петак, 25. август 2017.

GDE JE LJUBAV NESTALA


Naslušala sam se o pravima građana, a nigde ne vidim da se ta prava u potpunosti primenjuju ili ostvaruju. Svi nas kao štite i čuvaju a nezaštićenih, siromašnih i ostavljenih na svakom koraku. Sve misli o ljubavi i navodnoj brizi o građanima ostaju samo filozofija umova bez praktične primene. Nažalost, istina je da smo prepušteni sami sebi, bez zaštite, nege i ljubavi. To malo pažnje koju dobijemo od nama dragih ljudi, premalo je za svu patnju koja nam se nanosi svakodnevno.
Danas u čekaonici u jednoj ovdašnjoj bolnici, našla sam se vođena dušom. Osetila sam da sam na pravom mestu u pravo vreme, rekla bih i pravim razlogom koji sada polako otkrivam, a drugi nemili razlog je nesrećni slučaj koji se dogodio mom unuku, kao posledica porođaja. Prebacili su ga pre nekoliko dana iz porodilišta na operaciju glave, jer mu je napukla kost pri porođaju. Da li je to posledica guranja ili je nekom ispao iz ruku, ne bih da raspravljam o tome, nisam ovde zbog toga. Ovde sam zbog apela na sve ljude, na one koji su na odgovornim mestima i koji su na manje odgovornim, svejedno, svako je odgovoran za sebe i svoje postupke.
Zastanite na čas pred sobom i pred onim što vam je život u datom trenutku doneo kao zadatak, pogledajte u to, i prvo postavite pitanje: šta to život od vas traži u tom trenutku? Budite budni, pribrani, svejedno koje titule nosite, pitajte se kakav je doprinos koji ćete biti baš tada, baš u tom trenutku, jer nečiji život može zavisiti upravo od vaše odluke koju donesete. Znam da možda mnogo tražim, ali zar nije i naš život nekada bio upravo u takvim rukama od kojih smo očekivali baš to: ljubav, pribranost, brigu, pažnju i iskren međuljudski odnos, šta god to značilo.
Svakom od nas život je bio u rukama nekog ko je bio odgovoran da donese odluku koja je direktno uticala na nas. Njegova odluka je bila odlučujuća za ono što ste sad, bez obzira da li je to bila misao, odluka, reč, pokret, delo, namera ili vaša stručnost i znanje.
U toj čekaonici danas još jedna žena je sedela plačući za svojim detetom, upravo izašla iz bolnice, u stanju krajnje depresije, a znamo svi kako se žena oseća nakon porođaja, u vapaju da joj samo kažu kako je njenom detetu. Nije dobila odgovor, tako kaže. Sedela je i plakala govoreći da gubi mleko, da ne zna ni gde će ni šta će. Prišla sam joj, naravno, jer sam osetila potpunu odgovornost, da sam tu zbog nje, rekavši joj da prvo mora da se smiri, da sačuva sebe i dala joj savet na koji način to može učiniti. Potrebna je detetu zdrava i puna ljubavi, a ne sa svim tim teretom koji nosi u sebi. Prihvatila je savete i smirila se. Bilo joj je potrebno samo malo, a to malo od odgovornih na tom mestu nije dobila. A ko će joj onda to dati? Ko će našoj deci, koja su mlada, stvaraju i rađaju novi život, da pomogne a da to nije na takav neodgovoran način.
Zašto uvek biramo da vičemo, okrivljujemo, ljutimo se, odbacujemo, zlostavljamo, nemarni, bez podrške i razumevanja, ogorčeni držimo druge u strahu, zašto?
PROBUDIMO SE! Ima mnogo boljih i razumnijih izbora od ovih, ovo su samo primitivni načini, ovo nije delo čoveka koji voli i brine se o sebi i o drugima.
Danas je moje srce probuđeno i želi slobodno da govori. Odgovorno, budno, pribrano sa puno razumevanja i ljubavi, poslušajte ove reči, govorim vam iz duše.
Ne dozvolimo da se u nama ugasi plamen ljubavi i ljudskosti, pomozimo svima pa možemo zajedno da rastemo i radujemo se svakom novom danu. Poštujmo svaki život. Budimo sunce kome će se radovati svako ljudsko biće.




