среда, 23. мај 2018.

NEPRISTOJNA PONUDA - treći deo

Nakon završenog predavanja, predavač je najavio jedan mali teoretski ispit nakon čega je trebalo nastaviti sa praktičnom obukom. Praktični deo nije bio besplatan iako sam im rekla da nemam novca, govorili su mi da ne brinem , da može na rate i da ćemo se o tome dogovoriti. Svejedno učila sam za ispit. Spremala sam se čitavo pre podne da bi kasnije na miru spremila ručak i sačekala meni omiljenog gosta kog sam pozvala.
Potajno sam želela da taj projekat sakrijem od javnosti meni najmilijih ljudi. Međutim nešto u meni to nije dozvolilo. Spontano nakon ručka prijatelj je saznao šta radim a i video je da nešto učim. Samo je rekao da zna šta je to, da ima prijateljicu koja se dugo time bavi, da je završila istu obuku i da je skoro izgubila puno novca na berzi. Znajući da smo učili da se iz minusa može  izvući kada na vreme reagujemo na platformi i da postoje i drugi načini da se povrati novac, nije mi bilo jasno šta se dogodilo. Pozvala sam je da mi objasni šta je tačno učinila. Objasnila mi je sve, posebno na šta sam obratila pažnju je priča da je dve godine bila na obuci sa demo novcem i da je sve bilo u redu dok nije je krenula da radi sa stvarnim novcem, tada više ništa nije bilo isto. Pratila je sva dešavanja iako voli da radi analize nešto tu nije bilo u redu. Iscrpljivala se čestim boravkom ispred kompjutera, neke naredbe za spas nisu jednostavno radile nakon čega je izgubila novac. U takvom stanju zatražila je pomoć terapeuta nakon čega se znatno oporavila. U tom trenutku u mojoj glavi dok sam je slušala rušila se polako kula od karata. Sve zamisli i vizije su se otapale i stapale u spontanoj spoznaji istinske prirode stvari.
Srušenih kula od karata ali duboko srećna jer sam u tom trenutku učila iz tuđeg iskustva. Glavni ispit nije bio taj na koji sam trebala ići već ovaj kod kuće, spoznaja i istinsko viđenje situacije. Životni ispit moje lakovernosti ili bar onoga što je ostalo od nje. Brzo sa sve rasudila i donela odluku da ne idem dalje i naravno pozvala da otkažem ispit. Osećala sam se kao Isus Hrist u jednoj priči kada ga đavo kuša i nudi čitav svet na dlanu samo da prihvati njegove vrednosti. Mogao je imati ceo svet i vladati njime a on je to odbio, nije prihvatio jer je bio svestan onoga šta je on i odakle potiče znao je da je to prevara i iluzija samo jer je znao je tu pravu istinu stvari.
I ja sam tog trenutka bila simbolično razapeta između stvarnosti iluzija između istinskih i lažnih potreba.
Ono što sam istinski želela je bila knjiga, širenje ljubavi i ličnih spoznaja, pomaganje drugima da osveste istinu o sebi ali to svakako nije bilo niti se ikako moglo povezati sa radom na berzi. Shvatila sam da je to još jedna u moru sistemskih prevara.
Nisam mogla sprečiti  a ni znati da će mi i kada stići jedna takva nepristojna ponuda, ukrašena, blještava i plivlačna, ali sam trebala kao što i jesam sada biti budna za sve što život donosi.
