недеља, 4. фебруар 2018.

INAT I PRKOS - drugi deo

Ovako to nauka opisuje. Inat je štetno ponašanje pojedinca ili grupe svojstveno po besmislenom i upornom suprotstvaljanju. Motivi za sprovođenje inata nisu često sopstvena ubeđenja već želja da se nekom nešto pokaže ili dokaže. Prkos se razlikuje od inata po tome što nije uvek nužno štetan i besmislen, već se opisuje kao protivljenje manjeg, obespravljenog, bespomoćnog prema većem, moćnijem i beskrupoloznom. Prkos može u nekim situacijama da preraste u motivaciju da se savladaju nepovoljne okolnosti i postigne uspeh uprkos svim izgledima. Postoje poslovice kao: inat rađa inat, i od inata nema goreg zanata. Prkos i inat su reaktivno stanje koje se ogleda u snažnom otporu i neprihvatanju nekog zahteva ili mišljenja koje se osobi nameće, a nastaje upravo zbog toga što ih ljudi povezuju sa svojim identitetom i samopoštovanjem.
Nakon ovih divnih rečenica shvatila sam koliko je inat i prkos bio deo mog svakodnevnog života. Ovo otkriće mi je pomoglo da se oslobodim verovatno naučenog programa da se prkosom i inaćenjem štitim od negativnih autoriteta. Takođe shvatam kako još uvek nisam prerasla prkošenje, jer nisam razumela kako taj princip funcioniše. Mesto na kom sam ostala zarobljena i nemoćna je upravo to što sam vlastito samopoštovanje povezivala sa mišljenjem drugih ljudi o meni i mojim stavovima.
Najčešće sam to činila u odnosima sa muškarcima, odnosno sa svima onima koji su na neki način pokušavali da budu iznad mene ili pokušavali da me upakuju, oblikuju ili nametnu neki svoj zahtev, zamisao ili ideju. Najčešće su ti zahtevi bili u suprotnosti sa mojim uverenjima, mada često su ta ista uverenja znala ostati po strani dok sam ja nastavljala žučnu borbu za svoj integritet, jer moj pristanak na njihovu zamisao značio je za mene gubljenje samopoštovanja.
Mnoge scene nakon ovog uvida su mi jasnije i pokazuju koliko su koreni takvom ponašanji jako duboko u meni. Prva sećanja dosežu čak u period mog detinjstva kada sam kretala u školu. Bila sam jedina devojčica koja je pešačila do male seoske škole zajedno sa jos šest ili sedam dečaka. Rekli biste da je to super jer je imao ko da me čuva, ali nisu baš uvek bili prijateljski raspoloženi. Neki su znali da se baš neprijatno poigraju sa ostalima. Pošto smo u školu odlazili rano ujutru dok je još bio mrak, neki od njih su se prerušavali u duhove i iskakali iz žbunja. Sećam se tog vriska i želje da im nekako vratim za pretrpljen strah. Jednom sam potegla kamen i razbila jednom dečaku zub, skoro smo se sreli, nakon četrdeset godina, zub mu je i dalje okrnjen i verujem da ga stalno podseća na te trenutke. Moje druženje sa muškarcima od malih nogu učinilo je da danas razmišljam na neki njima svojstven način, rekla bih da razmišljam i ponašam se muški, ratoborno, spremna na raspravu, čak i tuču, ali samo sa onim nadmenim koji su se pravili važni i mnogo pametni. Drugarica skoro da nisam imala a muškaraca je uvek bilo oko mene, uvek su me pratili ili kao drugari ili kao partneri u emotivnim ili poslovnim odnosima. Posebno su mi dolazili kao veliki učitelji. Ne znam šta ih je toliko privlačilo kod mene, to je i danas jedna od mojih neotkrivenih misterija. Igrajući se sa njima učila sam uglavnom muške igre kao što su klikeri i fudbal, a bila sam opsednuta borilačkim veštinama, išla sam sa njima u bioskop kada su se prikazivali filmovi Brusa Lija. U školi nije bilo ženskih timova pa sam sa dečacima morala da treniram odbojku i stoni tenis, tako su i moje veštine trenirajući u muškim ekipama bile na zavidnom nivou. Kasnije sam imala divne učitelje