije u Univerzumu. Vi imate apsolutnu vrednost, vašu dušu, koja nije na prodaju niti se sa njom spletkari niti cenka.
Napravite svoj unutrašnji red u skladu sa visokim vrednostima i poštujte ga. Napravite zdrave granice, proveravajte sve u šta verujete, budite budni i svesni, tako ćete sačuvati mir i biti daleko od onih koji manipulišu i kradu.
Poučena ličnim iskustvom imam duboku potrebu da ostavim upaljeno svetlo svoje duše koje će osvetljavati put do ljubavi, istine i mudrosti.

петак, 25. август 2017.

GDE JE LJUBAV NESTALA


Naslušala sam se o pravima građana, a nigde ne vidim da se ta prava u potpunosti primenjuju ili ostvaruju. Svi nas kao štite i čuvaju a nezaštićenih, siromašnih i ostavljenih na svakom koraku. Sve misli o ljubavi i navodnoj brizi o građanima ostaju samo filozofija umova bez praktične primene. Nažalost, istina je da smo prepušteni sami sebi, bez zaštite, nege i ljubavi. To malo pažnje koju dobijemo od nama dragih ljudi, premalo je za svu patnju koja nam se nanosi svakodnevno.
Danas u čekaonici u jednoj ovdašnjoj bolnici, našla sam se vođena dušom. Osetila sam da sam na pravom mestu u pravo vreme, rekla bih i pravim razlogom koji sada polako otkrivam, a drugi nemili razlog je nesrećni slučaj koji se dogodio mom unuku, kao posledica porođaja. Prebacili su ga pre nekoliko dana iz porodilišta na operaciju glave, jer mu je napukla kost pri porođaju. Da li je to posledica guranja ili je nekom ispao iz ruku, ne bih da raspravljam o tome, nisam ovde zbog toga. Ovde sam zbog apela na sve ljude, na one koji su na odgovornim mestima i koji su na manje odgovornim, svejedno, svako je odgovoran za sebe i svoje postupke.
Zastanite na čas pred sobom i pred onim što vam je život u datom trenutku doneo kao zadatak, pogledajte u to, i prvo postavite pitanje: šta to život od vas traži u tom trenutku? Budite budni, pribrani, svejedno koje titule nosite, pitajte se kakav je doprinos koji ćete biti baš tada, baš u tom trenutku, jer nečiji život može zavisiti upravo od vaše odluke koju donesete. Znam da možda mnogo tražim, ali zar nije i naš život nekada bio upravo u takvim rukama od kojih smo očekivali baš to: ljubav, pribranost, brigu, pažnju i iskren međuljudski odnos, šta god to značilo.
Svakom od nas život je bio u rukama nekog ko je bio odgovoran da donese odluku koja je direktno uticala na nas. Njegova odluka je bila odlučujuća za ono što ste sad, bez obzira da li je to bila misao, odluka, reč, pokret, delo, namera ili vaša stručnost i znanje.
U toj čekaonici danas još jedna žena je sedela plačući za svojim detetom, upravo izašla iz bolnice, u stanju krajnje depresije, a znamo svi kako se žena oseća nakon porođaja, u vapaju da joj samo kažu kako je njenom detetu. Nije dobila odgovor, tako kaže. Sedela je i plakala govoreći da gubi mleko, da ne zna ni gde će ni šta će. Prišla sam joj, naravno, jer sam osetila potpunu odgovornost, da sam tu zbog nje, rekavši joj da prvo mora da se smiri, da sačuva sebe i dala joj savet na koji način to može učiniti. Potrebna je detetu zdrava i puna ljubavi, a ne sa svim tim teretom koji nosi u sebi. Prihvatila je savete i smirila se. Bilo joj je potrebno samo malo, a to malo od odgovornih na tom mestu nije dobila. A ko će joj onda to dati? Ko će našoj deci, koja su mlada, stvaraju i rađaju novi život, da pomogne a da to nije na takav neodgovoran način.
Zašto uvek biramo da vičemo, okrivljujemo, ljutimo se, odbacujemo, zlostavljamo, nemarni, bez podrške i razumevanja, ogorčeni držimo druge u strahu, zašto?
PROBUDIMO SE! Ima mnogo boljih i razumnijih izbora od ovih, ovo su samo primitivni načini, ovo nije delo čoveka koji voli i brine se o sebi i o drugima.
Danas je moje srce probuđeno i želi slobodno da govori. Odgovorno, budno, pribrano sa puno razumevanja i ljubavi, poslušajte ove reči, govorim vam iz duše.
Ne dozvolimo da se u nama ugasi plamen ljubavi i ljudskosti, pomozimo svima pa možemo zajedno da rastemo i radujemo se svakom novom danu. Poštujmo svaki život. Budimo sunce kome će se radovati svako ljudsko biće.