Ujutru nakon te spoznaje probudila sam se sa bolom u stomaku. Uspela da se sredim pomoću mojih alata samopomoći ali sam i razmišljala dugo o svemu što se dogodilo. Traume koje nosim zbog lakovernosti morale su u potpunosti da se osveste i očiste. Pitala sam zašto je sve ponekad tako suptilno i pomešano i zašto je tako teško razdvojiti i prepoznati pristojnu od nepristojne ponude? Kako u svakom trenutku lako prepoznati šta je najbolje u tom trenutku za mene. Plakala sam pitajući ujedno i shvatajući nešto veoma značajno, a to je dolazilo upravo iz središta moje oslobođene duše.
Život ima pravo kao i bilo ko da vam uputi ponudu. Život to čini jer proverava vašu svesnost i prisutnost kao i spremnost za dalji duhovni rast. Drugi koji nude svoje pristojne ili nepristojne ponude su samo u službi ćivotnog toka. Ponuda nikada ne ide sama, uz nju uvek ide vreme koje vam je potrebno da ponudu razmotrite, okusite i iskusite, nakon čega je prihavtite ili ne. Uvek ćete doboti priliku da vidite i njeno lice i naličje. Nikada neće biti jednostrano.
Ranije sam puno krivila sebe zbog grešaka koje sam pravila zbog svoje lakovernosti ili grešaka načinjenih iz bilo kog drugog razloga, živela u strahu od, pogotovo u strahu da ih ponovo ne napravim a upravo iz razloga što nisam znala kako sve zakonitosti funkcionišu. To što nisam dovoljno bila budna, rasuđivala i obraćala pažnju na ono šta mi se dešava nije bilo do auaniverzuma već do mene. Sada sam shvatila da nismo ostavljeni i prepušteni već samo nismo dovoljno budni pa dozvoljavamo da nas trenutna vera u nešto zaslepi.
Često sanjam u poslednje vreme kako imam poteškoća da u snu otvorim oči, tolika želja postoji da da vidim, da gledam, prstima pokušavam da ih otvorim ali kapci ipak ostanu teški. Ovo simbolično slepilo mi pokazuje i poručuje upravo ovo da nisam još dovoljno budna i pored svojih očiju za nešto što mi život pokazuje. Da moram biti pažljivija i potpuno u sadašnjem trenutku. Nemoram se kriviti, ljutiti ni bojati, već biti otvorena i pokušati bolje razumeti.
Nepristojnih ponuda je bilo i uvek će biti ali nijedna nepristojna ponuda ne ide bez jedne pristojne. Kada vam se pojavi ideja koja zbunjuje i nije vam jasno kuda vodi, kada se predlozi čine bogom dani i požele da vas povedu putem svojim, samo zastanite, prihvatite ponudu ali samo do nivoa gde možete pogledati u to sa svih strana, u tom trenutku će stići i ona druga razumska ponuda i objašnjenje, tek nakon toga bi trebalo birati. Često brzo odaberemo i donesemo odluku da nešto hoćemo, jer nam je to u navici da nesvesno biramo,misleći da je to za nas najbolje. Kada dozvolimo predlogu da malo boravi u našoj pažnji onda će on polako pokazati i svoje naličje ili će to biti zaista ono što je za nas najbolje. Pustite ponude, predloge, situacije da borave više u vašem prisustvu u pažnji vaše duše, mnogo ćete bolje sagledati sve nepristojne ponude i odabrati one najbolje za vas, usklađene sa istinskim potebama vašeg bića. Imamo moć izbora i to nam niko ne može uzeti, budimo samo mudri kada je koristimo, neka bude uvek onako kako će izražavati samopoštovanje i ljubav prema nama samima.
Meni je ovog puta ponuđen svet na dlanu, mogućnost da ostvarim sve svoje ciljeve, želje ideje na način da radim na berzi. Pokušala sam i shvatila da to za mene i nije najbolji način. Ja sam izabrala knjigu koja će da me prati sa kojom ću širiti i raditi ono šta moja duša hoće i želi.Možda ću i proći svetom i imati ga na dlanu ali ja ću birati na koji će to način biti.

