Iskreno sam pomislila da me je Bog ostavio, napustio, zaboravio. Dozivala sam neprekidno i tražila odgovore. Pitala sam, zašto, šta nedostaje, šta još trebam saznati, zbog čega ponovo patim i zašto ne osećam sebe i tebe Bože i zašto ne dobijam meni tako važne odgovore?
Suze su tekle same dok sam neutešno čekala neki znak. Nekoliko dana se osećam čudno, anksiozno, sa glavom prepunom crnih zloslutnih misli koje bole i povređuju, sa teretom na plećima, stanje kada se osećate ne baš svoji. Neočekivano se sve pojavilo i sručilo na mene. Naučena da sve posmatram, krenula sam sa svim alatima samopomoći, čak sam upotrebila i neke nove poglede i načine koje sam nedavno usvojila. Sve je to davalao rezultate ali bih u novom talasu ponovo bila potopljena i nanovo koristila sve što znam i pronalazila iznova neke nove majstorije i tajne recepte. Naravno na određeno vreme se sve smirivalo ali se opet vraćalo. Razmišljala sam o potencijalnom uzroku, posmatrajući sve te sadržaje misli, emocije i skrivene namere tog suptilnog uticaja na moj um i telo. Vrtela sam se u krug ne uspevajući da proniknem dublje.
Meditirala sam, šetala u prirodi, opuštala se, znajući prirodu misli nisam se poistovećivala sa njima i sa emocijama, govorila sebi da je sve prolazno i da će proći, bivala sam više u sadašnjem trenutku otvorena za sva iskustva u ne opiranju, znatiželji i saosećanju prema sebi i bez straha od straha koji sam osećala.
Sve je to je izgledalo kao izvesno mučenje mog celokupnog bića, kao da nešto ili neko ima prava da me kinji, muči i rastrže mentalno, emotivno i fizički, ne ostavljajući prostor za suštinske odgovore i razloge.
Htela sam da povežem sve to sa situacijama koje su mi se tih dana pojavile. Zanimljivo je bilo a povezaću vam kasnije da su te situacije bile karakteristične po jednoj stvari, obe koliko ih je bilo su od mene tražile konkretne odgovore na neočekivana pitanja i zahteve. Delovalo je kao na ispitu. Zbunjena neočekivanim, rešila sam situaciju ali čini mi se ne dovoljno na autentičan način. Situacije su tražile moj pristanak na nešto na šta ne bih nikada pristala, ali me je zbunjivalo zašto sam baš ja bila u toj situaciji, jer ništa nije slučajno. Razmišljala sam još neko vreme ali sam odustala da dalje detektujem smisao, sve dok nisam potražila pomoc u vezi već opisanog stanja u kojem sam bila nekoliko proteklih dana.
Nakon jedne bioenergetske terapije i reke prolivenih suza, spontano sam ispričala priču o tome šta mi se dogodilo, o dekici koji mi se udvarao nudeći diskreciju i novčanu nadoknadu, koju je nastavio da nudi i nakon odbijanja. Primetila sam, posmatrajući sebe sve vreme, da sam bila zatečena i zbunjena pa su samim tim i moji odgovori bili nekako sramežljivi, odbila sam ga ali na način da ga ne povredim, zamislite. Bila sam nekako mlaka dok sam sebe pokušavala da zaštitim. U toku razgovora sa terapeutom o svemu tome, probudila me je jedna rečenica koja je u sebi nosila važnu reč, nakon koje je značajno zazvonilo u mojoj glavi.
Nakon toliko suza i hrpe pitanja, dobila sam zvoneći odgovor.
Jedna jedina reč je bila potrebna da otvori rajska vrata i vrati mom svetu sve boje i podari dublji smisao. Izgleda da i pored toliko traženja pre zore ne može svanuti. Učenje lekcija, nivelisanje karme je sve što se mora preći, jednostavno mora, nakon toga stižu odgovori koji u tom trenutku kada se otvaraju postaju najvažnije esencije vašeg života.
Glavni sastojak naše celovitosti je autentična božanska moć, a reč koja je zvonila je bila nemoć.
Nemoć je bila centralna tačka koju nisam dovoljno osvestila i koja je uvek izmicala punom pogledu moje više svesti. Dok ne izgradite pravu moć, mnogi će doći da vas osujete u tome, mnogi će vas koristiti i upotrebljavati za svoje prljave i niske ciljeve. Mnogi će vas trošiti, energetski ispijati, pritiskati, jer njima nije u cilju da vi ojačate i izgradite se, već da ostanete tako nemoćni, laka meta i bogata trepeza. Bez moći da se oduprete na pravi način,niko vas neće ni poštovati, bićete lakoverni i nasedati na sve podle prevare i igre "moćnih". Bez nje ćete uvek delovati nepotpuno, nesigurno, kolebljivo, neodlučno, nemoćno, mlako, prepolovljeno, skučeno, zabrinuto,preosetljivo, uplašeno. Mogu ja ovako u nedogled, spisak je podugačak, razumećete i sa ovoliko, bar oni koji će se prepoznati.