среда, 23. август 2017.

PREDIVNOM LAZI




Pre sedam dana si se rodio, a danas, baš u ovom trenutku, boriš se za svoje mesto pod suncem. Tvoj osmeh koji si nam podario još prvog dana, utisnut je u naša srca. Tvoj pogled, bistariji od svih izvora, ogledalo je tvoje predivne duše. Znam da je odluka tvoja i odluka večnog izvora Sveljubavi. Šaljem ti svetlo mog srce da ti pomogne da otkloniš sve sumnje i prepreke i neka bude onako kako to samo ti želiš. Hvala ti što postojiš, što nam donosiš i pokazuješ bezuslovnu ljubav koja jesi.

Oprosti, žao mi je, hvala ti i volim te.
23.08.2017. sreda


понедељак, 21. август 2017.

KAKO NEGUJEMO SEBE




Završila sam srednju hemijsku školu, frizersku akademiju i želela uz to da budem kozmetičar. Ljubav prema kozmetici se javila u isto vreme kada i prema frizerskom zanatu, jer tada sam odabrala rad sa ljudima i brinula o lepoti i izgledu njihove kose. Sada sam odabrala da iskoristim i uskladim dugogodišnje znanje i iskustvo na način da prenesem i eventualno pomognem svakom ko hoće i želi da živi jedinstvenim i pravim prirodnim životom, da se voli i neguje izvorno i prirodno.
Oduvek sam negovala svoje telo, kosu posebno, stalno sam pravila prirodne maske za lice, piling i tonik, volela sam da uvek iskoristim nešto sto mi je dostupno i iz moje kuhinje. Naravno, često sam kupovala kreme i mleka za telo ali sam uvek birala i da nešto napravim što je prirodno. Život mi nije dao priliku da se tome posvetim ranije. S obzirom da znam da sve dođe onda kada smo spremni, upravo sada posle svega drugog što sam imala da završim, ponuđena mi je prilika da se posvetim svojoj potajnoj želji. Mogu slobodno reći da mi se želja ispunila, samo joj trebam dati krila.
Hvala Univerzumu, i ostalim dušama koji su deo ovog projekta.
Iskustvo korišćenja nama dostupne kozmetike pokazalo mi je da se nisam uvek dobro osećala u sopstvenoj koži, što zbog kozmetike, što zbog svog unutrašnjeg stanja koje se oslikavalo kao teskoba, nezadovoljstvo, neprijateljstvo prema sebi, osećaj nemoći, nedoslednost, kritika, briga, stres i očaj. Sad znam da se pored loših kozmetičkih preparata, pridružio i moj nesklad sa samom sobom u tome da je koža počela da biva suva, puna bora. Jednostavno je brzo starila. Nisam uspevala da je učinim mekom, baršunastom i svežom. Bila je upravo slika onoga kako sam se ja osećala iznutra.
Patnja i neznanje o uzroku, ne samo stanja kože već i čitavog organizma, naveli su me da započnem potragu za izvorom mog psihofizičkog stanja.
Rezultat o kome bih mogla pričati je višestruk. Otkrila sam ko sam, kako sam se ponašala prema sebi, gde sam pogrešila, šta sam propustila, kakav sam imala odnos prema sebi i svemu što je činilo moj svet, moj odnos sa drugima, poslu i deci.
Upornim i svesnim radom uspela sam da promenim čitav niz dotadašnjih loših izbora. Unoseći svesnost u svaki deo svog života i otkrivajući istinu o sebi, sve se počelo menjati.
Meni najvažnije bilo je to što sam počela divno rasuđivati o svemu što mi je život donosio. Prestala sam ići kod doktora, isceljivala sam sama razna stanja i bolesti, prestala sam koristiti industrijska kozmetička sredstva ili ih smanjila na minimum, prestala sam jesti meso, koristiti cigarete i odvojila se od mnogih osoba i loših uticaja.
Najbolji lek su mi bili sunce, čista voda, čist vazduh, potom odmor, opuštanje i okruženje s puno ljubavi i poštovanja.
Čitav proces preobraženja, da ga tako nazovem, naučio me je da postanem ono najbolje što mogu i što jesam, shvativši ujedno svoje greške, svoju nesvesnost i neznanje.
Da bih sve to postigla glavni pomoćnik bila mi je neverovatna vera, poverenje u proces i vođstvo moje duše.
Bila sam otvorenog uma da osluškujem sebe, da budem u pažnji, budna nad svim što mi se dešavalo, samim tim sam i dobijala uvide o tome kroz šta prolazim, sa čim je to povezano i šta mi je činiti. Taj nesvakidašnji odnos sa samom sobom bio je pravo otkrovenje. Sve mi se činilo tako neobičnim, krajnje magičnim, što potvrđuje koliko smo zatvoreni i uspavani za delove i nivoe nas samih, koji su živi i otvoreni da nam pomognu u shvatanju suštine onog gde smo , šta činimo i, pre svega, ko smo.
Tako sam vremenom spoznala da sam i sama izvor bezgranične ljubavi, jer to jesam, da mojim bićem treba nesmetano teći životna energija. Ako to nije tako, znači da je negde blokirana. Samim tim te blokade treba osvestiti i otkloniti, a potom će energija nesmetano teći.
Ono što jesmo jeste energija radosti, bezuslovne ljubavi i mira. Potrebno je samo spoznati i umeti kanalisati je. Ona teče kroz nas i sa njom možemo stvarati, isceljivati, kreirati šta nam je volja, kanalisati je uvek tamo gde nam je potrebna, šta god to bilo, tako da je usklađena sa najvišim namerama našeg bića.
Kada je tako i kad joj dozvolimo da nesmetano teče donoseći šta nam je potrebno i odnoseći šta nije, možemo osetiti beskrajnu radost postojanja, harmoniju sa sobom i drugima, uravnoteženost na svakom nivou.
Tada će nam koža , svi organi i čitavo telo odražavati naše unutrašnje stanje, a to je čista ljubav i sklad. Naše telo je uvek odraz naših izbora, a mi odlučujemo da li ćemo to prihvatiti ili ćemo i dalje živeti nesvesni prirodnih potreba.