za šah, remi, molerisanje, košenje, cepanje drva, popravke raznih aparata. Mnogi zanati koje imam potekli su od muških učitelja kao što su: frizer, maser, duhovni istraživač, energoterapeut. I meni najdrža, izdvojila bih je kao veštinu - je rasuđivanje, ona je potekla od mog sadašnjeg supruga. Od mog oca sam naučila kako izgleda biti pošten, iskren i odan. Maleni zeka Časlav je takođe jedan od omiljenih gurua, svakodnevno me uči i podseća na to ko sam ja i kako se neguje bezuslovna ljubav, a moj sin i ćerka su pravi anđeli čuvari i veliki životni učitelji u mnogo čemu. Postoje naravno i izuzeci kao što je moja majka, bila je i jeste predivna i posvećena žena, ženski učitelj koja me je naučila kako da postanem divna majka, vredna domaćica i dobar čovek. Naravno bilo je tu još žena koje su ostavile svoj sjajni trag u mom životu I bile doprinos mom duhovnom rastu. Dok sve ovo pišem pojavljuje se jedan sasvim novi pogled na sve te ljude koji su na poseban način oblikovali moj život i naučili me svim potrebnim veštinama i stvarima. Preplavljuje me zahvalnost koju im želim ovom prilikom uputiti, bez obzira na sav moj inat i prkos koji je bojio naše odnose. Shvatam da je njihova uloga bila od presudnog značaja, jer su mi nesebično pružili znanje i alate koji mi danas i u ovom trenutku neizmerno znače.
Teme oko kojih smo se najviše sukobljavali bili su žensko - muški odnosi, emotivni, bračni i oni najvažniji za mene, međuljudski odnosi. Na te teme moj inat je bio najsnažnije oružje protiv njih. Nikada se nisam slagala ni prihvatala ono što su imali da ponude. Način razmišljanja i odnos koji je ženu stavljao u položaj njihovog sluge me je najviše iritirao, pa sam u takvim raspravam najviše i emotivno reagovala, mogu reći da sam se u tome i najviše potrošila. Mislila sam da na taj način mogu ispraviti mnoge nepravde i izboriti za sebe i za druge žene mesto koje je dostojno naše prave vrednosti. Sad znam da se to tako ne radi. Moj inat i prkos se upravo okrenuo i radio protiv mene, stavljajući me u poziciju protiv koje sam se uporno borila. Postala sam stoga umesto nezavisna i slobodana, zavisna i potpuno oslonjena baš na njih, muškarce. Jedna mudrost govori da kada se boriš protiv nečega, znači da si na istoj frekvenciji onoga protiv čega se boriš. Potpuno se slažem, time što sam im prkosila nisam daleko odmakla u toj borbi, osim što sam sebi puno naštetila noseći dugo teret njihove karme, jer sam ih osuđivanjem, ljutnjom, raspravom, dokazivanjem samo lepo pročistila i to isto đubre ponela na svojim leđima.
Iako su ponekad u nekim možda malim stvarima inat i prkos pokretačka snaga kojom se može doći do zamišljenog cilja, na duge staze i na ovakav moj način to je veliko neznanje i ludost, odsustvo svakog zdravog razuma. Ali svejedno, ovo je moja danas velika mudrost do koje ne bih došla da nisam prošla taj put.
Slušala sam puno o tome kako smo mi Srbi poznati kao narod kod koga je inat veoma prisutan. Iako postoji pozitivna, mišljenja sam da nas je možda baš ta negativna strana inata mnogo koštala kao narod u istoriji. Tako da nisam sigurna da li sam se rodila u ovim krajevima zato što ih je inat koji sam nosila privukao, ili je rođenje u ovakvim uslovima i na ovakvom mestu uticao na razvoj ovako štetnog programa ponašanja u meni? Možemo o tome razmišljati na ovaj ili onaj način, ono što je sigurno jeste da inat nikom nije doneo ništa dobro osim velikih lekcija, ako smo voljni da ih učimo. Prerastanjem ovakvog modela obezbedićemo sebi zasigurno otvaranje puta više svesti i saznavanja većih istina i mudrosti.

Нема коментара:

Постави коментар