понедељак, 27. август 2018.

KAKO VOLETI SEBE NA ISPRAVAN NAČIN

Da bi se uskladili sa Hristovom svešću moramo se odreći negativnog ega. Kako bi to postigli moramo jednostavno svakodnevno vežbati našu pažnju  i budnost na našim mislenim procesom, procenjivati naš vrednosni sistem i sistem uverenja. Vremenom ćemo kao i kada vežbate u teretani postići sve zavidniji nivo oslobađanja od stiska negativnog ega. Ono što predstvalja najveći izazov u celoj ovoj priči, to vam govorim iz iskustva je naš odnos prema našem unutrašnjem detetu, to je psihički deo nas u kom su pohranjena sva naša iskustva, doživljaji, traume, sećanja i uverenja, ali svakako postoje mnoge tehnike koje nam pomažu da se oslobodimo tog nakupljenog đubreta. U vreme kada sam ja bila probuđena nije bilo toliko tehnika ili bar do mene nisu dolazile, pa sam pribegavala jednom prirodnom procesu a to je zdravo razumskom rasuđivanju, odricanju, stalnoj pažnji i disciplini uma. Stalno sam menjala razmišljanja i uverenja, takoreći sam dekodirala svoj um razmišljanjem i usklađivanjem sa hristovom svešću. Tako nisam dozvoljavala nesvesnom delu i negativnom egu da ima kontrolu nad mojim životom, odnosno oduzimala sam mu pravo i moć da to radi, već sam dozvoljavala i birala da to činim iz više svesti i ljubavi. To je bilo za mene razvijanje jedne divne pozitivne navike služenja duši i višoj svesti.

