Sedim
za stolom u kladionici, igram igru koja se zove "Srećni
brojevi". Da li sam došla da okušam sreću priželjkujući
dobitak ili sam tu da se igram? Razmišljam i pitam sebe, šta je od
svega toga pravi povod? Dok polako brojevi izlaze, pratim da li se
eventualno usklađuju sa onima koje sam ja odabrala kao dobitnu
kombinaciju. Pitanja naviru, a novac odlazi. Pokušavam nadmudriti
kolo sreće, smišljajući dodatne kombinacije, spajajući brojeve
koji nisu izašli, kombinujući u svom umu beskonačne mogućnosti.
Ali ništa ne uspeva.
Najednom sam zastala upitavši sebe, ili je pitanje odnekud došlo samo - zašto ti, ustvari, i dalje uporno igraš kad vidiš da od dobitka nema ništa? Odgovorih tom tananom glasu da igram jer verujem u mogući dobitak, bez obzira što znam da je to virtuelna igra, da postoji mogućnost da je namešten aparat onako kako vlasnicima odgovara, da je i dobitak, ako se i desi, minimalan bez obzira što na ekranu izgleda drugačije. Naravno, uvek su ti veliki dobici grandiozno obeleženi, istaknuti, kreirani baš tako da čoveka privuku velike cifre, da poveruje da je baš on taj koji će osvojiti glavnu premiju. I pored svega ovoga što jasno vidim i znam, pitanja ne prestaju - zašto i pored svega rizikuješ i igraš, svesno ulaziš u ring sa velikom verovatnoćom da ćeš izgubiti novac koji imaš?
Dok se ta misterija u mojoj glavi odmotavala, stigao je i odgovor oblikovan pitanjem. Pa dobro, zar čovek ne rizikuje samim tim što silazi na planetu? Iskreno, u tom trenutku sam stvarno značajno zastala, shvatila sam da odlaze i poslednji novci koje sam ponela, ali nekako bez žaljenja, čak i ozarena napustila sam kladionicu.
Pre nego vas povedem dalje u razotkrivanje ovih iznenadnih spoznaja, htela bih da se osvrnem na moj prvi susret sa fudbalom, klađenjem i igrama na sreću.
Period kada sam počinjala svoj novi život sa sadašnjim partnerom bio je značajno ispunjen temom zvanom fudbal, najvažnijom sporednom temom ikad. Njegov sin je uveliko igrao fudbal, moja svakodnevica je zato maksimalno bila izložena informacijama o njegovim probama, pokušajima da u nekom timu zaigra i potpiše zvaničan ugovor. Išao je stalno na treninge a oprema, kopačke i ostali rekviziti su stalno bili po kući. Njegova baka je, već naviknuta na to, išla za njim i sve sređivala, stavljajući na svoje mesto. Ona i danas brine o mnogim stvarima koje se tiču njenog unuka. Pojedini dani su nam, kao što su dani vikenda, prolazili isključivo u znaku fudbala, praćenja utakmica i klađenja. Nisam se, priznajem, lako snalazila sa svim tim jer nisam volela fudbal. Ali sam nekim čudom bila po prvi put otvorenog uma i spremna da zavirim u taj za meni do tada neprihvatljiv svet. Brzo sam naučila pravila igre, i one stvarne i one kladioničarske, pratila sam timove i njihove igre kako igraju kući, a kako u gostima. Neko vreme sam i ozbiljno učestvovala u svemu tome. Postalo mi je posve lako i zanimljivo da bez otpora prihvatim informacije kojima sam bila svakodnevno izložena. Sada kada o tome razmišljam drugog načina nije ni bilo. Da sam ostala u neprihvatanju, naš zajednički život ne bi mogao da funkcioniše. Ponosna sam na sebe što sam od jedne tako za mene neprihvatljive stvari napravila zabavu i zadovoljstvo. Naučila sam puno o fudbalu, a i o životu za sve ovo vreme. Moj odnos prema fudbalu i kockanju se promenio. Prestala sam da osuđujem one koji to rade, i upoznala sam se sa razlozima koji ljude nagone da odlaze na takva mesta. Neki su bežali od kuće i obaveza, neki su provodili vreme tražeći utehu, a najčešće je bilo onih koji su priželjkivali tu u srcu skrivenu želju za nekim velikim dobitkom, koji bi rešio sve njihove probleme. Sada znam da su mnogi bežali i beže od odgovornosti prema sebi nalazeći rešenja u mogućim novčanim dobicima. Kocka je po jednoj izjavi nama dragog Nikole Tesle, kosmička pojava, u kojoj proveravamo naklonost određenih sila prema nama. On dalje tvrdi da postoji način da se stalno dobija ali da za ispitivanje toga nije imao vremena. Moje iskustvo me je naučilo da onda kada uđem u kladionicu sa idejom da zaradim, obavezno gubim, a kada ulazim sa idejom da se igram i da ništa ne očekujem, onda dobijam bogatstvo uvida, jer je meni kladionica bila određeno vreme i učionica. Pomogla mi je da posmatram sebe u mnogim situacijama, da vidim kakva sam kad gubim, a kakva kad dobijam, što nije uvek obavezno primer sa novcem. Takođe pokazuje da li imam previše strasti, koliko mogu u miru da igram i ništa ne očekujem. Iako nisam dobila njihov džek pot, smatram da sam bogatija više od svih onih koji su stvarno dobili glavnu premiju.
