уторак, 3. октобар 2017.

VERA-ISKONSKO NASLEĐE

Onda kad sam zakoračila u nepoznato, prelazeći prag svog božanskog doma, onda kad smo svi mi pohitali u daljine da stvaramo svetove, jedna tanana nit je ostala uvek uz mene, uz nas, da nas prati i vodi.
Mogu samo zamisliti kako je izgledao taj trenutak odvajanja naše stvaralačke iskre koja je pošla na svoje sveto putovanje.
S verom sam došla na ovaj svet, verom istražujem, spoznajem i stvaram. Vera je snaga i moja moć dok otkrivam ono lično i kosmičko. Verom opipavam, doterujem i nove svetove gradim. Vera su vrata u ovaj svet. Vera je put i znakovi na njemu koje pratim do svog cilja. Vera je veza između sumnje i provere, između istine i laži.
S verom uvek gledam novi dan, sa njom lakše vidim i juče i sutra. Vera je osnova mog kretanja, pogleda i sveukupnog bivanja. Vera je hrabrost, odvažnost i istrajnost. Vera je vera u sebe, u svoje postojanje, u svoje apsolutno uporište. Sa njom sam došla i upoznala tebe, saputniče moj.
Vera i ljubav su esencije praiskonskog stvaranja, ono nešto sa čim je stvoritelj gajio ideju o nama. Verom nas je vajao i spajao, veru nam je podario da sa njom putujemo i da se sa njom Njemu vratimo. Vera je potka našeg postojanja a ne samo puko verovanje.
Verovanje može biti samo mali korak koji zasigurno vodi do suštinske vere, koja nas vraća kući, onom pragu sa kog smo se hrabro otisnuli u tokove koje nazivamo život. Vera je nit koja nas sa domom spaja. U kom god da smo svetu i delu Univerzuma, ona je tu da nas podseti da ne zaboravimo naše utočište satkano od zvezdane prašine. Mi smo ideja koja samu sebe usavršava putem vere.


Нема коментара:

Постави коментар