среда, 16. август 2017.

U TVOJIM OČIMA




Dirnuta jednim današnjim događajem i nadahnuta njime ovo vam pišem.
U prolazu, na jednoj autobuskoj stanici, sredoh baku koja prodaje par sitnica, skupila je po koje jaje, par starih patika i žensku torbu. U jednom trenutku pogledi su nam se sreli, ona reče: “Kupi nešto!”
Nakon par koraka okrenula sam se, dala joj novčanicu ne rekavši ni reči. Razumele smo se pogledima. Prišla mi je, radosna, jer to nije mogla da sakrije, a želela je nešto da kaže. Pomešanih osećanja zbunjenosti i sreće reče: "A čija si ti?" Rekoh radosno: "Božija bako, kao i ti, božija."
Osetila sam da joj glas podrhtava, stiskala mi je ruku, htela je izgovoriti ali nije mogla reći, nije ni trebalo.
Slika je govorila milion reči, sva večnost se slila u jednom trenu, napunivši i moje i njeno srce neslućenom ljubavlju.
Trajalo je par minuta, u našim plavim očima ogledalo se nebo, svi anđeoski svodovi i čitav Univerzum.
Ona je u meni videla Izvor sve ljubavi, i ja u njenim videh isto.
Dok vam ovo pišem, još uvek vidim njene oči prepune suza, neiskazane radosti, nedorečene zahvalnosti, pitanja bez odgovora, dodir večnosti u jednom dahu.
Pokušaću da napišem neiskazano. Hvala ti što si bila tu da vidim sebe u tvojim očima, da osetim kako prožima istinska ljubav. Hvala ti, što u tom trenutku poželeh i tebi i sebi darovati sve što imam, ne žaleći ni za čim. Beskrajno zahvalna što to mogu učiniti bez žalosti i vezanosti. Hvala ti što osetih sopstvenu slobodu, blagoslovena si.
Čula sam da je jedino tvoje samo ono što daš od srca.
Zato kad imaš ljubav, sreću i radost deli je nesebično, jer to što daš, vratiće ti se mnogostruko. Tako si sebi si dao i umnožio kroz druge.
I kad naizgled nemate šta dati, verujte da ste bogati, jer samo jedan osmeh može isceliti vaše i srce onoga kome ste podarili.
Pa recite onda - da li ste bogati ili siromašni? U tvojim očima samo je ono u šta veruješ da si. Kada neka slična situacija pokaže tvoj odraz, pogledaj slobodno i znaćeš ko si.


