петак, 15. септембар 2017.

U SENCI UMA

Teorije o tome šta je to um su mnogobrojne. Neki izvori tvrde da je um aspekt intelekta i svesti, doživljen kao kombinacija misli, percepcije, pamćenja, emocija, volje i mašte. Ono što se meni dopalo jeste da je um privatno vlasništvo na koje niko osim vlasnika nema pravo pristupa i da su misli koje nam dolaze isključivo privatni razgovor sa nama samima. Niko drugi ne može poznavati naš um, može ga samo interpretirati, s toga proizilazi da samo mi možemo ispratiti i iskombinovati njegove aspekte na način da imamo život onakav kakav želimo. Ali to zaista možemo samo ukoliko smo ih svesni. Ukoliko nismo, živećemo nesvestan, uslovljen i mehanički život.
Sklonost nesvesnog dela uma, ili podsvesti, je takva da skuplja i stalno kobinuje sve informacije, iskustva, doživljaje, utiske koje upijemo u toku našeg života. Na taj način on sebi obezbeđuje kakav-takav opstanak, osećaj da je živ i učiniće sve da taj lažni život zaštiti, a vi ćete imati osećaj da štiti vas. Ne kažem da u nekim situacijama zaista to i ne čini, upozorava nas na moguće događaje, jer on je već iz one banke podataka iskombinovao naša iskustva i posledice pa samim tim mu je sve što liči na to potencijalna opasnost. I tada osećamo strah, pa i potrebu da se zaštitimo. Pretpostavke su umne, a procene treba da budu procene naše duše, kada um nije odvojen od nje.
S obzirom da nesvesni deo uma funkcioniše na kvantitetu, a ne kvalitetu, on će iskoristiti sva dešavanja, sve naše odnose na način da nas zadrži u frekvenciji koja njemu odgovara da bi opstao. Izazivaće takav tok vaših misli koji će se povezivati sa nečim doživljenim iz prošlosti, što će u vama buditi emocije straha, tuge, stida, krivice, ljutnje, besa itd. To je važno za njegov opstanak jer to je njegova hrana. Imaće potrebu da uvek bude u pravu, dokazivaće, želeće da bude jači, bolji, uspešniji od drugih, stvarajući tako nepregledan spisak aktivnosti sa kojima smo se mi poistovetili. Njegova igra i skrivena namera je takva da uvek hoće da nas odseče, zarobi i drži uspavane i što dalje od istine i svesti o našoj pravoj prirodi.
Priroda našeg istinskog bića postoji i bez uma, problem je što se čovek poistovetio sa njim, vezao za iskustva i ličnosti koje su nastale iz tog odnosa i zaboravio ko je on zaista. Tako je u prvobitnom trenutku nastala prva patnja i sve ono što mi danas doživljavamo na duševnom, psihičkom i telesnom nivou kao takvu.
Moje iskustvo govori da postoji taj magičan trenutak buđenja vašeg uma za nešto mnogo više od onoga na šta je on navikao i da od tog trenutka kreće njegovo lagano bankrotstvo koje kulminira jednim snažnim osećajem da više ne postoji. Zapravo, to je trenutak spajanja sa višim sferama, odnosno višim aspektima vašeg bića.
U tom procesu integrisanja dolazi do kidanja onih teških veza pistovećenosti sa svim vašim ulogama, ćišćenja raznih emotivnih nakupnina, programa, uverenja i svih onih složenih šema koje je um napravio do tog momenta. Tek od tada vaš život može biti vođen dušom sa potpunim osećajem radosti življenja i svrhe, kreativan i ispunjen. Tek ste tad živi. Dok ste u senci vašeg uma, odvojeni, mrtvi ste više nego kad zaista fizički umrete.
Um kao niži nivo svesti vezuje svoje postojanje za oblik, uloge i ličnosti. Za nivo uma to je jedina stvarnost, tako odvojen stvara iluziju da je on jedino stvaran. On je jednako nestavaran kao i senka. Obzirom da je nestvaran, u njemu nema istine. On je sama suprotnost onome što je stvarno. Prosto ne može i jedno i drugo biti stvarno. Stvarno je samo ono što u sebi nosi iskru postojanja, ono bez čega sve ovo ne bi ni postojalo.
Postojanje uma i izgradnja ličnosti su neophodni za iskustvo duše u uvoj dimenziji, tako i kontrasti ili polariteti kroz koje prolazi, da bi stekla svest o sebi, ali je i važno da se njih oslobodi nakon spoznaje, jer su iskustva samo tome i poslužila.
Kako bi čovek spoznao istinu da nema laži, svetlost da nema tame, večnost da nema ograničenosti? Kako bi znao ko si , da ne znaš ko nisi? Kako bi video sebe, da nemaš svoju senku?
Zato nije važno šta si sve uradio, kakav si put prošao, koliko si patio da bi ovo spoznao. Upravo te ova spoznaja vraća svom izvoru, izvoru sveg postojanja.
Jer ono što jesi i ja jesam, to je jedino stvarno i istinito. Ja jesam u svemu i sve je u meni. Kad sve lažno otpadne, ostaje tišina i beskrajna ljubav kao istina, kao postojanje.


