среда, 27. септембар 2017.

MOJ BROD




Iz naizgled neobaveznog razgovora sa dragom prijateljicom, koja mi je pomagala u radu na važnim koracima koje sam činila u rešavanju životnih zadataka, izronila su pitanja.
Da li si ti zaista kapetan svog broda?
Ko sada upravlja tvojim brodom?
Da li si ti uopšte na svom brodu?
Zatečena i još nesvesna pitanja koja će me svojim odgovorima sudariti sa santama zabluda, zaćutala sam. Ostadoh nema nad uvidom koji je u trenu odmotao klupko mog života, još jednom, ali na posve drugačiji način, iz nove perspektive i iz novog ugla, a koji je nedvosmisleno nudio spoznaju i rešenje. Obožavam ovakve trenutke prelivene skrivenom gorko opijajućom iluzijom i ujedno blagoslovenim slatkastim uskusom istine.
Prijateljica je znala da je to ključ koji otključava ono najdublje, skriveno i mračno mesto koje bez obzira što nosi tamu, krije u sebi i biser mudrosti. Taj brod, o kome ovde govorim, jeste moj život.
Shvatila sam da ja toga uopšte nisam bila svesna. Zapravo, ja nisam na svom brodu, njime često upravljaju drugi. Moj brod vezan je uz partnera, zapostavljen, bez kapetana, odredišta, cilja i svoje svrhe. Živela sam tuđi život, na tuđem brodu koji sam glancala, brinući da sve bude u redu i na svom mestu. Sledila sam se, preplavljena hladnim talasom trenutne spoznaje.
Ispostavilo se mudro sa njene strane što me ostavila sa gorkom pilulom koja se teško i dugo topila. Danima sam posmatrala olupinu od života i razmišljala odakle da počnem.
Prvo sam napustila brod mog supruga i sve ono što je bilo na njemu. Bilo mi je jako teško odvezati se i lagano zaploviti. Hrabra i rešena da popravim stvari, vratila sam moć sebi , napokon, bez straha da će me on napustiti. To je pokazalo se samo bio neosnovani strah jer me njegova ljubav koju mi je nesebično poklanjao nije napustila. Shvatio je da je to za mene jako važno i iz potaje je pratio moje prvo svesno putovanje.
Pomagao mi je da ne skrenem sa kursa i naučio me kako da pratim koordinate i putanju mog zvezdanog neba, iako je to ponekad ličilo na ostvarenje najmračnijeg sna. Baš tada kad sviće, kažu, najmračnije je. Duhovi prošlosti ožive i zaprete da sve potope.
Posmatrajući dalje, zahvalna burama koje su mi pomogle da sve ovo sagledam, nastavila sam da popravljam svoje kapetanske veštine i upravljam svojim brodom.
Zaključila sam da više neću sebi dozvoliti da kormilo prepustim drugima, bez obzira koliko će ko uticati na mene svojom kritikom da možda ne radim to najbolje. Biću otvorena za dobronamerne savete ali neću podleći provokacijama i davati previše pažnje onome šta drugi misle o meni. Slušaću više svoje potrebe i verovaću više svojoj intuiciji. Verujte, nisam znala tada šta tačno trebam slušati ali sam bila voljna učiti i vežbati, ovog puta na svom brodu. Odlučila sam radiću ono što me raduje i ispunjava, a ne ono što drugi očekuju od mene. Govoriću slobodno svoju istinu bez straha i dokazivanja, uz poštovanje tuđih stavova i mišljenja. Nova metoda mog svesnog rada biće da prihvatam i sagledavam, a onda donosim odluke. Dala sam sebi zadatak da budem srećna sa sobom a onda ću biti srećna i sa drugima, iako je u mnogome do tada moja sreća zavisila upravo od drugih ljudi.
Možda neću moći ispraviti baš sve, ali ću svakako pokušati da što više unesem razumevanja za sebe i svoje postupke. Prihvatiću odgovornost za ono što činim. Oprostiću sebi, biću nežnija, manje zahtevna, hrabrija u svojim namerama, opreznija kada su u pitanju odluke koje će direktno uticati na moj život i život mnogih pored mene. Neću mnogo mariti za raspoleženja mog uma koji je sklon da minira namere moje duše. Skidaću polako breme prošlosti i uslovljenosti. Kao kapetan broda prihvatiću odgovornost za svaki trenutak moje nesvesti, mojih misli, reči i dela.
Mogu slobodno glasno reći - biram sebe i sreću sa sobom, a to ko će u tom trenutku biti pored mene kao partner, prijatelj ili kokreator izbor prepuštam mojoj duši i dušama onih koji prepoznaju vrednosti toplog srca i bezuslovne ljubavi.
Ove redove ispunjavam dubokom zahvalnošću prema svim mojim divnim saputnicima, jer ih prepoznajem kao darove Univerzuma koji su me doveli do suštine. Moj brod sad bezbedno plovi sa svojim kapetanom i zna put do svoje sunčane luke.


Нема коментара:

Постави коментар