Duhovna
hirurgija je tehnika isceljivanja našeg duha i tela. Podrazumeva
proces čišćenja i rada pod vođstvom duhovnih vodiča i majstora u
cilju oslobađanja našeg celokupnog bića od različitih vrsta
blokada, poremećaja, stanja i bolesti. Taj proces se odvija sa one,
nama nevidljive, suptilne i duhovne strane Univerzuma, zapravo to ne
možemo videti golim okom. Mada postoje već nadarena i probuđena
bića koja to mogu videti i osetiti ali isključivo svojim nadčulima.
Ovakvi poduhvati se mogu izvoditi i dešavaju se samo sa dopuštenjem
i dozvolom božanske bezuslovne ljubavi.
U
periodu od mog buđenja do sada imala sam prilike da se sa tim
načinom isceljivanja upoznam, najčešće je to bilo na svom ličnom
primeru. Od samog početka sam imala mogućnost da neke stvari vidim,
koje do tada nisam mogla ni da zamislim. Mogla sam da pričam sa
energetskim i suptilnijim delom sveopšteg duha a ponekad i vidim šta
se odvija pri procesima koji su se odvijali u mom energetskom i
fizičkom telu. Moram priznati da sam bila jako uplašena ali sam
vremenom prihvatila da imam moć da to ispratim kada moje vođstvo to
prepozna da je potrebno i dobro za mene. Jedan određen period sam i
svesno odbijala da učestvujem u svemu tome, bazirala sam se na
svojim ličnim promenama i primeni svega što sam osvešćivala.
Podsvesno sam znala da je to samo moj strah i nespremnost da se
dublje uključim u procese, svejedno vođstvo je imalo razumevanja i
pustilo je da se to odvija onako kako sam ja mogla podneti i
prihvatiti, rekla bih poštovali su moju slobodnu volju. Svejedno da
li sam mogla videti, čuti ili ne, sve vreme sam učila, puno čitala,
pratila procese, bivala sve više sa sobom nego izvan sebe, to znači
da sam svoje odnose sa spoljnim svetom smanjila na mimimum, bila je
moja privremena izolacija od sveta. Tako sam se sve više predavala
vođstvu i povezivala sa svime što postoji, sa sobom i Univerzumom.
Ima
puno divnih i zanimljivih priča koje bih mogla ispričati, možda ću
i napisati posebo knjigu sa tim iskustvima, sada bih vam izdvojila
samo neke od njih.
Na
svojoj prvoj energetskoj terapiji, ležeći na masažnom stolu,
polako sam tonula u jedno posebno opušteno alfa stanje. Ne znam
koliko je vremena prošlo od samog početka seanse ali se u jednom
trenutku pojavio nekakav beli starac koji je upravljao procesom,
ugledala sam u svom telu jednu neobično tamnu masu, nazivala sam je
flekom, koja je jurila na sve strane, ne želeći da pođe tamo gde
se nalazio otvor. On je strpljivo čekao i govorio joj da nema kud da
pobegne i da mora proći tom zacrtanom stazom, ta fleka je jurila
kroz moju levu ruku pa kroz desnu uporno zaobilazeći to svetlo mesto
nalik nekom levku na vrhu glave. Ne dugo je ipak projurila kroz otvor
i nestala, na tom mestu na glavi pojavile su se tanane niti ispunjene
prefinjenom svetlosnom prašinom, krećući se prema vrhu odnosile su
ostatke nečiste energije, tako sam u sebi doslovno razumela. Nakon
toga su dva duhovna bića donela nekakav zeleni pojas, koji je ličio
na pojas nevinosti i obukli su mi ga, to je trebalo da štiti i
isceljuje moj donji stomak. Kada se proces završio došao je ogroman
anđeo sa velikim krilima optočenim dragim kamenjem, prvo je
prošetao oko stola na kome sam ležala a zatim došao iznad moje
glave i raširio krila pokrivajući i mene i mog sadašnjeg supruga
govoreći da ne brinem i da ćemo mi biti zajedno. Dugo nakon toga
nisam mu mogla reći da znam da ćemo nas dvoje živeti zajedno,
prvo, bila sam zatečena svime što sam videla a drugi razlog je što
sam čoveka tada prvi put srela, procenila sam da ću ćutati i
pratiti šta se dalje dešava.
Neke
sledeće seanse su nosile različite priče i uvide, znam da je jedva
čekao da ustanem sa tog stola i pričam mu o tome šta sam novo
videla. Bilo je baš zanimljivo, videla sam sve anđele koji su mu
pomagali, vodili su me često na neko kupanje svetlošću, sećam se
kada su me ta duhovna bića nakon rada obavijala u neke zavoje od
svetlosti, ako su čistili neko posebno mesto, to su ispunjavali prvo
nekom mlečno belom tečnošću a potom zatvarali ranu previjajući
je melemom i zavojem. Mogla sam u tom periodu videti jarke boje mog
auričnog polja, najčešće sam posmatrala kako se smenjuju i
ulivaju jedna u drugu, zelena kroz ljubičastu i plavu a potom žuta
kroz narandžastu i crvenu. Iako su procesi umeli da budu izrazito
bolni i neprijatni, brzo bi nakon njih nastupao period rasterećenja
i nepomućenog mira i blaženstava. Najčešće sam posle procesa
dugo plakala otpuštajući uz zahvalnost poslednje tragove nekog mog
stanja ili bolesti.
Promaklo
mi je da kažem da sam posle prvih seansi plakala narednih skoro
godinu dana. Nisam bukvalno plakala ali su mi suze stalno tekle i
pekle moje obraze. To su bile suze čišćenja moje duše, nisam ih
mogla zadržati, jednostavno su tekle onoliko koliko je to bilo
potrebno, zaista neobično i jedinstveno iskustvo.
Nakon
evo desetak godina od tih dana nas dvoje živimo i rastemo zajedno,
ne znam samo u koliko bi knjiga mogla stati naša zajednička
iskustva, ali znam da ih je bilo puno i da bi svakom vredelo podariti
par redova mog pera.
Danas
kada i ja spustim svoje nežene ruke nekom dragom biću na glavu ili
grudi mogu videti, kada vođstvo dozvoli i kada je potrebno, šta je
to što tom čoveku uzrokuje patnju i šta je to što bi mogao
učiniti kako bi otklonio sve što ga sprečava da spozna sebe i
istinu o sebi. Ja to ne mogu naručiti i znati kada će oni koji vode
proces dozvoliti da učestvujem u direktnom prenosu ali sam uvek
otvorena da ih rado čujem i vidim, bez straha, jer verujem svojoj
duši i svojim višim nivoima koji me vode.
Naučila
sam se predaji i tako uklonila strah koji je svojstven samo našem
nižem Ja. Predajem se dubljoj moći u sebi koja tačno zna šta
treba činiti, u tom predaji otkrivam pravu moć, moć Boga u meni
koja me vodi. U njoj otkrivam svu moć, mudrost i ljubav Boziju.
Нема коментара:
Постави коментар