NEPRISTOJNA PONUDA - drugi deo

Nedavno sam dobila ponudu da besplatno pohađam kurs ili predavanje o finansijskoj pismenosti. Delovalo mi je sasvim primamljivo jer sam i sama želela da nešto više saznam na tu temu, tako da sam prihvatila da prisustvujem edukaciji.
Zaista su početna predavanje bila korisna i zanimljiva. Na predlog da to nije kraj i da postoji nastavak priče, ponudili su popunjavanje ankete i mogućnost nagrade. Za sve one koji uspešno popune anketu i koje oni odaberu mogli bi da nastave sa besplatnom edukacijom jer je to bio nekakav promotivni period u radu te firme. Teme koje su bile aktuelne na tim predavanjima su: Investicije i Trgovina.
Znala sam da ću biti u užem izboru, jednostavno sam znala, ali mi nije bilo još uvek jasno o čemu ja zapravo to učim i kako mi to u ovom trenutku može poslužiti ili biti na korist. Bila sam pomalo zatvorena i u grču, dok jednog dana nisam rešila da to sebi razjasnim. Pozvala sam ih i pitala. Šta je to o čemu ja slušam i kako to meni može pomoći sada ili u perspektivi? Kako ja sve to mogu povezati i kako to meni može pomoći u onome u čemu sam trenutno? Kako da pomoću tog učenja postignem realizaciju zamisli i ideja koje imam? Rekli su mi da bi bilo najbolje da odsušam do kraja, da ne brinem i da mi to može biti dodatni izvor prihoda koji bi mi pomogao u realizaciji ideja.
Bilo mi je malo lakše i nakon toga sam bila otvorenija i zaista sam drugačije pratila predavanja. Ubrzo nakon toga sam shvatila o čemu se radi. Predavanja su bila teoretska obuka za rad na berzi, nakon čega je sledio ispit a potom i praktična obuka. Bila sam iznenađena i u čudu, nesvesna potpuno kako sam se našla tu gde jesam. Delovalo je kao iz bajke, ponuda koja je nudila ostvarenje svih mojih snova, realizaciju svih mogućih projekata, izgledalo je nestvarno, kao da sanjam. Smejala sam se čitav dan u neverici kako je to uopšte došlo do mene. Bez obzira što nisam u potpunosti bila svsna dešavanja obuzimala me je povremeno neobjašnjiva radost. Možda i ne toliko zbog moguće zarade koliko zbog tog neobičnog puta kojim dolaze situacije i stvari do nas, kako je sve to uređeno i kako sve to privlačimo a da nismo toga bar ne sasvim svesni. Nismo svesni kakav to uticaj može imati na nas i čemu sve to zaista može poslužiti.
Za mene je ovo bila sasvim nova dimenzija stvarnosti, sebe nikada nisam mogla videti kako učim, obrađujem i pravim analize tržišta, kako pratim trendove ili kretanje cena i kakvih sve skrivenih do tada meni stvari ima. Tu su i taktike trgovanja, faktori koji na to utiču, grafikoni, sve je to za mene bila svojevrsna finansijska inteligencija. Lakoća razumevanja te materije me je oduševljavala, što je donekle i uticalo da se osećam zadovoljnija sobom prepoznavajući sposobnosti koje imam.
Svesna sam svog odnosa po pitanju novca, svesna sam i uverenja koja nosim na tu temu i znam da je jednog dana to trebalo dovesti u red, jer sam i svesno gajila ideju o svojoj finasijskoj slobodi.
Nakon predavanja usledio je neobičan obrt situacije.
Tih dana dok su predavanja trajala na drugoj strani su se dešavale  još neke meni važne stvari. Dok sam na jednom kraju učila na drugom su pristizali rezultati dugogodišnjeg rada na pisanju knjige. Upravo je tih dana izašla iz štampe moja prva knjiga" Kad duša progovori". Prvo izdanje i prvih sto pedeset primeraka ispunile su moje srce i moj novi dom. Radost je ispunjavala čitavo moje biće i možda baš zbog obuzetosti svim tim događajima nisam primetila da mi život upravo sprema veoma važne životne ispite koje je trebalo pložiti.

NEPRISTOJNA PONUDA - prvi deo

Priroda koja nas okružuje i sama priroda u nama i ono što mi jesmo funkcioniše po cpecifičnim i određenim univerzalnim zakonitostima. Proučavanjem istih otkrićemo kako je sve u nama i oko nas povezano i precizno uređeno. Svi procesi koji se odvijaju i u prirodi i u nama su usklađeni, odvijaju se sa mimimalnim utroškom energije i teže da ceo sistem održe ili vrate u stanje potpune ravnoteže i sklada.
Jednostavnost, usklađenost, harmonija, savršena preciznost, međusobna saradnja i povezanost, minimalni utrošak energije su odličja svih prirodnih zakonitosti.
Upravo ta savršena jednostavnost u svemu je našem umu strana i neprihvatljiva, jer on sam postoji odvojeno od suštine i pokušava da nas izvede iz ravnoteže onda kada smo vođeni njime a ne našom dušom. Pripajanje i prilagođavanje višoj svesti je proces o kome ću vam pisati u nekom od narednih tekstova.
Ono što je umu nejasno, nepojmljivo i nedokučivo su upravo te najjednostavnije stvari, zato nam je često teško da razumemo upravo ono najjednostavnije. Da ne bih dužila sada o tome, vratiću se u srce današnje priče.
Deo prirodnih zakona su i njeni ciklusi, vremenski periodi u kojima se odvijaju određeni procesi. Tako prepoznajemo godišnja doba, dan i noć, smenu mesečevih mena, plimu i oseku, asimilaciju i eliminaciju, rađanje i starenje, život i smrt, smeh i suze, vreme za tugu i vreme za radost, vreme za učenje i vreme ispita i vreme setve i žetve. Spoznaja univerzalnih, prirodnih zakonitosti je veoma važno za nas. Kada ih u potpunosti osvestimo tek onda možemo biti i uskađeni sa njima, sa duhom prirode u nama samima i oko nas. Ako smo, a često jesmo neusklađeni sa njima, dešavaju nam se patnje a sa njima i lekcije koje nisu ništa drugo do opomene naše prave prirode da nešto činimo protiv nje, protiv sebe.
Priroda nas stalno nagoni da bolje istražimo i osvestimo šta je to što narušava taj savršeni sklad.
Trudim se i sama da uvek prepoznam njene cikluse i da proniknem koji su sve to suštinski zakoni koje ne primećujemo i ne poštujemo. U ovom trenutku u kome vam pišem ovu priču nalazim se u ciklusu učenja i ispita ali i značajno u ciklusu setve i žetve.

