среда, 20. септембар 2017.

SUNČANA STRANA ULICE

Hodala sam sunčanom stranom ulice i pronašla mesto za uživanje. Bio je to panj, naravno, takođe osunčan.
Posmatrajući prirodu oko sebe, bubice koje su šetale po laticama cveća, drveće koje je pevalo proleću, travu koja je bivala zelenija i privlačnija i ptice koje su u jatima pronosile radosne pesme o nadolazećem rađanju života, shvatila sam da učestvujem i svedok sam tajanstvenom toku životne energije. Večnoj misteriji, koju još niko nije odgonetnuo. Sve oko mene je slavilo život, budilo život, živelo život. I ja sam bila tu kao izvor, kao sam život. Mali delić, koji svojim postojanjem ima svoj udeo u veličanstvenoj igri stvaranja.
Najednom nisam osećala samoću, ništa nije dalje od istine da je čovek sam.
Čuo se i glas novorođenog deteta, a na klupi do mene već vremešni par, slušao je muziku sa radija, lagano pevušeći pesmice njihovog vremena, stare šlagere, komentarišući pevačke sposobnosti. Radost življenja ispunjavala je obe krajnosti jednog ciklusa, rođenja i starosti.
Osećala sam tu tananu lakoću postojanja i mogućnost izbora. Možemo živeti pevajući i dati životu smisao ili ćemo živeti kukajući i tumarati bez ikakvog smisla. Ono između te dve krajnosti je tajna za svakog od nas, divno platno na kome imamo mogućnost da slikamo, pišemo i odišemo onim što jesmo.
Hodajte sunčanom stranom, radujte se životu u vama i neka vam svaki dan bude dušom satkan.



Нема коментара:

Постави коментар