Biću
potpuno spontana ovaj put, dozvoliću da reči i slogovi sami pronađu
put do vašeg srca, dozvoliću da poruka lagano stigne do svih onih
koji su otvoreni da osete i čuju.
Dopustila sam da neko vreme prođe od kišnog jutra u kom sam bila potpuno zaslepljena onim što sam videla. Ovo je priča o njemu. Gospodin Savršeni, tako sam ga nazvala.
Graciozan, lep, savršeno odeven , negovan, blistav, sjajnog osmeha, okupan mirisom drevne misterije.
Ne postoji nigde osim u čovekovoj glavi. U mojoj je proveo ko zna koliko vekova, viđen kao predstava, kao idol, kao merilo, kao ideja, kao cilj, kao ideal. Kao granica koja se dosegnuti mora, kao jedino vredno, kao oreol sveca, kao savršenstvo bez premca.
Da li savršenstvo postoji ili ne, teško je dokazati, ali u njega poverujemo kad Gospodin Savršeni počne da nas preslišava, da viče i prekoreva, da plaši i ismeva, da okrivljuje i ponižava. Tad se osetite pomalo bedni, svakako nesavršeni, ne sumnjajući do koje ćete se mere osećati potpuno bezvredni. Sa druge strane, uvek traži više, traži bolje, nezasit u htenju bez mere i mana. Drži vam pridike svakoga dana, savete deli kao konfete, i za to uvek ima opravdanja.
Dopustila sam da neko vreme prođe od kišnog jutra u kom sam bila potpuno zaslepljena onim što sam videla. Ovo je priča o njemu. Gospodin Savršeni, tako sam ga nazvala.
Graciozan, lep, savršeno odeven , negovan, blistav, sjajnog osmeha, okupan mirisom drevne misterije.
Ne postoji nigde osim u čovekovoj glavi. U mojoj je proveo ko zna koliko vekova, viđen kao predstava, kao idol, kao merilo, kao ideja, kao cilj, kao ideal. Kao granica koja se dosegnuti mora, kao jedino vredno, kao oreol sveca, kao savršenstvo bez premca.
Da li savršenstvo postoji ili ne, teško je dokazati, ali u njega poverujemo kad Gospodin Savršeni počne da nas preslišava, da viče i prekoreva, da plaši i ismeva, da okrivljuje i ponižava. Tad se osetite pomalo bedni, svakako nesavršeni, ne sumnjajući do koje ćete se mere osećati potpuno bezvredni. Sa druge strane, uvek traži više, traži bolje, nezasit u htenju bez mere i mana. Drži vam pridike svakoga dana, savete deli kao konfete, i za to uvek ima opravdanja.
Glas
mu je odavao ironičnu boju dok je ismevao glupost moju. I sve je to
bilo za moje dobro, da postanem bolja, da postanem neko, savršeno
skrojena, to bio je cilj, a sredstva uvek opravdaju cilj. Želja za
savršenstvom bila je moora, za greške nije bilo izgovora. Radeći
tako i noć i dan, ispunjavajući njegov hir, sa željom da postanem
besprekorno čista zagazih tako u duboki vir.
Nikad nije bio zadovoljan onim što mislim i onim što jesam. A u međuvremenu zaboravih i svoje ime i poreklo i svoje sveto i nesveto, zaboravih svrhu, suštinu i bit, zaboravih sebe i postadoh krik.
Bože, kako samo može primamljivo, zavodljivo i savršeno izgledati lik sa licem tvojim! Kako samo može prevariti slika koju gajimo o sebi i našoj pravoj istini.
Bože, hvala ti što nisi dopustio da i dalje živim iluziju sopstvenog savršenstva, gledajući i slušajući Gospodina Savršenog na tronu. Hvala ti na savršenom pogledu, na plagijat o savršenosti.
Velika je razlika u tome da li težimo savršenstvu ili težimo da budemo savršeni. Čovek teži da bude savršen onda kad gaji iluziju da je nesavršen.