субота, 12. август 2017.

RAZGOVORI S BOGOM

Ti sam stvaraš svoja pravila. Ti postavljaš vodilje. Ljubav je sve. Kad se dvoumiš, brineš i bojiš, trebao bi se pitati: " Šta bi ljubav sad učinila "?
Živeti život bez očekivanja, bez potrebe za određenim rezultatima, to je Sloboda. Ti se neprestano izgrađuješ. U svakom trenutku, ti odlučuješ, ko si i šta si. Ti odlučuješ kroz odluke koje donosiš.
Briga je aktivnost uma, koja ne razume svoju povezanost samnom.
Odgovori šta bi ljubav uradila sad, i ja ću biti tu i u svakom slučaju. Patnja nije vezana za događaje već za ljudsku reakciju na njih.
Ne možeš dobiti sve što želiš. Tvoj zahtev je nerealan, a kažeš da samo želiš da stvari pridonesu tvom iskustvu kojem težiš u stvarnosti.
Da li si me beskrajno molio, otkrij me, objasni me, govorim ti tako jednostavno, ovde sam. Vreme je da otkriješ svoje Božije mesto i trebaš puno razmišljati, a iz mirnog uma sjajne ideje teku, ideje koje bi mogle biti rešenje najvećih problema koje zamišljaš da imaš.
Na pitanje Nila Volša: " Šta ti zapravo hoćeš od mene "? Bog odgovara: " Samo da budeš srećan, ali ti misliš da si mi podređen, a zapravo smo jedno, bez razdvajanja. Ja želim tebi, što ti sebi želiš, ništa više, ništa manje. Nisam opterećen tvojim uspehom, samo ti jesi. Nemoj se brinuti kako preživeti, istinski majstori su oni koji odabiru život a ne preživljavanje. Idi napred. Radi ono što voliš i ništa drugo, imaš jako malo vremena. Kako možeš pomisliti na traćenje vremena kako bi preživeo radeći nešto što ne voliš. To je umiranje. Ako želiš stvarati sigurnost za sebe, stvori je za nekog drugog ".
Ne osećaj se napušteno, jer ja sam uvek uz tebe. Neću te napustiti. Ne mogu te napustiti, jer ti si moja kreacija i moj proizvod. Moja kćer, moj sin, moja svrha, i ja sam.
S toga računaj na mene, gde god i kad kod se razdvojiš od mira, što sam ja. Biću tu.

