четвртак, 26. октобар 2017.

TUGA



Uspavana hladnoća nanovo se budi,
samoća se propela, razdire grudi.
Stisak u nedrima, bol je sve veća,
pristigla je tuga minulih stoleća.

Suze naviru kroz prozore duše,
noseći patnju prošlih vremena,
naviru slike, svezuju, guše,
pred bujicom suza brane se ruše.

Suze su lek probuđenom bolu,
toplina dlana teskobu otapa,
svetlost se širi oblaci nestaju
tuga se u iskrenoj ljubavi utapa.

Нема коментара:

Постави коментар