среда, 23. август 2017.

PREDIVNOM LAZI




Pre sedam dana si se rodio, a danas, baš u ovom trenutku, boriš se za svoje mesto pod suncem. Tvoj osmeh koji si nam podario još prvog dana, utisnut je u naša srca. Tvoj pogled, bistariji od svih izvora, ogledalo je tvoje predivne duše. Znam da je odluka tvoja i odluka večnog izvora Sveljubavi. Šaljem ti svetlo mog srce da ti pomogne da otkloniš sve sumnje i prepreke i neka bude onako kako to samo ti želiš. Hvala ti što postojiš, što nam donosiš i pokazuješ bezuslovnu ljubav koja jesi.

Oprosti, žao mi je, hvala ti i volim te.
23.08.2017. sreda


понедељак, 21. август 2017.

KAKO NEGUJEMO SEBE




Završila sam srednju hemijsku školu, frizersku akademiju i želela uz to da budem kozmetičar. Ljubav prema kozmetici se javila u isto vreme kada i prema frizerskom zanatu, jer tada sam odabrala rad sa ljudima i brinula o lepoti i izgledu njihove kose. Sada sam odabrala da iskoristim i uskladim dugogodišnje znanje i iskustvo na način da prenesem i eventualno pomognem svakom ko hoće i želi da živi jedinstvenim i pravim prirodnim životom, da se voli i neguje izvorno i prirodno.
Oduvek sam negovala svoje telo, kosu posebno, stalno sam pravila prirodne maske za lice, piling i tonik, volela sam da uvek iskoristim nešto sto mi je dostupno i iz moje kuhinje. Naravno, često sam kupovala kreme i mleka za telo ali sam uvek birala i da nešto napravim što je prirodno. Život mi nije dao priliku da se tome posvetim ranije. S obzirom da znam da sve dođe onda kada smo spremni, upravo sada posle svega drugog što sam imala da završim, ponuđena mi je prilika da se posvetim svojoj potajnoj želji. Mogu slobodno reći da mi se želja ispunila, samo joj trebam dati krila.
Hvala Univerzumu, i ostalim dušama koji su deo ovog projekta.
Iskustvo korišćenja nama dostupne kozmetike pokazalo mi je da se nisam uvek dobro osećala u sopstvenoj koži, što zbog kozmetike, što zbog svog unutrašnjeg stanja koje se oslikavalo kao teskoba, nezadovoljstvo, neprijateljstvo prema sebi, osećaj nemoći, nedoslednost, kritika, briga, stres i očaj. Sad znam da se pored loših kozmetičkih preparata, pridružio i moj nesklad sa samom sobom u tome da je koža počela da biva suva, puna bora. Jednostavno je brzo starila. Nisam uspevala da je učinim mekom, baršunastom i svežom. Bila je upravo slika onoga kako sam se ja osećala iznutra.
Patnja i neznanje o uzroku, ne samo stanja kože već i čitavog organizma, naveli su me da započnem potragu za izvorom mog psihofizičkog stanja.