понедељак, 14. мај 2018.

ZVONEĆI ODGOVOR

Iskreno sam pomislila da me je Bog ostavio, napustio, zaboravio. Dozivala sam neprekidno i tražila odgovore. Pitala sam, zašto, šta nedostaje, šta još trebam saznati, zbog čega ponovo patim i zašto ne osećam sebe i tebe Bože i zašto ne dobijam meni tako važne odgovore?
Suze su tekle same dok sam neutešno čekala neki znak. Nekoliko dana se osećam čudno, anksiozno, sa glavom prepunom crnih zloslutnih misli koje bole i povređuju, sa teretom na plećima, stanje kada se osećate ne baš svoji. Neočekivano se sve pojavilo i sručilo na mene. Naučena da sve posmatram, krenula sam sa svim alatima samopomoći, čak sam upotrebila i neke nove poglede i načine koje sam nedavno usvojila. Sve je to davalao rezultate ali bih u novom talasu ponovo bila potopljena i nanovo koristila sve što znam i pronalazila iznova neke nove majstorije i tajne recepte. Naravno na određeno vreme se sve smirivalo ali se opet vraćalo. Razmišljala sam o potencijalnom uzroku, posmatrajući sve te sadržaje misli, emocije i skrivene namere tog suptilnog uticaja na moj um i telo. Vrtela sam se u krug ne uspevajući da proniknem dublje.
Meditirala sam, šetala u prirodi, opuštala se, znajući prirodu misli nisam se poistovećivala sa njima i sa emocijama, govorila sebi da je sve prolazno i da će proći, bivala sam više u sadašnjem trenutku otvorena za sva iskustva u ne opiranju, znatiželji i  saosećanju prema sebi i bez straha od straha koji sam osećala.
Sve je to je izgledalo kao izvesno mučenje mog celokupnog bića, kao da nešto ili neko ima prava da me kinji, muči i rastrže mentalno, emotivno i fizički, ne ostavljajući prostor za suštinske odgovore i razloge.
Htela sam da povežem sve to sa situacijama koje su mi se tih dana pojavile. Zanimljivo je bilo a povezaću vam kasnije da su te situacije bile karakteristične po jednoj stvari, obe koliko ih je bilo su od mene tražile konkretne odgovore na neočekivana pitanja i zahteve. Delovalo je kao na ispitu. Zbunjena neočekivanim, rešila sam situaciju ali čini mi se ne dovoljno na autentičan način. Situacije su tražile moj pristanak na nešto na šta ne bih nikada pristala, ali me je zbunjivalo zašto sam baš ja bila u toj situaciji, jer ništa nije slučajno. Razmišljala sam još neko vreme ali sam odustala da dalje detektujem smisao, sve dok nisam potražila pomoc u vezi već opisanog stanja u kojem sam bila nekoliko proteklih dana.
Nakon jedne bioenergetske terapije i reke prolivenih suza, spontano sam ispričala priču o tome šta mi se dogodilo, o dekici koji mi se udvarao nudeći diskreciju i novčanu nadoknadu, koju je nastavio da nudi i nakon odbijanja. Primetila sam, posmatrajući sebe sve vreme, da sam bila zatečena i zbunjena pa su samim tim i moji odgovori bili nekako sramežljivi, odbila sam ga ali na način da ga ne povredim, zamislite. Bila sam nekako mlaka dok sam sebe pokušavala da zaštitim. U toku razgovora sa terapeutom o svemu tome, probudila me je jedna rečenica koja je u sebi nosila važnu reč, nakon koje je značajno zazvonilo u mojoj glavi.
Nakon toliko suza i hrpe pitanja, dobila sam zvoneći odgovor.