A sad da se vratim na Boga za kog sam mislila da me je ostavio. Bog je sve ovo dozvoljavao na neki način, jer on ipak vidi bolje i kaže da zna u svakom času koliko nam je i na glavi dlaka, pa tako razume i suštinsko u svemu i smisleno vodi i upravlja svim životnim procesima.Vodi ih tako da ništa u vama ne ostane ne osvetljeno i ne rasčišćeno. Sve se mora očistiti i namiriti da bi mu se čisti vratili, poučeni tako velikim spoznajama, shvatajući da kad odaberemo ponovo ljubav, to bude zaista iskreno i zauvek i bez ostatka.
Duboko u sebi sam verovala da me nikada nije ostavio ali je moj otpor prema bolu i patnji bio dominatniji sve vreme pa nisam mogla da osetim sigurnost i ljubav koja me je sve vreme vodila. Bog nam je podario sve šta nam je potrebno, moć ljubavi, razmišljanja, volje, mašte, planiranja, govora, molitve i stvaranja. U stanju smo da razumom protumačimo sve što osećamo i opažamo. Pitanje je samo da li mi te podarene moći uvek mudro koristimo. Njegova ljubav prema nama je bezgarnična utoliko što nam je podario najveću moć, koju kaže ni anđeli nemaju, već samo čovek, a to je moć izbora.
Shvatm sada da sam ja kao i mnogi od vas nemarom i ne znanjem zloupotrebili moći koje su nam date i ko zna možda ih nismo ni upotrebili kako valja pa su nam životi sada takvi kakvi jesu.
Ono što sam lično iskusila je da bez te autentične, izvorne božanske moći, koja je direktno povezana sa ljubalju prema sebi, sa samopoštovanjem sa samopouzdanjem ne možemo nigde daleko stići a ni postići. Sve dok to ne shvatimo i ne izgradimo naše moćno utočište prolazićemo teške lekcije žrtve i nemoći. I niko nas neće tako voleti i štititi kao što možemo sami sebe ali samo onda kad se centriramo u jezgro naše božanske moći. Beskrajno zahvalna i presrećna na ovako predivnoj podršci i vođstvu.
Suze su tekle same dok sam neutešno čekala neki znak. Nekoliko dana se osećam čudno, anksiozno, sa glavom prepunom crnih zloslutnih misli koje bole i povređuju, sa teretom na plećima, stanje kada se osećate ne baš svoji. Neočekivano se sve pojavilo i sručilo na mene. Naučena da sve posmatram, krenula sam sa svim alatima samopomoći, čak sam upotrebila i neke nove poglede i načine koje sam nedavno usvojila. Sve je to davalao rezultate ali bih u novom talasu ponovo bila potopljena i nanovo koristila sve što znam i pronalazila iznova neke nove majstorije i tajne recepte. Naravno na određeno vreme se sve smirivalo ali se opet vraćalo. Razmišljala sam o potencijalnom uzroku, posmatrajući sve te sadržaje misli, emocije i skrivene namere tog suptilnog uticaja na moj um i telo. Vrtela sam se u krug ne uspevajući da proniknem dublje.
Meditirala sam, šetala u prirodi, opuštala se, znajući prirodu misli nisam se poistovećivala sa njima i sa emocijama, govorila sebi da je sve prolazno i da će proći, bivala sam više u sadašnjem trenutku otvorena za sva iskustva u ne opiranju, znatiželji i saosećanju prema sebi i bez straha od straha koji sam osećala.
Sve je to je izgledalo kao izvesno mučenje mog celokupnog bića, kao da nešto ili neko ima prava da me kinji, muči i rastrže mentalno, emotivno i fizički, ne ostavljajući prostor za suštinske odgovore i razloge.
Htela sam da povežem sve to sa situacijama koje su mi se tih dana pojavile. Zanimljivo je bilo a povezaću vam kasnije da su te situacije bile karakteristične po jednoj stvari, obe koliko ih je bilo su od mene tražile konkretne odgovore na neočekivana pitanja i zahteve. Delovalo je kao na ispitu. Zbunjena neočekivanim, rešila sam situaciju ali čini mi se ne dovoljno na autentičan način. Situacije su tražile moj pristanak na nešto na šta ne bih nikada pristala, ali me je zbunjivalo zašto sam baš ja bila u toj situaciji, jer ništa nije slučajno. Razmišljala sam još neko vreme ali sam odustala da dalje detektujem smisao, sve dok nisam potražila pomoc u vezi već opisanog stanja u kojem sam bila nekoliko proteklih dana.