Rezultat o kome bih mogla pričati je višestruk. Otkrila sam ko sam, kako sam se ponašala prema sebi, gde sam pogrešila, šta sam propustila, kakav sam imala odnos prema sebi i svemu što je činilo moj svet, moj odnos sa drugima, poslu i deci.
Upornim i svesnim radom uspela sam da promenim čitav niz dotadašnjih loših izbora. Unoseći svesnost u svaki deo svog života i otkrivajući istinu o sebi, sve se počelo menjati.
Meni najvažnije bilo je to što sam počela divno rasuđivati o svemu što mi je život donosio. Prestala sam ići kod doktora, isceljivala sam sama razna stanja i bolesti, prestala sam koristiti industrijska kozmetička sredstva ili ih smanjila na minimum, prestala sam jesti meso, koristiti cigarete i odvojila se od mnogih osoba i loših uticaja.
Najbolji lek su mi bili sunce, čista voda, čist vazduh, potom odmor, opuštanje i okruženje s puno ljubavi i poštovanja.
Čitav proces preobraženja, da ga tako nazovem, naučio me je da postanem ono najbolje što mogu i što jesam, shvativši ujedno svoje greške, svoju nesvesnost i neznanje.
Da bih sve to postigla glavni pomoćnik bila mi je neverovatna vera, poverenje u proces i vođstvo moje duše.
Bila sam otvorenog uma da osluškujem sebe, da budem u pažnji, budna nad svim što mi se dešavalo, samim tim sam i dobijala uvide o tome kroz šta prolazim, sa čim je to povezano i šta mi je činiti. Taj nesvakidašnji odnos sa samom sobom bio je pravo otkrovenje. Sve mi se činilo tako neobičnim, krajnje magičnim, što potvrđuje koliko smo zatvoreni i uspavani za delove i nivoe nas samih, koji su živi i otvoreni da nam pomognu u shvatanju suštine onog gde smo , šta činimo i, pre svega, ko smo.
Tako sam vremenom spoznala da sam i sama izvor bezgranične ljubavi, jer to jesam, da mojim bićem treba nesmetano teći životna energija. Ako to nije tako, znači da je negde blokirana. Samim tim te blokade treba osvestiti i otkloniti, a potom će energija nesmetano teći.
Ono što jesmo jeste energija radosti, bezuslovne ljubavi i mira. Potrebno je samo spoznati i umeti kanalisati je. Ona teče kroz nas i sa njom možemo stvarati, isceljivati, kreirati šta nam je volja, kanalisati je uvek tamo gde nam je potrebna, šta god to bilo, tako da je usklađena sa najvišim namerama našeg bića.
Kada je tako i kad joj dozvolimo da nesmetano teče donoseći šta nam je potrebno i odnoseći šta nije, možemo osetiti beskrajnu radost postojanja, harmoniju sa sobom i drugima, uravnoteženost na svakom nivou.
Tada će nam koža , svi organi i čitavo telo odražavati naše unutrašnje stanje, a to je čista ljubav i sklad. Naše telo je uvek odraz naših izbora, a mi odlučujemo da li ćemo to prihvatiti ili ćemo i dalje živeti nesvesni prirodnih potreba.












среда, 16. август 2017.