Jedna jedina reč je bila potrebna da otvori rajska vrata i vrati mom svetu sve boje i podari dublji smisao. Izgleda da i pored toliko traženja pre zore ne može svanuti. Učenje lekcija, nivelisanje karme je sve što se mora preći, jednostavno mora, nakon toga stižu odgovori koji u tom trenutku kada se otvaraju postaju najvažnije esencije vašeg života.
Glavni sastojak naše celovitosti je autentična božanska moć, a reč koja je zvonila je bila nemoć.
Nemoć je bila centralna tačka koju nisam dovoljno osvestila i koja je uvek izmicala punom pogledu moje više svesti. Dok ne izgradite pravu moć, mnogi će doći da vas osujete u tome, mnogi će vas koristiti i upotrebljavati za svoje prljave i niske ciljeve. Mnogi će vas trošiti, energetski ispijati, pritiskati, jer njima nije u cilju da vi ojačate i izgradite se, već da ostanete tako nemoćni, laka meta i bogata trepeza. Bez moći da se oduprete na pravi način,niko vas neće ni poštovati, bićete lakoverni i nasedati na sve podle prevare i igre "moćnih". Bez nje ćete uvek delovati nepotpuno, nesigurno, kolebljivo, neodlučno, nemoćno, mlako, prepolovljeno, skučeno, zabrinuto,preosetljivo, uplašeno. Mogu ja ovako u nedogled, spisak je podugačak, razumećete i sa ovoliko, bar oni koji će se prepoznati.
A sad da se vratim na Boga za kog sam mislila da me je ostavio. Bog je sve ovo dozvoljavao na neki način, jer on ipak vidi bolje i kaže da zna u svakom času koliko nam je i na glavi dlaka, pa tako razume i suštinsko u svemu i smisleno vodi i upravlja svim životnim procesima.Vodi ih tako da ništa u vama ne ostane ne osvetljeno i ne rasčišćeno. Sve se mora očistiti i namiriti da bi mu se čisti vratili, poučeni tako velikim spoznajama, shvatajući da kad odaberemo ponovo  ljubav, to bude zaista iskreno i zauvek i bez ostatka.
Duboko u sebi sam verovala da me nikada nije ostavio ali je moj otpor prema bolu i patnji bio dominatniji sve vreme pa nisam mogla da osetim sigurnost i ljubav koja me je sve vreme vodila. Bog nam je podario sve šta nam je potrebno, moć ljubavi, razmišljanja, volje, mašte, planiranja, govora, molitve i stvaranja. U stanju smo da razumom protumačimo sve što osećamo i opažamo. Pitanje je samo da li mi te podarene moći uvek mudro koristimo. Njegova ljubav prema nama je bezgarnična utoliko što nam je podario najveću moć, koju kaže ni anđeli nemaju, već samo čovek, a to je moć izbora.
Shvatm sada da sam ja kao i mnogi od vas nemarom i ne znanjem zloupotrebili moći koje su nam date i ko zna možda ih nismo ni upotrebili kako valja pa su nam životi sada takvi kakvi jesu.
Ono što sam lično iskusila je da bez te autentične, izvorne božanske moći, koja je direktno povezana sa ljubalju prema sebi, sa samopoštovanjem sa samopouzdanjem ne možemo nigde daleko stići a ni postići. Sve dok to ne shvatimo i ne izgradimo naše moćno utočište prolazićemo teške lekcije žrtve i nemoći. I niko nas neće tako voleti i štititi kao što možemo sami sebe ali samo onda kad se centriramo u jezgro naše božanske moći. Beskrajno zahvalna i presrećna na ovako predivnoj podršci i vođstvu.