недеља, 10. септембар 2017.

ZAUVEK JEDNO

Iskričavi trenutak otkinut od večnosti, satkan od nežnosti, veselja i radosti. Sve je bilo ispunjeno njime, od poda do plafona, od zemlje do neba. Probijao se sve dublje, sve šire, urezivao je svoje iskre, ostavljajući svetlucave tragove.
Da, osetila sam tu magičnu vezu sa sobom, ispunjenu, potpunu i celovitu. Trajnu neraskidivu vezu ispunjenu nepomućenom ljubavlju.
Osećam kako prožima i utopljava čitavo telo, penje se , rasplinjuje i preti da zauzme sve do posledenjeg kvanta.
“Ne, ne boj se, neće zastati i otići, upravo planira da se večno nastani. Samo čas, pa ona je, ustvari, oduvek bila tu, strpljivo je čekala ovaj iskričavi trenutak koji je jednim mahom sklonio veo iluzija između nas.”
Stopljeni u zanosnom zagrljaju postajemo lagano jedno, zauvek.
Ja nestajem i postajem ljubav. Ja Jesam Ljubav.

субота, 9. септембар 2017.

ZAHVALNOST


Provela sam zaista dane i sate razmišljajući o tome šta je to što život traži od mene, šta je to što ja mogu učiniti u situaciji u kojoj sam se našla i ja i moja porodica, povodom povrede glave, pri rođenju mog unuka. Nisam nikako htela da donosim ishitrene odluke, da reagujem burno, da možda podlegnem panici ili ljutnji. Zato sam sa vama podelila objavu o tome da ne znam da li da iskoristim pravo i podnesem tužbu ili ne. Htela sam da čujem i vaš glas, jer sam svesna da ovo nije samo moja sudbina, samo moja lekcija i samo moja patnja. Doživela sam to više kao nešto što zajedno preživljavamo, možda ne govorimo, ali svakako nas svakodnevno spotiče i opominje da raščistimo sa tim i stavimo ga na svoje mesto. Dugo radim na tome da na sve što mi se događa pogledam drugim očima, da preispitam sve svoje reakcije, da prihvatim sve što iz mene ide kao odgovor, da preuzmem odgovornost i da pustim da se sve mogućnosti pojave. A potom da to pogledam, stavim ruku na srce i pitam sebe, šta to tačno ja hoću ili želim da učinim? Želim, pre svega, da se zahvalim svima na podeljnim iskustvima, na predlozima, na podršci, ali zaista od srca. Mnogo ste mi pomogli da odlučim i svi ste bili u pravu, sve su to moguća rešenja. Da bih se rasteretila i donela odluku koja će poteći iz srca, odlučila sam da nikog ne optužim već da uradim nešto konstruktivnije. Situacija me je zaista prozvala ali da nešto uradim, i to zajedno sa vama, svima vama koji delite slična iskustva, a i sa drugima koji su voljni da pomognu. Prvo svima opraštam, jer praštanje je stvaranje, prihvatam i otpuštam sve, u miru, i moje i vaše. Neka se sva patnja koju nosimo i sve traume u svetlosti i ljubavi transformišu. Skidam sav teret i predajem Izvoru jer su naša leđa slaba da bi sve to nosila, a Duh to može podneti. Odabrala sam MIR, jedino u toj tišini i jedino ta iskonska tišina može promeniti svet na bolje. Boriti se protiv nečega znači da si na istoj frekvenciji onoga protiv čega se boriš, a ja to ne želim sebi. Biram da budem promena koju želim da vidim, a to je razum, mir, poštovanje, ljubav i odgovornost za sve što mislim, govorim i činim, i učiniću sve da u toj frekvenciji stvaram. Ova situacija mi je dala snage i motiv da na svoj način stvaram novi svet koji se rađa iz srca i bezuslovne ljubavi, a ne iz uslovljenog ega.

