недеља, 26. август 2018.

KAKO VOLETI SEBE NA ISPRAVAN NAČIN

Započeću ovu priču sa pričom o našem negativnom egu i sa izjavom jednog duhovnog učitelja:"Bog jednako čovek minus ego". Zašto baš ova izjava? Zato što moje iskustvo suočavanja sa svojim delom negativnog ega potvrđuje istinitost ove izjave. Uz iskustvo naravno postoje i mnogi dokazi u čitavom svetu koji pokazuju koliko smo kao civilizacija puno postigli na tehnološkom nivou a koliko smo još uvek u neskladu sa samim sobom, koliko nemamo mira i koliko smo u sukobu sa sobom i sa drugima. Ono što bih volela da prvo objasnim, naravno onoliko koliko sam ja to razumela i prihvatila kao tračak istine je razumevanje i to kako funkcioniše naš um i naš ego. Ovo objašnjenje mi je umnogome pomoglo da shvatim kako naša svest funkcioniše i zašto smo mi i kako odvojeni od našeg izvornog stanja.
Negativni ego je ustvari problem od kog svi ljudi na planeti boluju. Njega je stvorio čovek. Nastao je onda kada smo mi kao božija deca inkarnirajući se u telo počeli da se poistovećujemo sa njim. Taj trenutak naše percepcije kada smo pomislili da smo telo i kada smo stavrnost počeli da doživljavamo kroz materijalnu ravan , da je stvanost ono što nam je opipljivo čulima, tada je nastao negativni ego, koji se vremenom samo razvijao na način da naša percepcija uvek izgleda tako kao da smo odvojeni, sami, nepovezani. On ne tumači naša iskustva kao lekcije, izazove ili darove već je uvek ukorenjen u svim negativnim mislima, emocijama i ponašanjima. On nas ustvari blokira da ne vidimo i spoznamo istinu o sebi.On je taj koji se ljuti, opire, svađa, mrzi, ljubomoran je, onaj koji osuđuje, ubija, optužuje, onaj koji nas sve vreme sprečava da vidimo našu veličansvenost stvarajući nam utisak manje vrednosti, straha, stvarajući nam takođe i osećaj krivice, stida i svih ostalih negativnih emocija držeći nas tako na niskim vibracijama daleko od naše suštine. Ta odvojenost je samo osećaj negativnog ega to nije istina, nešto je u šta smo mi poverovali da je istina kao i sa mnogim drugim stvarima u koje smo poverovali a što je dolazilo od njega i što je posledica naše percepcije i poistovećenosti sa našim telom. Mi nismo naše telo, mi nismo naše emocije, mi nismo naše misli, bolesti i stanja, mi nismo ništa od toga. Mi smo čista svest, čista prisutnost, mi samo sve ovo koristimo ali nismo ništa od toga. Kada to uspemo da odvojimo i da se distanciramo onda će se pojaviti jedna sasvim druga dimenzija naše stvarnosti i poimanja i sebe i svega oko sebe.
Mi smo ti koji moramo odlučiti koji ćemo glas slušati. Da li ćemo slušati glas straha i odvojenosti ili glas ljubavi i jedinstva? Svakog trenutka u našem životu mi biramo ili Boga ili negativni ego, samo toga nismo svesni. Uvek možemo biti svesni i birati Ljubav i Boga ako budemo uvek prisutni u svakom trenutku našeg života, ako budemo budni i u pažnji uvek ćemo lako prepoznati šta nam je svesno činiti. Naravno, priznajem da ovo nije nimalo lako upravo jer smo dugo već kodirani i naviknuti da biramo negativni ego, odnosno dugo smo poistovećeni sa negativnim egom, negativnim emocijama i mislima, kada god se pojavi mi uvek mislimo da smo to mi, ne znajući da je naša istina nešto sasvim drugo. Razumeti kako naš um funkcioniše i shvatiti prirodu naših misli je svojevrsno majstorstvo, ali mi i jesmo tu da to majstorstvo i postignemo. Rekla bih da je to naš najveći zadatak i posao.
Počela sam ovu priču od našeg negativnog ega i našeg uma jer je to i izvor odakle je nastao naš neispravan odnos prema sebi, prema drugima pa i prema samom Bogu. Naviknuti da uvek gledamo kroz naočare našeg negativnog ega, misli i emocija, poistovećeni, nismo ni bili u stanju da imamo i uspostavimo pravi odnos sa sobom. U takvom stanju pogrešne percepcije, naravno da smo često birali glas negativnog ega i da smo više grešili u životu a samim tim i donosili pogrešne odluke. Kada smo grešili mi nismo mogli biti usklađeni sa izvorom a kada nismo usklađeni sa sobom onda naravno i patimo i razboljevamo se. Ali svakako zbog svega toga postoji i rešenje, naravno Bog je sve to dozvolio je znao da ćemo se i kroz tu patnju osvestiti, jer ona je iskorišćena kao put. Put od patnje do svesnosti. Onda kada najviše grešimo najviše i patimo ali najviše i učimo i tako se polako vraćamo sebi, jedinstvu i svesti o sebi i istini.
Zato ne brinite za greške, njih će biti jer savršenstvo ne znači ne pogrešiti već svesno ne činiti grešku. Jer mi svakodnevno učimo iz grešaka i Bog nas zbog toga ne voli manje, naprotiv voli nas bezuslovno, međutim vođeni negativnim egom sebi zameramo i ne opraštamo greške, osuđujemo i sebe i druge, kritikujemo, zameramo itd, umesto da samo učimo iz grešaka, preuzmemo odgovornost za svoje postupke i ne činimo svesne greške, mi podpadnemo pod uticaj negativnog ega i ostajemo uronjeni u moru negativnosti,nemoćni da se izdignemo iznad toga.
Negativni ego je centriran samo na sebe, njemu je uvek važno da osigura sebi to mesto i hranu iz negativnih emocija kojima se hrani, zato će sva naša iskustva, doživljene traume i sve ono što imamo u našoj podsvesti gde je sve to i smešteno iskoristiti na način da kombinuje, da nam stvara razne lažne osećaje, neostvarene želje, negativne misli kako bi sebi osigurao mesto Boga koji je zauzeo u našoj svesti. Sigurno ste to stanje puno puta prepoznali i kod sebe i kod drugih, kada je neko egocentričan, besan, nemiran, razdražljiv, nervozan, i sigurno ste koliko puta čuli, vidi ga kako se pravi važan ili kako je pun sebe, ali to su samo neki delovi negativnog ega. Postoje naravno takvi transparentni i sve suptilniji delovi negativnog ega.
Svi mi želimo da budemo u miru, srećni, da vodimo kvalitetan i uspešan život, ali nismo naučili kako da do toga dođemo. Kako da postanemo bogoostvarena biće, kako da volimo sebe, kako da napravimo ravnotežu među svim nivoima našeg bića, kako da se oslobodimo negativnog ega i kako da upravljamo svesno svojim životom i svim okolnostima. Na kraju i ne znamo kako se to naš lični deo uklapa sa božanski planom, svi smo nekako zbunjeni po pitanju svoje svrhe.
Ove stvari su nešto, po mom mišljenju, što trebamo naučiti i stvari koje se trebaju učiti u školama. Ako to ne učinimo svesno, život je tu da nam to i omogući na razne načine, često je to učenje kroz patnju i bolesti, jer bolesti nisu ništa drugo do naša odvojenost od sebe i svoje suštine. Što smo dalje od sebe to je patnja veća, što smo ukorenjeniji u uverenjima i programima negativnog ega to je patnja veća, ona je samo znak da nismo u ravnoteži i da nismo usklađeni sa sobom sa  božanskim delom u sebi i sa univerzalnim zakonitostima.
S toga proceniti sopstveni sistem vrednosti i pročistiti ga je jedan od veoma važnih i velikih zadataka u našem životu, mišljenja sam da je to prvi korak ka bogostvarenju, posumnjati, proveriti i odbaciti sve ono što nam ne služi, tako zapravo počinjemo i čistiti našu kuću, naš dom u kome treba da obitava gospodar a to smo mi, naša duša.
Hrist, Buda i mnoga druga duhovna bića koja su dolazila na planetu Zemlju dolazila su po zadatku da se nama ljudima pomogne u tom procesu osvešćivanja i procesu usklađivanja sa izvorom u sebi, zapravo sa višom svešću. Nama najpoznatiji duhovni učitelji su bili naravno Hrist i Buda i još neki, oni su nam prenosili i ostavljali to znanje i put kako doći do bogoostvarenja. Hrist je doneo reč i kosmičko znanje da se preko njega vratimo kući, doneo je reč koja bi nam služila kao mač kojom ćemo preseći sve naše vezanosti za ovaj materijani svet i za sve lažno što je u njemu, mač kojim ćemo preseći sve poistovećenosti i povezati se sa pravim izvorom.

