Izgubljena
sam i zbunjena, ne mogu da se orijentišem. Pronaći balans, povezati
se sa svojom suštinom i dozvoliti da me duša vodi, to su moji
svakodnevni koraci. Iznova činim taj korak s pogledom napred, svaki
dan, svaki trenutak. Ponekad sam tako umorna i tužna.
Ne uspevam da održim korak i gubim iz vida put. Opet ustajem i krećem, odvažnije i sa većom hrabrošću, verujući da će ovog puta biti drugačije, da neću pasti. Ali, avaj, ponovo sam dole. Ne znam šta još da učinim. Ćutim, zagledana u bolne rane i nevoljne kretnje. Posmatram da bih videla, osluškujem da bih čula i koračam da bih hodala. Tako već dugo, stalno iz početka.
Ustajem i održavam korak jer sam sebi obećala da neću odustati. Dopuštam da mudrost koja ja jesam usavrši lepotu mojih koraka.
Ne uspevam da održim korak i gubim iz vida put. Opet ustajem i krećem, odvažnije i sa većom hrabrošću, verujući da će ovog puta biti drugačije, da neću pasti. Ali, avaj, ponovo sam dole. Ne znam šta još da učinim. Ćutim, zagledana u bolne rane i nevoljne kretnje. Posmatram da bih videla, osluškujem da bih čula i koračam da bih hodala. Tako već dugo, stalno iz početka.
Ustajem i održavam korak jer sam sebi obećala da neću odustati. Dopuštam da mudrost koja ja jesam usavrši lepotu mojih koraka.