петак, 8. септембар 2017.

ŽIVOT U NAMA NE MIRUJE




Čovekov potencijal je neiscrpan, a problem je u tome što ga je teško u potpunosti iskoristiti onako kako mu je bogom dan. Uslovi u kojima savremeni čovek živi su nemilosrdni i vrlo izazovni. On se zaista trudi da održi taj život ali je najčešće nesvestan da postoje razni uticaji i ometajući faktori koji ljudsko delanje iskorišćavaju, manipulišući njime tako da se sva energija koristi kao gorivo za nesvesne radnje i pogrešne ciljeve.
Čovek je i pored svih loših uticaja od apsolutne vrednosti i to pokazuju konkretne činjenice, a to su sve one situacije sa kojima se čovek suočava u svom životu a ipak uspe da opstane, reši i nastavi dalje. Ustvari životni potencijal u njemu ne posustaje pred nametnutim preprekama.
Ako sagledam sebe i svoj život, ne mogu ni nabrojati sve zamke, zadatke, probleme i izazove kreirane da ih rešim. Pratile su me pozitivne i negativne promene: razne promene ličnosti,nova i ponovljena iskustva, promene životne sredine i životne filozofije. Nabrojaću još i sve životne krize i adaptacije na novonastale promene. Toliko je mnogo potrebno uloženog rada, razmišljanja i energije da bi se živelo.
I tako posmatrajući samo jedan delić sveprisutnosti, a to je moja skromna kockica u celom mozaiku, mogu reći da je svaki korak, bio on u znanju ili neznanju, u gluposti ili mudrosti, bio od apsolutne važnosti za čitav Univerzum a i za ovaj svet.
Čovek se rodi, bude dete, potom adolescent,proživi svoju maldost a potom ostari, prođe sva iskustva koja je odabrao i koja nije, u jednom trenutku stvori i porodicu ili živi sam, pritom stalno uči, radi i zarađuje za sebe svoj dom. Čovek može biti seljak, pekar, vojnik ili profesor, može voditi ljubav ili rat i može beskrajno voleti ili mrzeti i šta sve još.
Biti Ti na ovoj planeti i napraviti onaj mali korak u svesti o sebi, o svom potencijalu, i šta sve možeš s tim, najvrednija je istina. Videti seme ljubavi u sebi u tako surovim uslovima i okolnostima apsolutni je dar.
Ljubav je neiscrpni potencijal u kretanju, ona je živa, goruća i pokretačka energija u svakom od nas. Način na koji ćemo je usmeriti i da li će to biti na korist nama i svetu oko nas od velike je važnosti.
Zato birajmo svesno, mudro i sa dušom, neka nam ljubav bude temelj na kome gradimo. Život u nama nikad ne miruje, on uvek teži jedinstvu sa drugim bićima i Bogom.


недеља, 3. септембар 2017.