Uravnotežiti sve delove našeg bića je još jedan od naših važnih poslova. Napraviti ravnotežu između duhovnog, mentalnog, emotivnog i fizičkog tela i ravnotežu našeg uma koji je sastavljen iz tri dela - nadsvesti, svesti i podsvesti. Tri uma bi idealno trebali biti povezani i funkcionisati u skladu sa najvišom svešću. Međutim najčešće je podsvest odvojena od više svesti i u kontroli je našeg negativnog ega, samim tim je to i najveći deo našeg razumevanja i posla, kako ujediniti tri dela uma i uavnotežiti sve delove svog bića. Zbog toga što je to jedinstven zadatak i posao zato su duhovna bića i duhovno vođstvo uvek tu da nam pomognu u tome ali samo onda kada mi to prepoznamo i zaista poželimo da uradimo taj posao. Zato je sve više probuđenih duhovnih bića koji se međusobno povezuju, prepoznaju, poštuju i čuvaju, bića koja se trude da svojim iskustvom prolaska kroz ovaj proces pomognu i drugima, onoliko koliko mogu i koliko su i sami iskusili deo puta. Svako je tamo gde treba da bude sa onim što mu je dato da uradi i u okuženju u kom treba biti da bi ostvario svoju misiju i ono za šta je i probuđen. Otuda i toliko tehnika i načina, knjiga, sve nam je na raspolaganju, svako samo bira šta je to što će njemu u određenom trenutku odgovarati.

Ja zaista poštujem sve ono što su takvi ljudi učinili prvenstveno u svom životu a onda i u životima mnogih od nas, prolaskom kroz slično iskustvo shvatam neizmernu vrednost toga i beskrajno sam zahvalna na svemu što sam prošla, na svakoj pomoći koju sam nesebično dobila, na svakom koraku koji sam učinila, na svakom daru koji sam dobila, na svakoj stazi kojom sam prošla, na veri, na vođstvu, na hrabrosti, na volji, na snazi, na svakoj lekciji i izazovu, na svakoj nesebičnoj podršci koju sam dobijala svakodnevno od supruga, od prijatelja, od srodnih duša. Sve je to bilo usmereno kao pomoć da postignem svoj cilj, naravno i da taj put osvestim i kada dođe vreme to sa drugima i podelim na svoj način. Zato je potrebno da svi budemo autentični i pratimo svoju vokaciju i način, da odaberemo onako kako to nama najviše odgovara.

Нема коментара:

Постави коментар