Jedan
sjajan tekst bio je moja divna inspiracija sa kojom sam nastavila da
otkrivam u sebi korene svog ponašanja koji su oblikovani inatom i
prkosom. Čini mi se da što više sklanjamo velove sa sebe koji
prekrivaju našu čudesnu suštinu, to sve dublje zalazimo i
otkrivamo i one tananije strukture velova koje je takođe potrebno
otkloniti da bi se sreli sa našom veličanstvenošću.
Citiraću taj tekst: "Najgore je kada čovek umesto ljubavi, probudi u ženi inat. Ženski inat je nezgodna i ogromna sila. Tada se raduju, čak i kada im nije do radosti. Odlaze, bez obzira što su godinama verovale u ostanak. Zaboravljaju, a pamtile bi zauvek". S. M.
Poznat mi je taj osećaj, prolazim ga po ko zna koji put. Iskreno, žao mi je što je često baš tako da umesto ljubavi inat prevlada. Suptilno nas zarobi i nagoni na borbu, a ljubav to ne podnosi. Pođemo smelo u pohode, da odbranimo svoju čast, izazvane da dokažemo svoju vrednost, hrabrost i odvažnost, čak i to da možemo i umemo sve same. Pođemo u okršaj umesto da mudro ostanemo i samo budemo ono što jesmo prirodno, žene. Nakon svake borbe pohodi nas tuga, teskoba, žal i nesklad, jer shvatamo brzo svoju nesmotrenost i nepromišljenost, ostavljajući svoju skrivenu mudrost na žrtvenom oltaru. Sa kopljem u srcu vidamo rane svom ponosu shvatajući koliko smo samo odmakle od sebe.
I šta onda na kraju kad se toliko izinatimo da sav inat potrošimo? Onda dođemo u situaciju da se mrzimo i da se više ne poznajemo, dozvolimo da nas ta glupost razdvoji i udalji. A možda smo mogli da trajemo. Ispalo je, međutim, da je glupost potrajala.
Citiraću taj tekst: "Najgore je kada čovek umesto ljubavi, probudi u ženi inat. Ženski inat je nezgodna i ogromna sila. Tada se raduju, čak i kada im nije do radosti. Odlaze, bez obzira što su godinama verovale u ostanak. Zaboravljaju, a pamtile bi zauvek". S. M.
Poznat mi je taj osećaj, prolazim ga po ko zna koji put. Iskreno, žao mi je što je često baš tako da umesto ljubavi inat prevlada. Suptilno nas zarobi i nagoni na borbu, a ljubav to ne podnosi. Pođemo smelo u pohode, da odbranimo svoju čast, izazvane da dokažemo svoju vrednost, hrabrost i odvažnost, čak i to da možemo i umemo sve same. Pođemo u okršaj umesto da mudro ostanemo i samo budemo ono što jesmo prirodno, žene. Nakon svake borbe pohodi nas tuga, teskoba, žal i nesklad, jer shvatamo brzo svoju nesmotrenost i nepromišljenost, ostavljajući svoju skrivenu mudrost na žrtvenom oltaru. Sa kopljem u srcu vidamo rane svom ponosu shvatajući koliko smo samo odmakle od sebe.
I šta onda na kraju kad se toliko izinatimo da sav inat potrošimo? Onda dođemo u situaciju da se mrzimo i da se više ne poznajemo, dozvolimo da nas ta glupost razdvoji i udalji. A možda smo mogli da trajemo. Ispalo je, međutim, da je glupost potrajala.
Нема коментара:
Постави коментар