U TVOJIM OČIMA




Dirnuta jednim današnjim događajem i nadahnuta njime ovo vam pišem.
U prolazu, na jednoj autobuskoj stanici, sredoh baku koja prodaje par sitnica, skupila je po koje jaje, par starih patika i žensku torbu. U jednom trenutku pogledi su nam se sreli, ona reče: “Kupi nešto!”
Nakon par koraka okrenula sam se, dala joj novčanicu ne rekavši ni reči. Razumele smo se pogledima. Prišla mi je, radosna, jer to nije mogla da sakrije, a želela je nešto da kaže. Pomešanih osećanja zbunjenosti i sreće reče: "A čija si ti?" Rekoh radosno: "Božija bako, kao i ti, božija."
Osetila sam da joj glas podrhtava, stiskala mi je ruku, htela je izgovoriti ali nije mogla reći, nije ni trebalo.
Slika je govorila milion reči, sva večnost se slila u jednom trenu, napunivši i moje i njeno srce neslućenom ljubavlju.
Trajalo je par minuta, u našim plavim očima ogledalo se nebo, svi anđeoski svodovi i čitav Univerzum.
Ona je u meni videla Izvor sve ljubavi, i ja u njenim videh isto.
Dok vam ovo pišem, još uvek vidim njene oči prepune suza, neiskazane radosti, nedorečene zahvalnosti, pitanja bez odgovora, dodir večnosti u jednom dahu.
Pokušaću da napišem neiskazano. Hvala ti što si bila tu da vidim sebe u tvojim očima, da osetim kako prožima istinska ljubav. Hvala ti, što u tom trenutku poželeh i tebi i sebi darovati sve što imam, ne žaleći ni za čim. Beskrajno zahvalna što to mogu učiniti bez žalosti i vezanosti. Hvala ti što osetih sopstvenu slobodu, blagoslovena si.
Čula sam da je jedino tvoje samo ono što daš od srca.
Zato kad imaš ljubav, sreću i radost deli je nesebično, jer to što daš, vratiće ti se mnogostruko. Tako si sebi si dao i umnožio kroz druge.
I kad naizgled nemate šta dati, verujte da ste bogati, jer samo jedan osmeh može isceliti vaše i srce onoga kome ste podarili.
Pa recite onda - da li ste bogati ili siromašni? U tvojim očima samo je ono u šta veruješ da si. Kada neka slična situacija pokaže tvoj odraz, pogledaj slobodno i znaćeš ko si.


субота, 12. август 2017.

RAZGOVORI S BOGOM

Ti sam stvaraš svoja pravila. Ti postavljaš vodilje. Ljubav je sve. Kad se dvoumiš, brineš i bojiš, trebao bi se pitati: " Šta bi ljubav sad učinila "?
Živeti život bez očekivanja, bez potrebe za određenim rezultatima, to je Sloboda. Ti se neprestano izgrađuješ. U svakom trenutku, ti odlučuješ, ko si i šta si. Ti odlučuješ kroz odluke koje donosiš.
Briga je aktivnost uma, koja ne razume svoju povezanost samnom.
Odgovori šta bi ljubav uradila sad, i ja ću biti tu i u svakom slučaju. Patnja nije vezana za događaje već za ljudsku reakciju na njih.
Ne možeš dobiti sve što želiš. Tvoj zahtev je nerealan, a kažeš da samo želiš da stvari pridonesu tvom iskustvu kojem težiš u stvarnosti.
Da li si me beskrajno molio, otkrij me, objasni me, govorim ti tako jednostavno, ovde sam. Vreme je da otkriješ svoje Božije mesto i trebaš puno razmišljati, a iz mirnog uma sjajne ideje teku, ideje koje bi mogle biti rešenje najvećih problema koje zamišljaš da imaš.
Na pitanje Nila Volša: " Šta ti zapravo hoćeš od mene "? Bog odgovara: " Samo da budeš srećan, ali ti misliš da si mi podređen, a zapravo smo jedno, bez razdvajanja. Ja želim tebi, što ti sebi želiš, ništa više, ništa manje. Nisam opterećen tvojim uspehom, samo ti jesi. Nemoj se brinuti kako preživeti, istinski majstori su oni koji odabiru život a ne preživljavanje. Idi napred. Radi ono što voliš i ništa drugo, imaš jako malo vremena. Kako možeš pomisliti na traćenje vremena kako bi preživeo radeći nešto što ne voliš. To je umiranje. Ako želiš stvarati sigurnost za sebe, stvori je za nekog drugog ".
Ne osećaj se napušteno, jer ja sam uvek uz tebe. Neću te napustiti. Ne mogu te napustiti, jer ti si moja kreacija i moj proizvod. Moja kćer, moj sin, moja svrha, i ja sam.
S toga računaj na mene, gde god i kad kod se razdvojiš od mira, što sam ja. Biću tu.

                                                         Hvala                 Nil Volš