уторак, 26. септембар 2017.

VODENICA

Prisećam se tatine i mamine radosti kad su javili da će emitovati priču o našoj vodenici u jednoj tada popularnoj tv- emisiji. Odavno nisam videla osmeh na tim izboranim licima. Te duboke brazde govorile su bolnim glasom. Odavale su požrtvovanost, brigu i sve nedaće koje su prošli. Takođe su oslikavale neostvarenost, bol zbog siromaštva, nepriznatost, izmorenost i tugu.
Bilo nas je sedmoro u kući, nas četiri sestre, njih dvoje i deda.
Znam koliko su se trudili da ne osetimo bedu siromaštva, ali to nije moglo ukloniti senku u njihovim očima. Znam koliko su radili da bi nam obezbedili parče hleba i sve ono što je bilo potrebno da bismo bile srećne, završile školu i pronašle naše utočište u svetu i u tuđem gnezdu, ostavljajući ih. Znam da su nas voleli onako kako su umeli, sa prepunim srcem ljubavi ali praznih džepova i pored tolikog truda.
Gledajući možda po prvi put, iskreno, u njihove oči, ugledala sam onaj deo sebe zbog kog ni moje oči nisu blistale od radosti.
Tog dana dok se emitovala emisija, osetila sam da je moj otac napokon dobio priznanje za uloženi trud. Izjavio je:" Ja sam zaslužan za to što ova vodenica danas radi, moj otac se mučio, zašto ne bih i ja."
Srećan, govorio je sa toliko žara kao nikad pre. Iz svakog sloga njegovog glasa progovarale su generacije mojih predaka, koje su založile svoj deo na toj zemlji, ostavljajući nepisane tragove svojih misli, namera, navika, karaktera i svoje neizmerne ljubavi. Preporođen, makar na kratko, nije sakrivao iskre svoje radosti.
Ti trenuci bili su za mene najblistaviji, prepoznala sam se kao zrno pšenice između dva kamena koja su sve vreme oblikovala ovo što sam ja danas. Iako svesna svog nasleđa, svih karakternih osobina i programskih šema vaspitanja, nisam ostala pri mišljenju da sam žrtva svega toga.
Naprotiv, ta dva kamena su svojim postojanjem i ulogom učinili da prepoznam zrno mudrosti u sebi, to divno seme ljubavi koje nosim, i to da svojim postojanjem mogu učiniti da mnogi vide to isto u sebi.
Iz mog sad očišćenog srca izvire zahvalnost roditeljima, zahvalnost što prepoznah ljubav vašu, vašu ulogu, vaše mesto pod ovim svodom u Univerzumu.
Beskrajno vam hvala za svaku suzu, i svaki trud. Opraštam vam.
Možete u miru nastaviti i biti. Volim vas i hvala.

Нема коментара:

Постави коментар