недеља, 13. мај 2018.

SVANUĆE - drugi deo

Sve vreme sam osećala nesigurnost i strah za svoju egzistenciju. Osećala sam da nemam snage, samopouzdanja i vere u sebe. Anksioznost je bila samo rezultat mog straha za sebe i budućnost, straha da preuzmem odgovornost za sebe i sve ono što mi život šalje.
Meni je život u ovom trenutku oduzeo sve. Sve oslonce koje sam naizgled imala i grčevito ih se držala. Mogla sam videti sve te podštapalice kroz citav život, posebno one u vidu partnera. Sada sam naizgled ostala bez svega, prijatelja, dece, posla, novca, partnera, nade, volje, motiva da nešto uradim za sebe ili je ostalo nešto malo motiva, taman toliko svetla da bi mogla videti sve ovo o čemu vam pišem. Svi su oni bili tu u blizimi, ali je svako od njih imao svoje snove i svoje tekuće živote. Nisu mogli biti uz mene onoliko koliko je to meni bilo potrebno. Mada sam se i ja svesno udaljavala, svesna svojih emotivnih reakcija i dubokih talasanja.
Strah i sve nevolje su proisticali iz ne znanja i neukosti kako da se u potpunosti oslonim na sebe. Imala sam ja izgrađeno samopuzdanje kroz svoj život,i postojali su periodi kada sam osećala tu predivnu povezanost a sobom ali sam pravila greške što sam brzo prebacivala fokus sa sebe na druge ljude i ne toliko važne potrebe, rekla bih lažne potrebe. Takođe nisam ostajala verna sebi, svojim istinskim potrebama, stavovima, ljubavi prema sebi, već bi me tuđe potrebe, želje, vrludavi um odvlačio polako sa tog važnog i jedinstvenog odnosa. Uvek se neko ili nešto umelo naći između mene i mene, između duše i tela, između tela i uma, između uma duha i duše. Naravno ja sam ta koja je to dozvolila da se dogodi, svojom nesvesnošću u prošlosti. Ima mnogo još razloga uticaja i uzroka, o tome sam pisala više u predhodnoj knjizi( Kad duša progovori), ali svejedno konačno sam osvestila suštinu i važnost tog svetog odnosa i svega onoga šta se može dogoditi da nam taj isti najvažniji odnos u životu  prekine ili zaseni.
Navešću vam ukratko šta je  još uvek bilo prisutno i ometalo dublji odnos sa samom sobom.
Prevelika vezanost za partnera, odnosno potreba da imam nekog ko će da brine o meni, da mi pruži zaštitu i sigurnost je ukazivala na strah od samoće i nedostatak odgovornosti prema sebi, što je dalje ukazivalo na nemanje svesti o sebi i zdravog odnosa prema sebi. Nemanje posla ni finansija je takođe pokazatelj da je nešto loše postavljeno u temelju u bazi mog života i odnosa, što je strah za egzistenciju i pokazivao, što opet ukazuje na poremećaj odnosa prema sebi a samim tim i preteran oslonac na druge je bio sasvim logičan izbor. Strah od života direktno je rezonovao sa svim ostalim strahovima jer su bili povezani, a prikrivena anksioznost je bila tu kao pokazatelj generalnog straha za svoju budućnost. Ona je samo kulminacija svih mojih razmišljanja i precepcija, svih mojih ne znanja i iskustava. Ono što je sada najvažnije za mene je, šta ću uraditi po tom pitanju, bez previše analiziranja.
Anksioznost je stanje koje vam pokazuje koliko je vaš um u strahu i obuzet budućnošću, a depresija je stanje koje vam pokazuje koliko je vaš um u strahu i obuzet prošlošću.
Ono što sam shvatila da trebam konketno uraditi je fokusirati se uvek na sadašnji trenutak i fokusirati se na ono što je moje rešenje i raditi na tome.
I tako prateći znakove i tragove Božanske intervencije dođoh do tačke oslonca koja je zbog svoje klimavosti pretila da naruši moje zdravlje i moj sveti odnos sa sobom. Mada je upravo samo ta klimavost jedina mogla ukazati na to sveto mesto koje je trebalo obnoviti i popraviti.
Srećna i beskarajno zahvalna na svakom čudu i na svakoj intervenciji, najviše na na tome što otkrivam polako najveće čudo na svetu a to sam ja. Otkrivam pogrešne ideje kojima sam bila vođena, otkrivam svoje blagodeti i blagoslove, svoju veličanstvenost i jedinstvenost. Otkrivam značaj tog najsvetijeg odnosa bez kojeg u život ne možemo ići. Bez sebe , osećaja sebe i unutrašnjeg oslonca ne možemo ostvariti ni svoju svrhu niti sa drugim u ljubavi biti.
Neizmerno sam zahvalna na ovom životu u tišini jer mi otkriva bogatstvo uvida i načina kako sa sobom izvorno biti.