                                                         Hvala                 Nil Volš

TVRDOGLAVOST

Tvrdoglavost je karakterna osobina pojedinih ljudi, koju karakteriše upornost bez pravog cilja. Cilj radi kojeg tvrdoglav čovek savlađuje ponekad ogromne prepreke ne opravdava objektivno njegove postupke. Njega samog taj cilj malo interesuje, on želi da postigne svoje, uprkos svim argumentima i okolnostima jer odbacuje drugačiji pogled na određenu životnu situaciju, što na kraju njegovo ponašanje čini ružnim i glupim. Tvrdoglavost podržava glupost, a odbija evoluciju i sazrevanje.
Često u osnovi takvog ponašanja, tvrdoglavog čoveka, leži skriveni motiv:" Tako mi se hoće", što je rezultat vaspitanja i navike da radi kako mu se hoće.
U zavisnosti od ogrezlosti u tvrdoglavosti, počinje da se stvara patnja, kao zaštita duše od daljeg stradanja. Patnja sama po sebi ima moć da utiče na promenu ponašanja, ona je prirodni mehanizam koji tvrdoglavost preobražava u poslušnost i vraća čoveka zdravom razumu, rasuđivanju i svesnosti.
Ogrezlost u tvrdoglavosti često vodi fanatizmu kao njegovom najvišem destruktivnom nivou, najvećem stadijumu upornog branjenja gluposti i neznanja.
Takvi ljudi zaista puno pate i stradaju ali i svojim delovanjem nanose ogromnu štetu sebi, drugim ljudima i okolini. Nisu spremni da se promene jer slepo i tvrdoglavo brane svoje nerealne ciljeve.
Od tvrdoglavosti nije teško napraviti upornog čoveka koji ispred sebe ima pravi cilj.


четвртак, 10. август 2017.

VEZANOST- GDE SMO SE TO IZGUBILI

Dok sam sa puno pažnje i ljubavi pripremala omiljena jela, duša se gostila rasterećivanjem od određenih navika i programiranosti, kao što je vezivanje i iluzije o zaljubljivanju ili lažnoj ljubavi koja je deo naše svakodnevice.
Čitav život provodimo voleći nekog, nešto, razne stvari, muziku, decu, kućne ljubimce, svoja dela. Najčešće, volimo sve što nam postane drago i dostupno čulima. Čak se zaljubljujemo u svoje zamišljeno Ja koje želimo postići, oblikovano u mašti našim mislima i umom; to Ja često i ne dosegnemo ali potajno čeznemo za njim.
Sve što radimo, mislimo, govorimo, sva naša kretanja moguća su i odvijaju se na račun naše duše. Ona daje svemu smisao.
Da bi nešto bilo živo i dobilo smisao u ovome svetu, mora početi od misli, ideje, nečeg suptilnijeg, nevidljivog. Da bi se misao ili ideja mogle materijalizovati, potrebna je energija koja ih ispunjava i oživljava, a to je uvek na račun duše. Bezbroj je misli koje se roje i čekaju svoj trenutak, jedino čovek u svom nadahnuću oživljava one koje prihvati u svom umu.
Tako se mi od prvog pa do poslednjeg daha, kako to inače umemo da kažemo, jednostavno potrošimo.
Potrošimo energiju duše sa kojom smo došli na razna iskustva, kreacije, odnose, dok uglavnom stvaramo kroz misli i ideje koje nam svakodnevno dolaze.
Problem za našu dušu je onaj trenutak kada se previše vežemo za sadržaj života, ne shvatajući da smo mi svemu dali život, a onda se vezanošću zarobili jer smo prosto previše zavoleli svoju kreaciju.
Naša duša se potrošila i tako postala vezana za svaki oblik koji je stvorila. Tada se odvojila od Izvora, od svoje Istine da je ona, i samo ona, Duša, jedino stvarna, jedino zaista živa, jedinstveno kreativna, apsolutni izvor ljubavi, sve radosti i lepote. Ona je Stvarnost i Istina, sve drugo je samo kreacija.
Gde smo se to izgubili?
Baš na onom mestu gde smo se i vezali, odatle smo krenuli putem od istine i izgubili se. Valja nam se vratiti. Pa, srećan nam put ka sebi!
Ostavimo sve kreacije i čitav svet, odvežimo se od lažnog sveta koji smo stvorili vezanošću i sa njim se identifikovali. On ionako ne bi postojao da nije bilo nas.
Oslobodimo naše duše da mogu živeti ono što jesu, da budu potpune, celovite, slobodno stvarajući ovde i bilo gde, nevezane.