Onda
kad sam zakoračila u nepoznato, prelazeći prag svog božanskog
doma, onda kad smo svi mi pohitali u daljine da stvaramo svetove,
jedna tanana nit je ostala uvek uz mene, uz nas, da nas prati i vodi.
Mogu
samo zamisliti kako je izgledao taj trenutak odvajanja naše
stvaralačke iskre koja je pošla na svoje sveto putovanje.
S
verom sam došla na ovaj svet, verom istražujem, spoznajem i
stvaram. Vera je snaga i moja moć dok otkrivam ono lično i
kosmičko. Verom opipavam, doterujem i nove svetove gradim. Vera su
vrata u ovaj svet. Vera je put i znakovi na njemu koje pratim do svog
cilja. Vera je veza između sumnje i provere, između istine i
laži.
S
verom uvek gledam novi dan, sa njom lakše vidim i juče i sutra.
Vera je osnova mog kretanja, pogleda i sveukupnog bivanja. Vera je
hrabrost, odvažnost i istrajnost. Vera je vera u sebe, u svoje
postojanje, u svoje apsolutno uporište. Sa njom sam došla i
upoznala tebe, saputniče moj.
Vera
i ljubav su esencije praiskonskog stvaranja, ono nešto sa čim je
stvoritelj gajio ideju o nama. Verom nas je vajao i spajao, veru nam
je podario da sa njom putujemo i da se sa njom Njemu
vratimo. Vera je potka našeg postojanja a ne samo puko verovanje.
Verovanje
može biti samo mali korak koji zasigurno vodi do suštinske vere,
koja nas vraća kući, onom pragu sa kog smo se hrabro otisnuli u
tokove koje nazivamo život. Vera je nit koja nas sa domom spaja. U
kom god da smo svetu i delu Univerzuma, ona
je tu da nas podseti da ne zaboravimo naše utočište satkano od
zvezdane prašine. Mi smo ideja koja samu sebe usavršava putem vere.
Нема коментара:
Постави коментар