Nakon jedne bioenergetske terapije i reke prolivenih suza, spontano sam ispričala priču o tome šta mi se dogodilo, o dekici koji mi se udvarao nudeći diskreciju i novčanu nadoknadu, koju je nastavio da nudi i nakon odbijanja. Primetila sam, posmatrajući sebe sve vreme, da sam bila zatečena i zbunjena pa su samim tim i moji odgovori bili nekako sramežljivi, odbila sam ga ali na način da ga ne povredim, zamislite. Bila sam nekako mlaka dok sam sebe pokušavala da zaštitim. U toku razgovora sa terapeutom o svemu tome, probudila me je jedna rečenica koja je u sebi nosila važnu reč, nakon koje je značajno zazvonilo u mojoj glavi.
Nakon toliko suza i hrpe pitanja, dobila sam zvoneći odgovor.
Jedna jedina reč je bila potrebna da otvori rajska vrata i vrati mom svetu sve boje i podari dublji smisao. Izgleda da i pored toliko traženja pre zore ne može svanuti. Učenje lekcija, nivelisanje karme je sve što se mora preći, jednostavno mora, nakon toga stižu odgovori koji u tom trenutku kada se otvaraju postaju najvažnije esencije vašeg života.
Glavni sastojak naše celovitosti je autentična božanska moć, a reč koja je zvonila je bila nemoć.
Nemoć je bila centralna tačka koju nisam dovoljno osvestila i koja je uvek izmicala punom pogledu moje više svesti. Dok ne izgradite pravu moć, mnogi će doći da vas osujete u tome, mnogi će vas koristiti i upotrebljavati za svoje prljave i niske ciljeve. Mnogi će vas trošiti, energetski ispijati, pritiskati, jer njima nije u cilju da vi ojačate i izgradite se, već da ostanete tako nemoćni, laka meta i bogata trepeza. Bez moći da se oduprete na pravi način,niko vas neće ni poštovati, bićete lakoverni i nasedati na sve podle prevare i igre "moćnih". Bez nje ćete uvek delovati nepotpuno, nesigurno, kolebljivo, neodlučno, nemoćno, mlako, prepolovljeno, skučeno, zabrinuto,preosetljivo, uplašeno. Mogu ja ovako u nedogled, spisak je podugačak, razumećete i sa ovoliko, bar oni koji će se prepoznati.
A sad da se vratim na Boga za kog sam mislila da me je ostavio. Bog je sve ovo dozvoljavao na neki način, jer on ipak vidi bolje i kaže da zna u svakom času koliko nam je i na glavi dlaka, pa tako razume i suštinsko u svemu i smisleno vodi i upravlja svim životnim procesima.Vodi ih tako da ništa u vama ne ostane ne osvetljeno i ne rasčišćeno. Sve se mora očistiti i namiriti da bi mu se čisti vratili, poučeni tako velikim spoznajama, shvatajući da kad odaberemo ponovo ljubav, to bude zaista iskreno i zauvek i bez ostatka.
Duboko u sebi sam verovala da me nikada nije ostavio ali je moj otpor prema bolu i patnji bio dominatniji sve vreme pa nisam mogla da osetim sigurnost i ljubav koja me je sve vreme vodila. Bog nam je podario sve šta nam je potrebno, moć ljubavi, razmišljanja, volje, mašte, planiranja, govora, molitve i stvaranja. U stanju smo da razumom protumačimo sve što osećamo i opažamo. Pitanje je samo da li mi te podarene moći uvek mudro koristimo. Njegova ljubav prema nama je bezgarnična utoliko što nam je podario najveću moć, koju kaže ni anđeli nemaju, već samo čovek, a to je moć izbora.
Shvatm sada da sam ja kao i mnogi od vas nemarom i ne znanjem zloupotrebili moći koje su nam date i ko zna možda ih nismo ni upotrebili kako valja pa su nam životi sada takvi kakvi jesu.
Ono što sam lično iskusila je da bez te autentične, izvorne božanske moći, koja je direktno povezana sa ljubalju prema sebi, sa samopoštovanjem sa samopouzdanjem ne možemo nigde daleko stići a ni postići. Sve dok to ne shvatimo i ne izgradimo naše moćno utočište prolazićemo teške lekcije žrtve i nemoći. I niko nas neće tako voleti i štititi kao što možemo sami sebe ali samo onda kad se centriramo u jezgro naše božanske moći. Beskrajno zahvalna i presrećna na ovako predivnoj podršci i vođstvu.
Нема коментара:
Постави коментар