ISTINA MOJE ZAROBLJENE DUŠE

Sve se uglavnom odigralo nakon jednog razgovora koji je pokrenuo lavinu emocija i suza. Nešto malo uvida usmerenih na donošenje pogrešnih odluka otvorilo je rane i pukotine na srcu i prošlost je prokuljala van. Toliko silno, bez milosti, kao pod bičem svetlosti koja izgoni ono najcrnje iz vas.
Počele su da se nižu slike iz prošlosti, senke mojih dana provedenih u malom rudarskom gradiću, sa čovekom kome sam dozvolila da me prevari i kupi, da stavi svoju ruku na moj život, na moju dušu, na moj tok, na nabujalu reku koja je suvoj zemlji donosila vode nasušne. Zaustavio je let, potamneo je sunce mog neba i zavio u crno sve dane i godine.
U jednom trenutku jedva izustih, jer sam pokušavala da objasnim šta osećam i vidim, da razumem šta je u meni budilo neobjašnjiv strah. Snažni utisak preživljene traume o zarobljenosti moje duše budio je još jači strah da se to ne ponovi. Pročitala sam jednu mudru poruku koja kaže, kada je neko spreman da proda svoju dušu, uvek se nađe ko će da je kupi.
Tada to nisam znala, ali se sećam da sam iz samo sebi poznatih razloga pristala na takav odnos ne znajući da prodajem nešto najdragocenije.
Razlog za takvu nagodbu bio je strah za egzistenciju; bila sam samohrani roditelj sa dvoje dece. Naivno i lakoverno poverovala sam u namere i priče čoveka, delovale su zaista čiste i bogom dane, ne zlonamerne.
Laž koju sam kupila, skupo sam platila. Svakim danom u toj laži sam dublje tonula i sve više bivala njenim robom. Mreža je bila bačena, a lovina je bila duša moja.
Gušila me je istina i spoznaja o mojoj lakovernosti, suze koje su navirale bile su suze slobode i radosti zbog naučene lekcije. Pomagale su da se oslobodim tereta neznanja i nudile blagoslov za put na kom će me pratiti istina.
Ovo je istina moje zarobljene duše koja, iako je slobodna, ne oseća slobodu sasvim. Potrebno je još dosta vremena da razumem i naučim kako da postanem mudra i oslobođena straha da će se to ponoviti.
Nakon ove spoznaje shvatila sam i sledeće: da je od velike važnosti da ne dozvolimo da neko upravlja našim životom i da ne damo našu moć drugima, bez obzira kakve su okolnosti. One mogu biti teške i nerešive ali to je samo iluzija zbog koje mi žene sebe stavimo u poziciju u kojoj sam bila i ja - da ne možemo, da smo same, nesposobne ili nemoćne. Sve same laži!
Nije istina da ne možemo, možda nam treba neki savet ili podrška ali nikako ne smemo da dozvolimo da stavimo na kocku ono najvažnije što imamo, našu svetlost, našu ljubav, našu dušu. To nije na prodaju, nikada i ni za šta. Ne postoji situacija ni razlog zbog čega bismo to radile. Čini mi se, ne mogu vam ovo dovoljno naglasiti.
Vi ste nešto najdragocenije i zato s potpunim poštovanjem gledajte na sebe, budite nežni prema sebi, razumni, ne dozvolite da vas neko laže i nudi čitav svet za nešto što je najvrednije u Univerzumu. Vi imate apsolutnu vrednost, vašu dušu, koja nije na prodaju niti se sa njom spletkari niti cenka.
Napravite svoj unutrašnji red u skladu sa visokim vrednostima i poštujte ga. Napravite zdrave granice, proveravajte sve u šta verujete, budite budni i svesni, tako ćete sačuvati mir i biti daleko od onih koji manipulišu i kradu.
Poučena ličnim iskustvom imam duboku potrebu da ostavim upaljeno svetlo svoje duše koje će osvetljavati put do ljubavi, istine i mudrosti.

петак, 25. август 2017.