S obzirom da svako od nas nosi iskru savršenstva u sebi, to upravo pokazuje da već jesmo savršeni. To što težimo savršenstvu, po mom mišljenju, jeste težnja ka povratku u jedinstvo sa izvorom iz kog smo potekli. Ta težnja je uvek prisutna jer je to odraz naše suštine čije smo deo. Ta iskra nosi istinu, nosi odgovor o našem izvornom stanju, ona nam je kompas na ovom putovanju.
S toga biti savršen prateći isključivo apsolutne vrednosti kao ideale pogrešno je, oni su nedostižni. Ličićemo na psa koji uporno hoće sebi rep da uhvati, trčeći tako u krug, izgubićemo ličnu snagu i postaćemo depresivni, umorni, živeći u strahu da nećemo nikada biti savršeni, a samim tim voljeni, prihvaćeni, cenjeni, poštovani i vredni bezuslovne ljubavi, takvi kakvi jesmo.
Živeti punim životom, prožetim apsolutnim vrednostima i znajući da smo savršeni je nešto drugo, takav život je ispunjen, neuslovljen, u kretanju, budan je i celovit.
Preispitajte se da li su vaše vrednosti ideali ili živite život protkan vrednostima?
Kako jedna moja prijateljica kaže, citiraću je: "Vaše vrednosti su ideali, a ideali su nedostižni. Propuštate život dok jurite za dugom. Gde su one male i obične stvari koje izazivaju osmeh i radost, toplinu oko srca? Ne vidite ih od onih grandioznih koje su samo pojam iza koga ne znate ni šta tačno stoji. Ne treba propuštati život u ime ideala. Raskorak između običnog života i ideala, obično ide na štetu života i sreće."
Nikad nije bio zadovoljan onim što mislim i onim što jesam. A u međuvremenu zaboravih i svoje ime i poreklo i svoje sveto i nesveto, zaboravih svrhu, suštinu i bit, zaboravih sebe i postadoh krik.
Bože, kako samo može primamljivo, zavodljivo i savršeno izgledati lik sa licem tvojim! Kako samo može prevariti slika koju gajimo o sebi i našoj pravoj istini.
Bože, hvala ti što nisi dopustio da i dalje živim iluziju sopstvenog savršenstva, gledajući i slušajući Gospodina Savršenog na tronu. Hvala ti na savršenom pogledu, na plagijat o savršenosti.
Velika je razlika u tome da li težimo savršenstvu ili težimo da budemo savršeni. Čovek teži da bude savršen onda kad gaji iluziju da je nesavršen.
S obzirom da svako od nas nosi iskru savršenstva u sebi, to upravo pokazuje da već jesmo savršeni. To što težimo savršenstvu, po mom mišljenju, jeste težnja ka povratku u jedinstvo sa izvorom iz kog smo potekli. Ta težnja je uvek prisutna jer je to odraz naše suštine čije smo deo. Ta iskra nosi istinu, nosi odgovor o našem izvornom stanju, ona nam je kompas na ovom putovanju.
S toga biti savršen prateći isključivo apsolutne vrednosti kao ideale pogrešno je, oni su nedostižni. Ličićemo na psa koji uporno hoće sebi rep da uhvati, trčeći tako u krug, izgubićemo ličnu snagu i postaćemo depresivni, umorni, živeći u strahu da nećemo nikada biti savršeni, a samim tim voljeni, prihvaćeni, cenjeni, poštovani i vredni bezuslovne ljubavi, takvi kakvi jesmo.
Živeti punim životom, prožetim apsolutnim vrednostima i znajući da smo savršeni je nešto drugo, takav život je ispunjen, neuslovljen, u kretanju, budan je i celovit.
Preispitajte se da li su vaše vrednosti ideali ili živite život protkan vrednostima?
Kako jedna moja prijateljica kaže, citiraću je: "Vaše vrednosti su ideali, a ideali su nedostižni. Propuštate život dok jurite za dugom. Gde su one male i obične stvari koje izazivaju osmeh i radost, toplinu oko srca? Ne vidite ih od onih grandioznih koje su samo pojam iza koga ne znate ni šta tačno stoji. Ne treba propuštati život u ime ideala. Raskorak između običnog života i ideala, obično ide na štetu života i sreće."
Нема коментара:
Постави коментар