Priroda koja nas okružuje i sama priroda u nama i ono što mi jesmo funkcioniše po cpecifičnim i određenim univerzalnim zakonitostima. Proučavanjem istih otkrićemo kako je sve u nama i oko nas povezano i precizno uređeno. Svi procesi koji se odvijaju i u prirodi i u nama su usklađeni, odvijaju se sa mimimalnim utroškom energije i teže da ceo sistem održe ili vrate u stanje potpune ravnoteže i sklada.
Jednostavnost, usklađenost, harmonija, savršena preciznost, međusobna saradnja i povezanost, minimalni utrošak energije su odličja svih prirodnih zakonitosti.
Upravo ta savršena jednostavnost u svemu je našem umu strana i neprihvatljiva, jer on sam postoji odvojeno od suštine i pokušava da nas izvede iz ravnoteže onda kada smo vođeni njime a ne našom dušom. Pripajanje i prilagođavanje višoj svesti je proces o kome ću vam pisati u nekom od narednih tekstova.
Ono što je umu nejasno, nepojmljivo i nedokučivo su upravo te najjednostavnije stvari, zato nam je često teško da razumemo upravo ono najjednostavnije. Da ne bih dužila sada o tome, vratiću se u srce današnje priče.
Deo prirodnih zakona su i njeni ciklusi, vremenski periodi u kojima se odvijaju određeni procesi. Tako prepoznajemo godišnja doba, dan i noć, smenu mesečevih mena, plimu i oseku, asimilaciju i eliminaciju, rađanje i starenje, život i smrt, smeh i suze, vreme za tugu i vreme za radost, vreme za učenje i vreme ispita i vreme setve i žetve. Spoznaja univerzalnih, prirodnih zakonitosti je veoma važno za nas. Kada ih u potpunosti osvestimo tek onda možemo biti i uskađeni sa njima, sa duhom prirode u nama samima i oko nas. Ako smo, a često jesmo neusklađeni sa njima, dešavaju nam se patnje a sa njima i lekcije koje nisu ništa drugo do opomene naše prave prirode da nešto činimo protiv nje, protiv sebe.
Priroda nas stalno nagoni da bolje istražimo i osvestimo šta je to što narušava taj savršeni sklad.
Trudim se i sama da uvek prepoznam njene cikluse i da proniknem koji su sve to suštinski zakoni koje ne primećujemo i ne poštujemo. U ovom trenutku u kome vam pišem ovu priču nalazim se u ciklusu učenja i ispita ali i značajno u ciklusu setve i žetve.
Jednostavnost, usklađenost, harmonija, savršena preciznost, međusobna saradnja i povezanost, minimalni utrošak energije su odličja svih prirodnih zakonitosti.
Upravo ta savršena jednostavnost u svemu je našem umu strana i neprihvatljiva, jer on sam postoji odvojeno od suštine i pokušava da nas izvede iz ravnoteže onda kada smo vođeni njime a ne našom dušom. Pripajanje i prilagođavanje višoj svesti je proces o kome ću vam pisati u nekom od narednih tekstova.
Ono što je umu nejasno, nepojmljivo i nedokučivo su upravo te najjednostavnije stvari, zato nam je često teško da razumemo upravo ono najjednostavnije. Da ne bih dužila sada o tome, vratiću se u srce današnje priče.
Deo prirodnih zakona su i njeni ciklusi, vremenski periodi u kojima se odvijaju određeni procesi. Tako prepoznajemo godišnja doba, dan i noć, smenu mesečevih mena, plimu i oseku, asimilaciju i eliminaciju, rađanje i starenje, život i smrt, smeh i suze, vreme za tugu i vreme za radost, vreme za učenje i vreme ispita i vreme setve i žetve. Spoznaja univerzalnih, prirodnih zakonitosti je veoma važno za nas. Kada ih u potpunosti osvestimo tek onda možemo biti i uskađeni sa njima, sa duhom prirode u nama samima i oko nas. Ako smo, a često jesmo neusklađeni sa njima, dešavaju nam se patnje a sa njima i lekcije koje nisu ništa drugo do opomene naše prave prirode da nešto činimo protiv nje, protiv sebe.
Priroda nas stalno nagoni da bolje istražimo i osvestimo šta je to što narušava taj savršeni sklad.
Trudim se i sama da uvek prepoznam njene cikluse i da proniknem koji su sve to suštinski zakoni koje ne primećujemo i ne poštujemo. U ovom trenutku u kome vam pišem ovu priču nalazim se u ciklusu učenja i ispita ali i značajno u ciklusu setve i žetve.
Нема коментара:
Постави коментар