GDE JE LJUBAV NESTALA


Naslušala sam se o pravima građana, a nigde ne vidim da se ta prava u potpunosti primenjuju ili ostvaruju. Svi nas kao štite i čuvaju a nezaštićenih, siromašnih i ostavljenih na svakom koraku. Sve misli o ljubavi i navodnoj brizi o građanima ostaju samo filozofija umova bez praktične primene. Nažalost, istina je da smo prepušteni sami sebi, bez zaštite, nege i ljubavi. To malo pažnje koju dobijemo od nama dragih ljudi, premalo je za svu patnju koja nam se nanosi svakodnevno.
Danas u čekaonici u jednoj ovdašnjoj bolnici, našla sam se vođena dušom. Osetila sam da sam na pravom mestu u pravo vreme, rekla bih i pravim razlogom koji sada polako otkrivam, a drugi nemili razlog je nesrećni slučaj koji se dogodio mom unuku, kao posledica porođaja. Prebacili su ga pre nekoliko dana iz porodilišta na operaciju glave, jer mu je napukla kost pri porođaju. Da li je to posledica guranja ili je nekom ispao iz ruku, ne bih da raspravljam o tome, nisam ovde zbog toga. Ovde sam zbog apela na sve ljude, na one koji su na odgovornim mestima i koji su na manje odgovornim, svejedno, svako je odgovoran za sebe i svoje postupke.
Zastanite na čas pred sobom i pred onim što vam je život u datom trenutku doneo kao zadatak, pogledajte u to, i prvo postavite pitanje: šta to život od vas traži u tom trenutku? Budite budni, pribrani, svejedno koje titule nosite, pitajte se kakav je doprinos koji ćete biti baš tada, baš u tom trenutku, jer nečiji život može zavisiti upravo od vaše odluke koju donesete. Znam da možda mnogo tražim, ali zar nije i naš život nekada bio upravo u takvim rukama od kojih smo očekivali baš to: ljubav, pribranost, brigu, pažnju i iskren međuljudski odnos, šta god to značilo.
Svakom od nas život je bio u rukama nekog ko je bio odgovoran da donese odluku koja je direktno uticala na nas. Njegova odluka je bila odlučujuća za ono što ste sad, bez obzira da li je to bila misao, odluka, reč, pokret, delo, namera ili vaša stručnost i znanje.
U toj čekaonici danas još jedna žena je sedela plačući za svojim detetom, upravo izašla iz bolnice, u stanju krajnje depresije, a znamo svi kako se žena oseća nakon porođaja, u vapaju da joj samo kažu kako je njenom detetu. Nije dobila odgovor, tako kaže. Sedela je i plakala govoreći da gubi mleko, da ne zna ni gde će ni šta će. Prišla sam joj, naravno, jer sam osetila potpunu odgovornost, da sam tu zbog nje, rekavši joj da prvo mora da se smiri, da sačuva sebe i dala joj savet na koji način to može učiniti. Potrebna je detetu zdrava i puna ljubavi, a ne sa svim tim teretom koji nosi u sebi. Prihvatila je savete i smirila se. Bilo joj je potrebno samo malo, a to malo od odgovornih na tom mestu nije dobila. A ko će joj onda to dati? Ko će našoj deci, koja su mlada, stvaraju i rađaju novi život, da pomogne a da to nije na takav neodgovoran način.
Zašto uvek biramo da vičemo, okrivljujemo, ljutimo se, odbacujemo, zlostavljamo, nemarni, bez podrške i razumevanja, ogorčeni držimo druge u strahu, zašto?
PROBUDIMO SE! Ima mnogo boljih i razumnijih izbora od ovih, ovo su samo primitivni načini, ovo nije delo čoveka koji voli i brine se o sebi i o drugima.
Danas je moje srce probuđeno i želi slobodno da govori. Odgovorno, budno, pribrano sa puno razumevanja i ljubavi, poslušajte ove reči, govorim vam iz duše.
Ne dozvolimo da se u nama ugasi plamen ljubavi i ljudskosti, pomozimo svima pa možemo zajedno da rastemo i radujemo se svakom novom danu. Poštujmo svaki život. Budimo sunce kome će se radovati svako ljudsko biće.




среда, 23. август 2017.

PREDIVNOM LAZI




Pre sedam dana si se rodio, a danas, baš u ovom trenutku, boriš se za svoje mesto pod suncem. Tvoj osmeh koji si nam podario još prvog dana, utisnut je u naša srca. Tvoj pogled, bistariji od svih izvora, ogledalo je tvoje predivne duše. Znam da je odluka tvoja i odluka večnog izvora Sveljubavi. Šaljem ti svetlo mog srce da ti pomogne da otkloniš sve sumnje i prepreke i neka bude onako kako to samo ti želiš. Hvala ti što postojiš, što nam donosiš i pokazuješ bezuslovnu ljubav koja jesi.

Oprosti, žao mi je, hvala ti i volim te.
23.08.2017. sreda