Da bi mogli postići sve gore navedeno postoji nešto još važnije što moramo imati na ovom putu, zapravo ništa ne bi ni mogli postići bez toga a to je posedovanje lične snage. Snaga volje je sila vodilja zdrave ličnosti. To je naš stav koji nam je potreban svakodnevno. To je naša snaga, energija koju koristimo kako bi sproveli sve naše odluke, energija sa kojom kontrolišemo svesno naš život. Mi svakodnevno biramo da imao stav slabosti ili snage. Naša snaga nam je potreban da kontrolišemo naš um da ne bi on kontrolisao nama. Ona je naša odlučnost ili volja da promenimo to što želimo promeniti, hrabrost da učinimo sve korake koji su potrebni da bi ostvarili ono što želimo, snaga koja nam pomaže da istrajemo i da ne odustanemo od cilja. Ako nemamo ličnu snagu i ne izgradimo je nama će manipulisati drugi ljudi, situacije i negativni ego. Naš stav je od vitalne važnosti za naš život. To je takođe imanje vere u Boga i u sebe. To je ona snaga kada ste spremni da rizikujete, da probate čak i onda kada nemate nikakvu pomoć i zaštitu spolja. Naša lična snaga je naše središte, kada se osećate moćno i centrirano. Kada imate ličnu snagu onda vaš um koji rasuđuje ostaje u kontroli nad nesvesnim delom uma i ne dozvoljava da vas negativnosti preplave.
Lična snaga je onaj večiti plamen u nama koji ne dozvoljava da se predamo negativnom egu, plamen u kome se se zapravo sve negativnosti preobražavaju i sagore.
Ako je nemate morate je izgraditi, osvestiti, pomoć u tome mogu biti svakodnevne afirmacije, druženje sa pozitivnim ljudima koji imaju već stabilnu i jaku životnu snagu i volju, meditacija i povezivanje sa prirodom, sport, vežbanje, živa hrana i zdravi uslovi življenja. Stalno vežbanje i kodranje na neki način našeg podsvesnog uma istinom o tome ko smo mi. Ja sam stabilan, pun ljubavi, uravnotežen. Ja sam uzrok svojih svojih stavova, emocija i ponašanja. Ja sam centriran i odlučan u svemu i tome slično. To će vremenom biti od velike pomoći onima koji su izgubili svoju ličnu snagu, odnosno onima koji su se predali vođstvu negativnog ega.
Imanje i razvoj lične snage ide ruku pod ruku sa ljubalju prema sebi. Te dve stvari ili dva ključa su najvažniji i sastavni su deo zdravog koncepta o sebi i slike o sebi. Njavažniji odnos u životu svake osobe je njen odnos prema samoj sebi. Ako smo u lošem odnosu sami sa sobom, bićemo i lošem odnosu i sa drugima. Ako smo van središta sebe onda smo van središta i u odnosu sa drugima. 
Ljubav prema sebi započinje sa razumevanjem da u svetu postoje dve vrste ljubavi. To su uslovljena i bezuslovna ljubav. Uslovljena ljubav je egoistična lubav a bezuslovna ljubav je duhovna ljubav. Duhovna ljubav se primenjuje u odnosu na druge ali se prvo mora osvestiti u odnosu na nas same. S toga se nameće pitanje, kojom ljubavlju volimo sebe?
Da bi mogli napraviti rayliku i shavtiti kojom se ljubavlju volimo, potrebno je da razumemo te koncepte ljubavi.
Bezuslovna ljubav prema sebi je bazirana na razumevanju da mi imamo vrednost i da smo smo vredni ljubavi jer nas je Bog stvorio. Mi smo njegova deca a on nije napravio nešto loše i nešto što nije vredno. Kada se osećamo manje vrednim to značida gajimo misao da i on nije vredan. Naša vrednost je apsolutna vrednost i to je naše duhovno nasleđe.
Ako u to ne verujete iskočiće naš ego koji će ponuditi drugačije vrednosti a njegove vrednosti su bazirane na određenim uslovima i na udovoljavanju tim uslovima. On kaže vi morate biti to i to, morate uraditi to i to, morate biti duhovni, morate vežbati, morate raditi, morate biti savrđeni na dobrom položaju, morate biti uspešni, morate imate dobro plaćen posao.
Mnoge od ovih stvari su plemenite i možemo težiti ka njima i to nije loše međutim to sve nema veze sa našom ljubavlju prema sebi i ličnom vrednošću. Naša ljubav prema sebi i lična vrednost dolaze iz toga ko smo mi, a ne iz toga sta činimo. Ne postoje uslovi koje mi moramo ispuniti. Mi možemo u svom životu činiti sve ispravno ili sve neispravno ali naša vrednost i to koliko smo vredni ljubavi je isto. Najbolja metafora je beba koja ne mora ništa posebno učiniti da bi je mi voleli.
Bog nas voli bezuslovno bez obzira na naše greške, mada smatram da bi iskreno voleo da se malo priberemo. S toga grehovi ne postoje, postoje samo greške iz kojih učimo, greške koje nam pomažu da shavtimo istinu i da biramo svesnije, zapravo nas uče da budemo svesni u svakom trenutku. Greške nas uče da prihvatimo odgovrnost za sebe ali da pritom sebe volimo bezuslovno kao što Bog nas voli. Naša prava priroda i pravi identitet je savršena božija kreacija. Svaka greška je prerušeni blagoslov jer svaka u sebi nosi grumen mudrosti. Obvde smo kako bismo spoznali sebe odnosno Boga. Zakoni upravljaju Božijim Univerzumom, to su fizički, psihološki i duhovni a mi učimo kako se uskladiti sa njima učeći na greškama.
Kakva god da je greška, kada shvatimo lekciju i mudrost koja se u njoj krije onda stičemo pozitivno iskustvo, a onda nikada nećemo morati prolaziti kroz sličnu patnju. Jedino što je važno izbeći zamke negativnog uma je da kažemo sebi da smo apsolutno vredni i puni ljubavi čak iako smo pogrešili u proceni. Prihvatimo da su greške pozitivne i neizbežne onda možemo ustati i krenuti dalje.
Kako ćemo znati da sebe ne volimo bezuslovno, tako što ćemo je automatski tražiti izvan sebe. Ljubav je potreba za preživljavanjem. Idealno je dati ljubav sebi i dopustiti sebi da primimo božiju bezuslovnu ljubav.Ako to nije tako onda ćemo od drugih ljudi tražiti ljubav, odobravanje i prihvatanje. Naša vrednost je onda u njihovim rukama. Nemanjem ljubavi prema sebi stvaramo rupu u našem energetskom omotaču tako da kad nas ljudi kritikuju mi se onda ne možemo zaštiti.
Ideal je da sebi damo mnogo bezuslovne ljubavi i da samim tim dozvolimo da osetimo božiju ljubav, tada možemoda krenemo u život sa osećajem potpune snage i potpune ljubavi pre nego sretnemo drugo ljudsko biće. Jer jedino se tako možemo osećati ispunjeno, celovito i potpuno u sebi jer osećamo jedinstvo sa Bogom. Onda možemo davati ljubav drugima čak iako nas oni ne vole. U biti mi želimo ljubav ali je ne trebamo da bi bili potpuni, nismo vezani ni zavisni da dobijemo  ljubav.
Naš stav je da prvo imamo ispravan odnos prema sebi i sa Bogom. Jer to su dva najvažnija odnosa u našem životu. Tada možemo krenuti u život kao celovita, uzročna, majstorska i nezavisna osoba. Osoba koja je u svetu kako bi davala, a ne sa potrebom kako bi dobijanjem ljubavi ispunila prazninu u sebi.


Нема коментара:

Постави коментар