SVANUĆE - prvi deo

Dugo se provlačio osećaj anksioznosti. Dugo nosim njen teret, ne razumevajući u potpunosti njenu prirodu i način nastajanja.
Današnje magično jutro darovalo me je dubljim i jasnijim pogledom na to suptilno i skriveno stanje unutar mene.
U ranijim periodima svog života anksioznost se ispoljavala smelije ali ovog puta se šunjala tiho i širila se poput infekcije.
Dugo se nas dve preplićemo, sad shvatam da se samo na neko vreme pritajila i povukla naizgled svoje pipke, taman toliko da pomislim kako je konačno iščezla. Međutim istina i ljubav je otkrivaju, obavijaju i obasjavaju. Ljubav ne dozvoljava da išta u vama ostane neotkriveno, uvek je tu da izgoni van na svetlo dana na svetlo naše duše sve ono mračno, jer istina oslobađa.
Posmatram tamu sakupljenih misli i uverenja, udružene formacije, deluju kao vojska neosvešćenih sila koje imaju samo jedno u zadatku, osvojiti parče mog neba i ukrasti sjaj moje duše.
Dobro je. Bila sam budna, možda ne sasvim, ali sam jednim okom uspela da ispratim sva ta čudna komešanja u mom umu.
Ovih dana nakon preseljenja, odluke da ću tu gde jesam sada birati i prigabiti moju sreću sa sobom, da ću smelo, hrabro i odgovorno prihvatiti život pojavili su se oblaci koji su pretili da potope ta jedra na mom brodu satkana od sjanih i bogom danim misli. Oluja koju su nosili nije obećavala ostvarenje divnih zamisli, naprotiv, što sam se više opuštala i predavala vođstvu i svom čistom srcu utoliko je nebo bivalo mračnije. Smenjivale su se sablasne misli i osećanja, praveći nepregledne i visoke talase u mojoj glavi, praveći tragičnu predstavu o mojoj nepostojećoj budućnosti.
Posmatrala sam te preteće slike nadolazećih misli i iskreno zatražila božansku intervenciju. Osećala sam se kao maleno dete izgubljeno u divljini koje je iz sve snage dozivalo svoje roditelje u pomoć.
Da, ja jesam sama, na izled samo, samoća u našoj glavi ume biti zaista relativna, uglavnom isfilovana svim dosadašnjim doživljajima iste ali ne i onim pravim, istinskim. Sama sam u novom stanu, prepuštena sebi, odvojena od sveta, bez posla, bez mnogo volje i snage, bez motiva da bilo šta uradim sada slobodna za samu sebe.
 Izgleda kao da sam izbačena talasom života na obalu pustog ostrva sa nejakim i nejasnim korakom za tako veliku promenu.
Ubrzo sam shavtila da mi je život učinio i doneo baš ono što mi je bilo potrebno iako izgleda tako beznadežno. Nije lako brzo se presabrati, podići, skupiti ono najdragocenije u vama ili bar ono šta je ostalo od vaše lične snage i zakoračiti na posve nepoznato tle. Nepoznato, jer tek sad razumem tajnu tako dugo skrivenu za mene.
U tom trenutku ukazala se samo jedna tačka oslonca, jedna jedina koja je ostala, jedna jedina u meni. Polazna, osnovna i jedinstvena tačka svih nas. Ona koja vraća, povezuje i obnavlja sve poljuljano, prekinuto, izgubljeno, nestabilno i nesigurno. Tačka koja je vremenom izbledela, koju sam izgubila, tačka koja je na mom horizontu  nestala, Tačka oslonca na samu sebe, na božansko u meni.
Tražila sam božansku intervenciju na mnoge teme i pitanja koja su me mučila. Tražila sam jasnoću svojih misli, jasnoću svog daljeg puta i svoje svrhe. Intervenciju za uzrok blokada koje su me sprečavale da realizujem svoje ideje. Intervenciju po pitanju svoje finansijske slobode, poverenja u svoje istinske potrebe i intuiciju. Intervenciju na radost i potpunu povezanost, celovitost i slobodu.
Takođe sam postavila pitanje svom srcu, šta ja iskreno želim da postignem, dobila sam odgovor skoro brzinom svetlosti, da želim da budem srećna sa sobom uvek i u svemu.
Božanska intervencija takođe nije puno kasnila, ona u stvari nikada ne kasni, pitanje je samo naše otvorenosti da je osetimo, vidimo i protumačimo, najbolje moguće za nas. Mada, čini se da je ovo za mene bila najbrža intervencija ikad.
Zora je donela jutro, jutro je donelo sunce i naravno život je izlio sve ono što je trebalo da ugleda svetlo novog dana.
Poruka je glasila ovako: " Potrebno je početi iz početka, moraš se vratiti na početak, na onu polaznu tačku u sebi. Potrebno je prepraviti temelje i izgraditi svoju kuću koja će ovog puta biti stabilna, čvrsta i sigurna, bez straha da će se ikad više zaljuljati ili srušiti. Potrebno je da ojačaš vezu i oslonac u sebi i na sebe, a to znači obnoviti i uspostaviti potpuno poverenje u sebe. To sveto mesto bilo je prekriveno velovima raznih uverenja i iluzija koje si skidala otkrivajući sebe. Sada je došlo vreme da se sasvim posvetiš i fokusiraš na srž a to je da dovršiš i uspostaviš zdrav odnos prema sebi. Uvek ima radova na sebi, ali je važno shvatiti onaj suštinski nedostatak i na njemu raditi, u tvom slučaju je to revitalizacija veze sa samom sobom, a to je temelj tvoje divne kuće koju možeš graditi i koja ti sve vreme nedostaje. Nedostaješ sama sebi ustvari i nedostaje ti ljubav kojoj ćeš dozvoliti da sa poverenjem gradi tvoj dom. Tvoje poverenje će graditi kuću, a kuća će ti davati osećaj poverenja, sigurnosti, zaštite i moći. Gradićete jedno drugo i tako ćeš postati celovita, stabilna, spokojna i puna ljubavi za sebe, za Boga u sebi i za sve druge."

