Ogovaranje
je plod mržnje. To je tanana a krupna bolest, skrivena i podmukla
pijavica, koja siše i slabi krv ljubavi. Ogovaranje je licemerstvo
ljubavi, uzročnik oskvrnjenja i opterećenja savesti, uništenje
čistote. Znaj da se zlopamtljivi i zlobni ljudi prepoznaju i po tome
što, obuzeti duhom mržnje, lako i sa uživanjem umanjuju vrednost
učenja, delatnosti i vrline svog bližnjeg.(Sveti Jovan Lestvičnik
- O ogovaranju)
Šta
Biblija govori o ogovaranju?
Hebrejska
reč koja se u Starom zavetu prevodi kao "ogovaranje" znači
"onaj koji otkriva tajne, onaj koji širi glasine ili prodavac
skandala". Ogovarač je osoba koja ima poverljive informcije o
ljudima i deli ih sa onima koji nemaju ništa sa tim. Ogovaranje se
od deljenja informacija razlikuje po nameri. Ogovaračima je cilj da
uzdignu sebe tako što ocrnjuju druge, a sebe predstavljaju kao
nekakvu riznicu znanja.
A
šta nauka kaže o ogovaranju?
Ogovaranje
je jedan od svakodnevnih načina komunikacije, u kojoj na ovaj ili
onaj način učestvuje veliki procenat ljudske populacije. Iako je
bezvredno, ogovaranje je moćno sredstvo. Kada dve osobe ogovaraju
treću, one uz zajedničko istomišljenstvo postaju jače i osećaju
se čvršće povezanim. Psihološka istraživanja pokazuju upravo to
da je ogovaranje najlakši način da se sa nekim povežete, čak iako
su osobe zavađene međusobno, jer postoji zajednički cilj i
zajednički neprijatelj. Tako da ako delite negativan stav o nekome
ili nečemu, veća je verovatnoća da ćete se vi i vaš sagovornik
lakše zbližiti, nego ako nešto zajedno volite.
Kod
ogovaranja je najčešće prisutan zajednički neprijatelj, a to je
neko kome se stalno lepe negativne, najčešće izmišljene etikete,
činjenice se iskrivljuju, naduvavaju, jer u suštini nije važna
verodostojnost onog o čemu se priča. Cilj nije analiza, već
ocrnjivanje te osobe.
Istorijski
gledano ogovaranje je uvek bilo na crnoj listi, a ni danas ljudi koji
tračare nisu omiljeni. Međutim, istraživanja dalje pokazuju da
savremeni čovek prosečno provede jednu trećinu ukupnog vremena na
razgovore koje su neka vrsta ogovaranja. Smatra se da čin ogovaranja
nije uvek samo negativan, već može da posluži kao način na koji
saznajemo kako drugi ljudi komuniciraju, kako žive, kako su uspeli
nešto da urade, pa da iz njihovog iskustva nešto naučimo i
pokušamo da izbegnemo njihove greške.
Ogovaranje
je svakako izraz nemoći, iako prividno stvara osećaj moći. To je
način da pobegnete od realnosti - zavaravate se, jer ne rešavate
svoje probleme, već se bavite tuđim životima.
Inspiraciju
da istražim malo ovu oblast i izvučem neke definicije i pouke
dobila sam od jedne prijateljica koja već dugo vremena nosi ožiljke
i puno pati zbog ličnog i porodično ukorenjenog programa
ogovaranja. Ovaj tekst sam namenila njoj ali je potreban i svima nama
jer nam može pomoći da skinemo teret ovako teških obrazaca,
prepoznavajući ih u našem svakodnevnom ponašanju. Obzirom na
destruktivnost ovakvog načina ponašanja, što se vidi iz priloženih
činjenica, nisam propustila priliku da zavirim i u svoje srce i
proverim moguće prisustvo. Prisećala sam se, kako sam kroz život
izbegavala situacije koje bi me navele da to činim. U mom frizerskom
salonu zaista je dolazilo puno žena, a kažu da su žene uvek bile
pokretači tračeva i ogovaranja i da najlakše podležu ovom
obrascu. Ali se i sećam kako sam to uspešno izbegavala i
unapređivala bih komunikaciju tako što sam nametala neke druge teme
u razgovoru. Podsticala sam ih da govore samo o sebi i idejama kako
da za ono što ih muči nađu rešenje. Shvatam uz pomoć ovog
teksta, da sam uspevala u mom salonu bez napora da sačuvam čistotu
svoje duše i čak pomognem drugim osobama da bar u tim trenucima ne
podlegnu ogovaranju. Prepoznavanje i unapređenje ovog programa
zaista je velika lekcija i poduhvat. Bilo je svakako izazova što se
tiče ogovaranja ali i drugih srodnih programa koji su se lako
nadovezivali, a to su mržnja i osuđivanje. Vrlo se lako sklizne iz
jednog u drugi jer su međusobno povezane. Onaj ko nosi seme mržnje,
često je sklon ogovaranju, ili obratno, samim tim se vrlo lako nađe
i u osuđivanju nečeg što mu se ne sviđa kod nekog drugog. Iz
svega toga se vrlo lako može razviti još i ljutnja, bes i
nezadovoljstvo kao propratne emocije koje u potpunosti mogu zatrovati
naše biće, pa čak i uništiti dušu. Svako od nas potajno nosi
seme ovih destruktivnih obrazaca ponašanja, pitanje je samo kod koga
se i u kolikoj meri nešto od toga razvilo kao dominirajuće. Ja bih
to umela da kažem - u pitanju je samo stepen ogrezlosti u nekoj
destrukciji. Sve smo mi to prihvatili, naučili ili nasledili kao
normalne obrasce ponašanja, ali nismo uvek spremni da uvidimo i
suočimo se sa rezultatima takvog ponašanja. Još manje smo spremni
da ih iskorenimo i posadimo drugačije seme iz kojeg će umesto
ogovaranja, mržnje i osuđivanja izrasti razumevanje, analiza,
rasuđivanje i ljubav povrh svega toga.
Dodaću
još malo mudrosti Jovana Lestvičnika koji kaže: "Dobar
baštovan bere samo zrele jagode, a nezrele ne. Pametan i razborit
um, isto tako, primećuje samo vrline i samo o njima govori. A
bezumni čovek pronalazi samo krivice i nedostatke. Nemoj osuđivati
ni onda kada svojim očima vidiš da neko greši, često se i oči
varaju".
Samo
je jedna stvar gora od ogovaranja - ne biti odgovoran!(Oskar Vajld)