четвртак, 25. јануар 2018.

OČAJNA



Kako joj se samo lako prepustim. Od nadošlih suza začas se pojavi dubok i hladan vir. Tada oči zatvorim i krenem sa njom plesati svoj poslednji pir. Jecaji bolno natkrilili dušu i čuje se samo podmukli krik. Žal za bratom, srodnim drugom u srcu gradi nepremostiv zid.
Kako se brzo na tugu naviknem. Prepustim se lagano zanosnom valu i predam se cela njenom zagrljaju.
Danas iz mene progovara ona, jaukom svojim obliva svet. Očajna i sama kroz život još hodim, a bliskog i ljubljenog druga ne vidim.
Plamenu zoru boji već sumrak, iz ljubavi snene budim se sasvim. Od pređašnjeg žara samo pepeo osta, a žitnim se poljem vijori dim.


Нема коментара:

Постави коментар