Da se vratimo na početak, ni ovog uvida ne bi bilo da nisam naučila da se igram i posmatram igru, nepristrasna i pomirena u sebi bez obzira na ishod igre.
Nakon izlaska iz kladionice dugo sam razmišljala o tome kako to čovek sve rizikuje i zašto to čini. Kako mi to rizikujemo samim dolaskom na planetu?
Onda sam shvatila! Dolaskom na planetu i našim rođenjem rizikujemo prvo što zaboravljamo ko smo, odakle smo došli i zbog čega. Svakim novim danom rizik je nešto bez čega ne možemo da zamislimo ovaj život. Razmislite! Svakog trenutka se upuštamo u razne projekte gradeći odnose ne znajući u šta se upuštamo ni kakve rezultate će to doneti. Uvek je nešto neizvesno ispred nas, ideje su tu, a mi smo spremni da se upustimo i rizikujemo sve ono što imamo zarad onoga u šta verujemo, iako često ne zanmo da li je ideja samo naša umna projekcija ili je izrasla iz srca. Posmatrajući sebe znam koliko sam rizikovala i koliko nisam imala ni načina da proverim, osim da verujem i pokušam. Jedino sam tako mogla znati da li je nešto bilo pogrešno ili ne, da li je vredelo rizika ili ne. Mnogi projekti su bili i pogrešni, pogubni i neuspešni, ali neka su, kako bih to znala da nisam probala, da nisam rizikovala. Da nisam probala, danas bih se gorko kajala što nisam, verovatno bih ostala još uvek na istom mestu gde sam i bila da sam dozvolila strahu da me blokira. Ako sam i okusila i uvidela svoje greške, pa zar nije sjajno, sad znam koliko to uopšte vredi.
Zapitala sam sebe dalje - ko to tako smelo i tako odvažno rizikuje?
Uvek i samo onaj ko ima sigurnu zaleđinu i podršku, onaj ko zna da ništa ne gubi iako se čini da gubi sve. Samo onaj ko duboko veruje u svoju suštinu iako je zaborav učinio sve da istina nestane. Pristati na sve otežavajuće okolnosti, biti telom ograničen, utoniti u zaborav, biti opijen iluzijom, uspavan, natovaren teretom laži, može samo čovek, i samo on može ponosno prkositi tome.
Samo čovek rizikuje naizgled sve, da bi širio svetlost svoje božanske iskre koju nosi u sebi. Samo se on usudio sići i rizikovati da bi osvetlio sve svoje noći, sav mrak koji naizgled vlada njegovim umom. On jedini zna, iako se čini da ne zna, da je ono suštinsko u njemu, čiji je on deo, jedino stvarno u Univerzumu. On zna da je sve drugo lažno iako se čini istinito ono što mu se prikazuje. Jedino je Čovek taj koji nosi Istinu u sebi o sebi. Ona je Ono nešto što ga čuva u svakom trenutku, Ono nešto zbog čega je siguran. Onda kad se odvaži da rizikuje i sam život, on zna da ga neće i ne može izgubiti, jer život nije ono što je važnije od njega samog, od njegove suštine, koja jeste život i koja svemu daje smisao i svrhu. On zna da ga, iako se čini da ga gubi, može ponovo uzeti i proživeti svoj san.
