Inspirisana
zekom i prepodnevnim događajima delim ovo sagledavanje sa
vama.
Bezuslovna ljubav je neopisiva rečima, ona je najprirodniji tok duše, suptilna, nežna, lagana, neuhvatljiva, nedokučiva, neukrotiva, ničim je ne možeš kontrolisati; ona je tu sve dok je grubošću uma ili ega ne oteraš.
Našla sam se u situaciji kada sam ponovo poželela da odustanem od svih ideja i sebe same, kada sam se, isprovocirana, ponovo zapitala: da li je zaista sa mnom sve u redu, da li radim to što radim kako treba, da li sam opet pogrešila jer sam posumnjala da nešto ne valja.
Primetila sam glas u sebi koji me stalno kritikuje, i glas spolja koji se sa njim prepliće. Na trenutak sam zastala, ne dozvolivši tom točku da me ponovo zavrti, nije bilo prvi put. Uvek sam se nakon te vrteške osećala jadno, iscrpljeno, poniženo, poništeno, ponajviše istrošeno. Danas to nisam dozvolila, dotaklo me je, ali ne i zavrtelo.
Hvala bezuslovnoj ljubavi što me je podsetila na to da ostanem smirena i emotivno ne reagujem, jer znam ko sam, i samo ja znam istinu o sebi. Niko je drugi ne može videti tako kako ustvari jeste. Svako će gledati svojim očima, kroz svoja uverenja i stavove, kroz svoju interpretaciju.
Tu lekciju odavno prolazim, radosna što mi je život dao i proveru te lekcije.
Rekoh sebi - ima pomaka, raduj se. A zeka je samo to sa lakoćom potvrdio. Kako?
Dok je sve to trajalo, situacija, reakcija, uvidi, posmatranje, malo je bilo i suza. Ranije ih je bilo mnogo više. Zeka mi je prišao i samo je tražio da ga uzmem u naručje i zagrlim. To je, inače, naš svakodnevni ritual. On je samo bio tu pored mojih nogu. Podigla sam ga nežno, kao maleno dete kome treba najnežniji zagrljaj, pevušila sam mu i on je zaspao. Prizor je odisao čistom izvornom ljubavlju. Trenutak spoznaje i potvrde je bio baš taj - naš zagrljaj. On je govorio rečima bezuslovne ljubavi: sve je u redu, volim te, otpusti sve ono što drugi govore o tebi, evo dokazujem ti tako što sam tu u tvom naručju, ja zeka, sa potpunim poverenjem sam se predao, spavam u tvom krilu, bez imalo straha da ćeš me povrediti. Eee, znaš li ti da li je ikome to uspelo, da mene, zeku, drži tako u naručju, da spavam na leđima, opušten, bez straha. To se može desiti samo u naručju punom ljubavi. Ja jesam bezuslovna ljubav i spavam samo u čistom zagrljaju, a ti to jesi. Hvala ti.
Bezuslovna ljubav je neopisiva rečima, ona je najprirodniji tok duše, suptilna, nežna, lagana, neuhvatljiva, nedokučiva, neukrotiva, ničim je ne možeš kontrolisati; ona je tu sve dok je grubošću uma ili ega ne oteraš.
Našla sam se u situaciji kada sam ponovo poželela da odustanem od svih ideja i sebe same, kada sam se, isprovocirana, ponovo zapitala: da li je zaista sa mnom sve u redu, da li radim to što radim kako treba, da li sam opet pogrešila jer sam posumnjala da nešto ne valja.
Primetila sam glas u sebi koji me stalno kritikuje, i glas spolja koji se sa njim prepliće. Na trenutak sam zastala, ne dozvolivši tom točku da me ponovo zavrti, nije bilo prvi put. Uvek sam se nakon te vrteške osećala jadno, iscrpljeno, poniženo, poništeno, ponajviše istrošeno. Danas to nisam dozvolila, dotaklo me je, ali ne i zavrtelo.
Hvala bezuslovnoj ljubavi što me je podsetila na to da ostanem smirena i emotivno ne reagujem, jer znam ko sam, i samo ja znam istinu o sebi. Niko je drugi ne može videti tako kako ustvari jeste. Svako će gledati svojim očima, kroz svoja uverenja i stavove, kroz svoju interpretaciju.
Tu lekciju odavno prolazim, radosna što mi je život dao i proveru te lekcije.
Rekoh sebi - ima pomaka, raduj se. A zeka je samo to sa lakoćom potvrdio. Kako?
Dok je sve to trajalo, situacija, reakcija, uvidi, posmatranje, malo je bilo i suza. Ranije ih je bilo mnogo više. Zeka mi je prišao i samo je tražio da ga uzmem u naručje i zagrlim. To je, inače, naš svakodnevni ritual. On je samo bio tu pored mojih nogu. Podigla sam ga nežno, kao maleno dete kome treba najnežniji zagrljaj, pevušila sam mu i on je zaspao. Prizor je odisao čistom izvornom ljubavlju. Trenutak spoznaje i potvrde je bio baš taj - naš zagrljaj. On je govorio rečima bezuslovne ljubavi: sve je u redu, volim te, otpusti sve ono što drugi govore o tebi, evo dokazujem ti tako što sam tu u tvom naručju, ja zeka, sa potpunim poverenjem sam se predao, spavam u tvom krilu, bez imalo straha da ćeš me povrediti. Eee, znaš li ti da li je ikome to uspelo, da mene, zeku, drži tako u naručju, da spavam na leđima, opušten, bez straha. To se može desiti samo u naručju punom ljubavi. Ja jesam bezuslovna ljubav i spavam samo u čistom zagrljaju, a ti to jesi. Hvala ti.
Нема коментара:
Постави коментар