четвртак, 3. мај 2018.

DOBAR DAN

Nedavno sam se doselila u jedno sasvim neobično naselje. Neobično je po mnogo čemu, ali najviše po svom vedrom i smirenom duhu kojim je okružen. Na prvi pogled izgleda nepristupačno i malo neugledno ali to je samo privid i taj prvi pogled koji ne otkriva uvek ono što je suštinski prisutno. Naselje je u izgradnji, nekoliko kvartova je naseljeno ali se ono i dalje širi i gradi i nema naznaka koliko će to biti niti koliko će trajati.
Neobičnim ga čini i to što je izgrađeno na vrhu jednog brda, gledajući iz podnožja se i ne vidi iako je visoko. Čini se tako sakriveno od pogleda nekog običnog sveta, posebno od gradske vreve i gužve. Prolazeći kroz sasvim obično prednaselje nemate nikakve naznake  da ćete ako se samo još malo uspnete doći do prelepe poljane na brdu na kojoj neverovatnom brzinom niču zgrade i domovi za mnoge od nas.
Šetajući jednom prilikom, stazom kroz poljanu koja je inače prečica do urbanijeg dela grada sretoh baku i njenu unuku, i one krenule prirodom da skrate sebi put do željenog cilja. Bez ustezanja rekoh im: "Dobar dan". One s radošću uzvratiše isto. I sa sledećim prolaznikom se isto ponovilo, ozareni svi sa nekom neobjašnjivom lakoćom prođosmo stazom. Nakon tih trenutaka moja sećanja su počela da naviru, sećanja na davno zaboravljene vrednosti, na ono najprirodnije u nama. Sećanja koja su oživela detinjstvo i mladost kada je tako prirodno bilo pozdraviti svako ljudsko biće koje prolazi pored tebe. Savim je normalno i spontano bilo reći, dobar dan. Niko nije razmišlajo niti se bojao obratiti se drugome. Prepoznati u svakom ono dobro u njemu, njegovu dušu, njegovu suštinu i pozdraviti s ljubavlju baš to, božansko u svakome bila je najlepša i najprirodnija stvar.
U danima koji su prolazili nakon preseljenja razmišljala sam šta je to tako magično u njemu čime sam bila privučena? Šta je to u nama što je biralo jedno drugo i zašto sam baš ja odabrana da budem njegov počasni stanovnik?
Ako bih nabrajući sve ove osobine upotrebila kao ogledalo, videla bih upravo odraz sebe. Neobična sam, nepristupačna ali samo na izgled, sakrivena ali opet vidljiva, sa divnim horizontom kada se dospe do mene, prirodna, gradim se i širim u svim dimenzijama, postigla sam izvesne visine u svojoj svesti. Naselje je novo, novi vidici, putevi, zgrade, baš kao i ja iznutra. Na vrhu brda sa mogućnostima da idem i širim se na sve strane.
Da samo vidite kao se sunce ujutru izmigolji iza brda i požuri da se prostre po mom krevetu, budeći me toplim i nežnim zracima. A popodne se ušunja neki nesvakidašnji mir i zauzme sve kutke mog srca i mog novog doma. Ptičice su ovde raspevanije, vazduh je mirisniji i često se poigrava samnom na terasi dok gledam u daljine pokušavajući da ga udahnem sasvim.
Svi kažu da sam to zaslužila iako se ja pomalo nekim čudom čudim verujem im, možda samo nisam još toga svesna, ali ako ja nisam i još uvek ne verujem, ogledalo ipak ne laže. Ovo je samo dokaz da sam privukla ili bila privučena onim što nosim trenutno u sebi.
I dok sećanja još uvek govore, shvatam da sam upravo došla da živim tamo gde ću sve bliže biti sebi, tamo gde ćemo se prepoznavati po svojoj unutraašnjoj lepoti i prirodnim vrednostima. Doselila sam se upravo ovde gde mogu započeti novi život u tišini, gde mogu slobodno biti ono što jesam, iskreno, nevino i čisto dete, ono koje zapravo i nosim u sebi.
Odmah sam rekla sebi, ovde ćeš birati sreću i živeti ono što si kao dete bila, božijom rukom vođena, radošću i ljubavlju ispunjena.
Ovo naizgled neobično naselje, probudilo je u meni suštinu sasvim, sećanja na dete u sebi i slobodu o kojoj je oduvek snilo.
Pa Dobar dan svete, eto prođoh tobom i postadoh ponovo dete.

.