Baš zato što znam ko sam i da je moja suština uvek budna, mogu slobodno i bez straha da se ušuškam u krevet i uspavam. Ona će uvek biti tu, uvek spremna da me probudi.
Najednom sam zastala upitavši sebe, ili je pitanje odnekud došlo samo - zašto ti, ustvari, i dalje uporno igraš kad vidiš da od dobitka nema ništa? Odgovorih tom tananom glasu da igram jer verujem u mogući dobitak, bez obzira što znam da je to virtuelna igra, da postoji mogućnost da je namešten aparat onako kako vlasnicima odgovara, da je i dobitak, ako se i desi, minimalan bez obzira što na ekranu izgleda drugačije. Naravno, uvek su ti veliki dobici grandiozno obeleženi, istaknuti, kreirani baš tako da čoveka privuku velike cifre, da poveruje da je baš on taj koji će osvojiti glavnu premiju. I pored svega ovoga što jasno vidim i znam, pitanja ne prestaju - zašto i pored svega rizikuješ i igraš, svesno ulaziš u ring sa velikom verovatnoćom da ćeš izgubiti novac koji imaš?
Dok se ta misterija u mojoj glavi odmotavala, stigao je i odgovor oblikovan pitanjem. Pa dobro, zar čovek ne rizikuje samim tim što silazi na planetu? Iskreno, u tom trenutku sam stvarno značajno zastala, shvatila sam da odlaze i poslednji novci koje sam ponela, ali nekako bez žaljenja, čak i ozarena napustila sam kladionicu.
Pre nego vas povedem dalje u razotkrivanje ovih iznenadnih spoznaja, htela bih da se osvrnem na moj prvi susret sa fudbalom, klađenjem i igrama na sreću.
Period kada sam počinjala svoj novi život sa sadašnjim partnerom bio je značajno ispunjen temom zvanom fudbal, najvažnijom sporednom temom ikad. Njegov sin je uveliko igrao fudbal, moja svakodnevica je zato maksimalno bila izložena informacijama o njegovim probama, pokušajima da u nekom timu zaigra i potpiše zvaničan ugovor. Išao je stalno na treninge a oprema, kopačke i ostali rekviziti su stalno bili po kući. Njegova baka je, već naviknuta na to, išla za njim i sve sređivala, stavljajući na svoje mesto. Ona i danas brine o mnogim stvarima koje se tiču njenog unuka. Pojedini dani su nam, kao što su dani vikenda, prolazili isključivo u znaku fudbala, praćenja utakmica i klađenja. Nisam se, priznajem, lako snalazila sa svim tim jer nisam volela fudbal. Ali sam nekim čudom bila po prvi put otvorenog uma i spremna da zavirim u taj za meni do tada neprihvatljiv svet. Brzo sam naučila pravila igre, i one stvarne i one kladioničarske, pratila sam timove i njihove igre kako igraju kući, a kako u gostima. Neko vreme sam i ozbiljno učestvovala u svemu tome. Postalo mi je posve lako i zanimljivo da bez otpora prihvatim informacije kojima sam bila svakodnevno izložena. Sada kada o tome razmišljam drugog načina nije ni bilo. Da sam ostala u neprihvatanju, naš zajednički život ne bi mogao da funkcioniše. Ponosna sam na sebe što sam od jedne tako za mene neprihvatljive stvari napravila zabavu i zadovoljstvo. Naučila sam puno o fudbalu, a i o životu za sve ovo vreme. Moj odnos prema fudbalu i kockanju se promenio. Prestala sam da osuđujem one koji to rade, i upoznala sam se sa razlozima koji ljude nagone da odlaze na takva mesta. Neki su bežali od kuće i obaveza, neki su provodili vreme tražeći utehu, a najčešće je bilo onih koji su priželjkivali tu u srcu skrivenu želju za nekim velikim dobitkom, koji bi rešio sve njihove probleme. Sada znam da su mnogi bežali i beže od odgovornosti prema sebi nalazeći rešenja u mogućim novčanim dobicima. Kocka je po jednoj izjavi nama dragog Nikole Tesle, kosmička pojava, u kojoj proveravamo naklonost određenih sila prema nama. On dalje tvrdi da postoji način da se stalno dobija ali da za ispitivanje toga nije imao vremena. Moje iskustvo me je naučilo da onda kada uđem u kladionicu sa idejom da zaradim, obavezno gubim, a kada ulazim sa idejom da se igram i da ništa ne očekujem, onda dobijam bogatstvo uvida, jer je meni kladionica bila određeno vreme i učionica. Pomogla mi je da posmatram sebe u mnogim situacijama, da vidim kakva sam kad gubim, a kakva kad dobijam, što nije uvek obavezno primer sa novcem. Takođe pokazuje da li imam previše strasti, koliko mogu u miru da igram i ništa ne očekujem. Iako nisam dobila njihov džek pot, smatram da sam bogatija više od svih onih koji su stvarno dobili glavnu premiju.
