Kako
joj se samo lako prepustim. Od nadošlih suza začas se pojavi dubok
i hladan vir. Tada oči zatvorim i krenem sa njom plesati svoj
poslednji pir. Jecaji bolno natkrilili dušu i čuje se samo
podmukli krik. Žal za bratom, srodnim drugom u srcu gradi
nepremostiv zid.
Kako se brzo na tugu naviknem. Prepustim se lagano zanosnom valu i predam se cela njenom zagrljaju.
Danas iz mene progovara ona, jaukom svojim obliva svet. Očajna i sama kroz život još hodim, a bliskog i ljubljenog druga ne vidim.
Plamenu zoru boji već sumrak, iz ljubavi snene budim se sasvim. Od pređašnjeg žara samo pepeo osta, a žitnim se poljem vijori dim.
Kako se brzo na tugu naviknem. Prepustim se lagano zanosnom valu i predam se cela njenom zagrljaju.
Danas iz mene progovara ona, jaukom svojim obliva svet. Očajna i sama kroz život još hodim, a bliskog i ljubljenog druga ne vidim.
Plamenu zoru boji već sumrak, iz ljubavi snene budim se sasvim. Od pređašnjeg žara samo pepeo osta, a žitnim se poljem vijori dim.
Нема коментара:
Постави коментар