среда, 6. децембар 2017.

ZAVISNIČKI ODNOSI-drugi deo

Jedan od najtamnijih oblaka u mom životu bio je nasleđeni ili stečeni program zavisničkih odnosa. Moja sećanja su uglavnom ispunjena potrebom da ne dozvolim sebi da prihvatim takvu vrstu odnosa. Bila sam buntovna, borbena, umela bih da se posvađam i na taj način sebe odbranim od takvih predloga. Ponekad bih vikala pa čak i bila spremna da se pobijem, braneći tako svoje granice i svoj integritet. Nisam razumela postupke ali su mi se činili ispravnim. Verujem da sam instinktivno znala u kakve sve nevolje mogu zapasti.
Koliko god sam se trudila da odolim pritiscima utoliko mi je život nametao takve situacije, kao da sam ih nečim prizivala.
Zavisnički odnos koji je, po mom mišljenju prirodan jeste odnos koji se stvara sa majkom dok smo još u njenom stomaku, s tim da taj odnos može biti narušen i destruktivan. Kao beba zavisimo od mnogo čega u okruženju, u maminom stomaku od njenih vibracija, navika, ishrane a potom i njenog psihičkog stanja. Beba oseća i upija sve ono što se oko nje dešava na mnogo različitih nivoa, tako da oseća našu energiju i poruku koju joj šaljemo, našu naklonost, brigu, ljubav, osećaj sigurnosti i bezuslovno prihvatanje. Sve ovo direktno utiče na bebin rast i razvoj.
Smatram da je ovo period rađanja prvih zavisničkih odnosa koji, ako su ispunjeni bezuslovnom ljubavlju, mogu biti temelj našem ispravnom odnosu prema sebi, ispunjen takođe takvom ljubavlju. Beba u tom periodu može biti izložena i drugačijim okolnostima. Može da oseti da nije prihvaćena kao dečak ili devojčica ili da je neželjeno dete. Takođe može osetiti vibracije loših međuljudskih odnosa, raznih psihičkih trauma koje je majka doživela. Jedan od najbolnijih uticaja je majčin strah za bebinu egzistenciju, strah od prevelikih očekivanja i odgovornosti, s tim da strah ispunjava čitavu lepezu raznih razmišljanja sa neželjenim ishodom. To je osnova da se iskusi jedan drugačiji život.
Sve preživljeno u tom uzrastu ostavlja duboke tragove i utiče na čovekov odnos prema sebi, drugima i svetu. Lične odluke i stavovi direktno će zavisiti od temelja u tom periodu, od urezanih diktirajućih elemenata kojih nismo uopšte svesni dok ne počnu da diktiraju naše odnose ili naš celokupni tok života, usmeravajući ga onako kako mi ne želimo.
Ono što ostaje najduže na našem licu je odraz u roditeljskom prvom pogledu. Taj odraz će nas pratiti čitavog života. Da li smo u njihovom oku ugledali bezuslovnu ljubav ili smo videli neželjenost, bol i strah? Sa tim likom odrastamo i gledamo sebe i svet oko nas. Ako je u tom uzrastu izostala majčinska ili očeva pažnja, prisutnost ili pak njihova međusobna ljubav, zasigurno ćemo potrošiti najveći deo života tragajući za tim što nam je u tom trenutku nedostajalo. Tražićemo našu stabilnost, sigurnost, korene, nešto što će nam biti oslonac i podrška. Prazninu koja će zjapiti kao ambis bez dna nijedena osoba neće moći ispuniti, koliko god toga tražili nikada nećemo popuniti to mesto.


Нема коментара:

Постави коментар