Da se vratimo na početak, ni ovog uvida ne bi bilo da nisam naučila da se igram i posmatram igru, nepristrasna i pomirena u sebi bez obzira na ishod igre.
Nakon izlaska iz kladionice dugo sam razmišljala o tome kako to čovek sve rizikuje i zašto to čini. Kako mi to rizikujemo samim dolaskom na planetu?
Onda sam shvatila! Dolaskom na planetu i našim rođenjem rizikujemo prvo što zaboravljamo ko smo, odakle smo došli i zbog čega. Svakim novim danom rizik je nešto bez čega ne možemo da zamislimo ovaj život. Razmislite! Svakog trenutka se upuštamo u razne projekte gradeći odnose ne znajući u šta se upuštamo ni kakve rezultate će to doneti. Uvek je nešto neizvesno ispred nas, ideje su tu, a mi smo spremni da se upustimo i rizikujemo sve ono što imamo zarad onoga u šta verujemo, iako često ne zanmo da li je ideja samo naša umna projekcija ili je izrasla iz srca. Posmatrajući sebe znam koliko sam rizikovala i koliko nisam imala ni načina da proverim, osim da verujem i pokušam. Jedino sam tako mogla znati da li je nešto bilo pogrešno ili ne, da li je vredelo rizika ili ne. Mnogi projekti su bili i pogrešni, pogubni i neuspešni, ali neka su, kako bih to znala da nisam probala, da nisam rizikovala. Da nisam probala, danas bih se gorko kajala što nisam, verovatno bih ostala još uvek na istom mestu gde sam i bila da sam dozvolila strahu da me blokira. Ako sam i okusila i uvidela svoje greške, pa zar nije sjajno, sad znam koliko to uopšte vredi.
Zapitala sam sebe dalje - ko to tako smelo i tako odvažno rizikuje?
Uvek i samo onaj ko ima sigurnu zaleđinu i podršku, onaj ko zna da ništa ne gubi iako se čini da gubi sve. Samo onaj ko duboko veruje u svoju suštinu iako je zaborav učinio sve da istina nestane. Pristati na sve otežavajuće okolnosti, biti telom ograničen, utoniti u zaborav, biti opijen iluzijom, uspavan, natovaren teretom laži, može samo čovek, i samo on može ponosno prkositi tome.
Samo čovek rizikuje naizgled sve, da bi širio svetlost svoje božanske iskre koju nosi u sebi. Samo se on usudio sići i rizikovati da bi osvetlio sve svoje noći, sav mrak koji naizgled vlada njegovim umom. On jedini zna, iako se čini da ne zna, da je ono suštinsko u njemu, čiji je on deo, jedino stvarno u Univerzumu. On zna da je sve drugo lažno iako se čini istinito ono što mu se prikazuje. Jedino je Čovek taj koji nosi Istinu u sebi o sebi. Ona je Ono nešto što ga čuva u svakom trenutku, Ono nešto zbog čega je siguran. Onda kad se odvaži da rizikuje i sam život, on zna da ga neće i ne može izgubiti, jer život nije ono što je važnije od njega samog, od njegove suštine, koja jeste život i koja svemu daje smisao i svrhu. On zna da ga, iako se čini da ga gubi, može ponovo uzeti i proživeti svoj san.
Baš zato što znam ko sam i da je moja suština uvek budna, mogu slobodno i bez straha da se ušuškam u krevet i uspavam. Ona će uvek biti tu, uvek spremna da me probudi.
Нема коментара:
Постави коментар