Jutro
ispunjeno mirisom toplog čaja, kapima kiše na prozoru i zamagljenim
horizontom u mom pogledu.
Jutro
kao slika u ogledalu, prizor koji se ogleda kroz moje unutrašnje
stanje. Često se zapitam ko se u kome ogleda, ali svejedno je,
ogledalo je čisto i ja mogu da vidim. Čisto i jasno vidim onu tamnu
stranu koja me prožima i prati. Ovog puta sam spremna, budna da
osetim i vidim svetlost poruke koju nosi.
Iskopan
iz dubine, grumen mudrosti prekriven velom iluzije i mraka,
nadolazeći talas sa porukom u boci.
Razumeh
moje dugo čekanje, ne živeh, ne govorih, ne radovah se, istrajno
čekajući ovaj vanvremenski trenutak, susret krajnosti u tački
očaja i dugovekovnog bola. Samo mogu reći, vredeleo je.
Dugo
već traje ta borba u meni, krajnje je iscrpljujuća, uporna i bolna,
oslikava upravo onu misterioznu večnu borbu u nama, borbu svetla i
tame, ljubavi i mržnje, istine i laži, radosti i tuge.
Videh
u ogledalu sve svakodnevne borbe svakog od nas, jedino ne znam da li
to ljudi, kao sad ja, jasno i čisto mogu da vide.
Ovog
jutra nisam imala potrebu da se borim, samo sam želela da vidim.
Predala sam se ne noseći belu zastavu kao znak predaje, već se
mudrosti prepustih. Stapajući se sa bolom prišla sam bliže i
dosegla zvezdu u njenom središtu. Prepuštajući se tiho, bez borbe,
dozvolih sebi da jasno čujem i vidim skriveni blagoslov.
U
mom prisustvu, u pažnji moje duše u trenu prihvatanja
nesavršenosti, bol i strah nestadoše. Jedino tad i jedino tako sve
naše iluzije o nesavršenosti mogu nestati, a naše srce se
isceliti. Bez borbe, bez žrtava i bez igre moći.
Uzrok
i lek su u vama, u vašem pogledu i doživljaju, u vašoj proceni i
reakciji, u vašem razmišljanju i stavu. Svi odgovori su u vama.
Ponekad su maskirani, modifikovani, preobučeni u plašteve straha,
moći, obojeni sivilom mržnje, besa i očaja, premreženi lažima,
zabludama i predrasudama. Kako god da su odeveni, skinite im maske i
odela, tada ćete ugledati sjajnu zvezdu u
sredini na kojoj piše ko ste vi
ustvari, i čime ste zavedeni
bili. Tada ćete
sve videti i znati.
Osobenost
mog bića se ne ogleda u snazi, naoružanosti, moći i britkim
oštricama, već u budnosti, osećajnosti i mudrosti. Budnosti da
vidim bolje, da više osetim i mudro prepoznam prerušeni
dar u onome što nisam ja.